Stripokalipsa u sedam činova

Photo: LA

Po otvorenju izložbe, dok su majstori pičili crteže po željama, imao sam priliku prodivanit koju s ekipom – pored Gorana Parlova, strip-crtača svjetskog renomea, puležana, u Puli se mogu pohvaliti, kako je već pisano, i s kontinuiranim strip-radionicama koje provodi Udruga Art&Music, ali i s novim pristupima. Tako su se braća Juhas, Vjeran i Vibor (scenarist i crtač), bacili u netipičan pothvat – otvorili su strip-čitaonicu. Uvjetno rečeno, žrtvovavši (opet taj fanatizam) osobnu kolekciju stripova, koja košta boga’oca, svojim sugrađanima i gostima su ponudili ugodan prostor galerijskog kapaciteta gdje se posve besplatno mogu čitati probrani strip-naslovi

Zarva

Zarva na mađarskom znači zatvoreno, odnosno zaključano. Upravo se to dogodilo, nekih tri i po sata po objavi najave na e-novinama – otvorenja izložbe osječkih strip-autora u Puli (04. 03.). A sve išlo prilično kul, dva tjedna ranije odradismo promociju strip-albuma Emisija Emocija, strip-autorice Irene Jukić Pranjić, tu se negdje javio i Branimir Sljepičević – Bradaispred Saveza udruga Rojca, izložba riješena u par telefonskih razgovora, plakat riješen, najave objavljene gdje se može i gdje želimo, kad li, čitam, ćao jutromlate, odoše e-novine. Od 2009.naovamo, kako pratim i povremeno pišem, bilo je već kriznih situacija u najdražim jeretičkim e-novinama, ali ova je svakako najozbiljnija jer je portal zaista i prestao s radom i nije bilo izgledno da će ponovo početi, uzevši sve nagomilane, krajnje nepovoljne za rad, situacije koje su zadesile redakciju. Hrabra odluka, da se svemu unatoč, nastavi dalje s radom je inspirativna ali stvara i poseban, zluradi, osjećaj zadovoljstva samim saznanjem da će e-novine i dalje biti taj kamenčić u mokasini kojekakvih pizduna (poradovaste se, a?) koji bi u 21. stoljeću nametali srednjevjekovne vrijednosti. Pa dokle god bude išlo.

Photo: LA

Seks, droge i babaroge (ili šta su momci skrivili?)

Nakon likovanja nad pobijeđenima (pljuc) i barem još jednom dobivenom bitkom e-novina, da se vratimo na predmet ovog teksta – izložba stripa u Puli. Kako rekoh, taman smo završili s promocijom strip-albuma Emisija Emocija, bez pretjerivanja, briljantne strip-autorice Irene Jukić Pranjić (samo gledajući prošlu godinu, 30 epizoda emisije „Strip u Hrvatskoj“), javio se Branimir Sljepičević – Brada, ispred Saveza udruga Rojca s pitanjem – imam li slučajno kakvu izložbu? Pošto još od 2008. u Osijeku i okolo kujemo tu strip-scenu (jako fanatična i neprofitabilna rabota), ima se materijala za izložiti, štoviše, čak i nekoliko postava. Obzirom da smo prošle godine napravili jedan fin đir s izložbom stripova iz našeg magazina na festivalu reportaže i reportera FRA-MA-FU u Virovitici, nazvao sam strip-crtače Roka Idžojtića, Krešimira Pongraca, Marka Dješku i Stjepana Matića s prijedlogom da izložbu svedemo na njihove autorske radove pošto imaju sasvim pristojne količine. Naravno, svi su pristali.

Photo: LA

Nije to, za sada, još uvijek na razini poznatih strip-autora iz ex-yu, bez čije inspirativne slave i radova ne bi dolazile nove generacije, ali kako se radi o polu-profesionalnoj ekipi (ne po talentu i volji za crtanjem stripova, već po pitanjima financijske prirode) možemo biti prilično zadovoljni razvitkom. Dakle, pogodili mi to sve, poslali radove, te prije polaska iz Osijeka za Pulu skoknuli na kavicu u jedan dobar birc gdje su nas, vidjevši brošuru izložbe, ispratili s podnaslovom ovog odlomka. Zato obožavam živjet u ovoj našoj vukojebinici od grada.

Put

Od Osijeka do Pule, s stajanjem u Zagrebu kako bi pokupili Dješku, ima nekih sedam i po sati, što je prilično iscrpljujuće, pogotovo uzevši činjenicu da smo uz pomoć naknadne pameti izračunali da bi proračun dopustio unajmljivanje kombija. Također, kiša i snijeg nisu bili baš od pomoći, ali fanatizam je jedan od ključnih motivacijskih čimbenika kad se bavite stripom. Za neupoznate, bacite oko na intervjue ili biografije nekih od poznatijih strip-autora i doći će te do zaključka da nismo drugačiji niti mogli ispasti. Primjera radi, pokojni strip-scenarist Zvonimir Furtinger – Furta je tako bio svirač, pjevač, grafički radnik, suvlasnik rudnika lignita, kinooperater, grobar, željezničar, a u jednom trenutku čak i član egipatske mađioničarske skupine koja je krstarila Bliskim Istokom. Na pitanje zašto više ne crta stripove, Julio Radilović – Jules je rekao da – bi on, no nema više dobrih scenarista, naime Furta mu je pisao scenarije. I naravno, kad znaš takvih pedesetak, čak i luđih priča (oslobođenje Zagreba, jedna vojska ulazi, druga bježi u rasulu, braća Neugebauer tiskaju novi broj strip-magazina), putovanje po snijegu, kiši i brdima (vozim i gledam samo u cestu, a strah od visine zaboravljam) je zapravo mačji kašalj, pogotovo u dobrom društvu s izabranom glazbenom pozadinom.

Photo: LA

Hajde, hajde, dođi opet tu

Na rivi girice nisu plivale na trbuhu, no nije niti sezona, pa smo imali priliku vidjeti Pulu u njenom mirnijem izdanju. Naoko mirnijem, jer bez obzira što nema mnoštva turista, Pula je sadržajima bogat grad. Centar urbane kulture u Puli je svakako bivša vojarna, bivša kasarna, a sada multifunkcionalni prostor i društveni dom koji nosi ime narodnog heroja Karla Rojca. Naime, u Rojcu je smješteno većina udruga iz Pule. Pa tako i naši domaćini – Savez udruga Rojc, kojeg čine 18 udruga. Ovo je nešto, primjera radi, što nedostaje u Osijeku, iako su neki koraci učinjeni po tom pitanju (inicijalni sastanak i mail lista udruga koje se bave nekakvim urbanim kulturnim sadržajima). Zajednički nastup prema proračunskim sredstvima, bilo kojeg tipa (grad, županija, RH, EU) je uvijek povoljniji nego pojedinačan koji može donijeti sredstva koja se ne moraju raspodjeljivati, ali ona će uvijek biti manja. U ovom kontekstu valja spomenuti, kako su, uz ostale, i Pula i Osijek, jedni od kandidata za program Europska prijestolnica kulture 2020-e godine. Oba grada imaju svoje nedostatke i prednosti (npr. Osijek nema savez udruga s vlastitim funkcionalnim prostorijama, no s druge strane ima nas duplo više, igramo na masu), ali meni osobno su najjači Irci. Dakle, Republika Irska je za EPK 2020 kandidirala, između ostalih, i Dublin. Opet. Projekt, sam po sebi, je zamišljen kako bi potakao razvoj kulturnih sadržaja u manjim gradovima, ne onima koji su glavni, jer time što su glavni gradovi, su ujedno i prijestolnice kulture unutar EU. Tako da, eto, nismo najgori od sve dece, Zagreb je, najavama na stranici Milana Bandića unatoč, ipak odustao.  

Photo: LA

Otvorenije

Rojc ćemo, u naredna tri dana posjetiti isto toliko puta i samo se prvi put nismo izgubili, iako smo imali i navigaciju (daleko smo još od cehovih navigatora, a nije da nema začina). Taj prvi put je bio i najbitniji jer trebalo je otvoriti izložbu i postaviti bajtu s izdanjima za kojom će, po otvorenju, strip-autori crtati za publiku. Vezano za sam čin otvorenja, gospoda su se ispričala i prepustila meni da pred 40-ak ljudi kažem koju mudru na konto njih. Nakon burne, ali predivne noći te zatim 8 sati vožnje (inflacija, jel) besjedih kako su njih četvorica jahača stripokalipse (hvala e-tomi za naslov) svojevrstan autorski presjek unutar Udruge StripOs, ne samo generacijski već i stilski te kako nam je posebna čast doći u DC Rojc s nekakvim programom, a ne samo turistički. U pravilu to biva tako, Rojc, poslije svoje vojne faze, postaje skvotom te kasnije društvenim centrom kakvog drugi gradovi samo poželjeti mogu, a k tome – povratna informacija prijatelja i poznanika, koji su posjetili isti, je uvijek bila oduševljenje – čovječe, bili smo Rojcu. Eto tako smo i mi, čovječe, bili u Rojcu. Nakon tog predstavljanja najavljeno je crtanje za publiku, mogućnost kupovine izdanja Udruge StripOs koja nisu rasprodana ali i poziv da se posjete stranice stripos.hr jer su izdanja tamo dostupna u digitalnom obliku. Vezano za crtanje za publiku, mislim da sam ubo definiciju – to su stripom inspirirani crteži koji su kompleksniji od skice ali manje sadržajno bogati od ilustracije, a nastaju u posrednoj komunikaciji između crtača i publike. Postoji i drugo mišljenje, ono da strip-autori ne bi trebali na srodnim manifestacijama crtati za publiku i to također ima, na prvu duhovito, ali i razumno objašnjenje. Prigodom promocije strip-albuma Emisija Emocija uz Irenu je bio i Vladimir Šagadin, koji je naveo primjer s festivala Sanjam Knjige, a koji se održava u Puli. Na taj fest, drug Vlado i ostala ekipa iz Zagreba su „uvalili“ i strip. Iz njegove vizure, ali i iz dosadašnjeg pogleda na strip Ministarstva kulture RH, strip i knjiga su jednaki, barem u natječajima kojima pisci i strip-autori mogu pristupiti. Pa kako ne biste tražili od nekog pisca na književnom festu da vam nakuca kakvu tragediju, komediju ili dramu od 200 riječi isto tako ne bi bilo u redu žicat strip-crtače za slično. No, ova izložba i festival Sanjam Knjige su sasvim različit par opanaka te je shodno tome, prigodom otvorenja šutljiva ekipa, progovorila jezikom u kojem je najvještija. Nacrtano je tridesetak „manje od ilustracije, više od skice“ crteža i bilo je lijepo vidjeti osmjeh na licima zadovoljnih posjetitelja, ali i crtača, jer kako je rekao Dješka „zadaci“ su bili baš super. Po završetku programa prvog dana, mal smo se srondali u obližnjem bircu s domaćinima kako običaji i nalažu, pa ako vam je dosadno organizirajte izložbu ili promociju stripa – zabava zagarantirana.

Photo: LA

Mrkli Mrak

Po otvorenju izložbe, dok su majstori pičili crteže po željama, imao sam priliku prodivanit koju s ekipom – pored Gorana Parlova, strip-crtača svjetskog renomea, puležana, u Puli se mogu pohvaliti, kako je već pisano, i s kontinuiranim strip-radionicama koje provodi Udruga Art&Music, ali i s novim pristupima. Tako su se braća Juhas, Vjeran i Vibor (scenarist i crtač), bacili u netipičan pothvat – otvorili su strip-čitaonicu. Uvjetno rečeno, žrtvovavši (opet taj fanatizam) osobnu kolekciju stripova, koja košta boga’oca, svojim sugrađanima i gostima su ponudili ugodan prostor galerijskog kapaciteta gdje se posve besplatno mogu čitati probrani strip-naslovi. Svoju strip-čitaonicu Mrkli Mrak (iako prostor ima podosta svjetla) su strateški smjestili kraj srednjoškolskog centra u kojem se nalazi niz srednjih škola te klinici za vrijeme odmora mogu doći i pročitati koji strip. Pored strip-čitaonice, valja spomenuti i gradsku knjižnicu koja posjeduje impresivnu zbirku stripova, ali to postaje manje-više pravilom. Za skorašnji književni festival Sanjam Knjige ovaj autorski tandem priprema i strip-svezak, naziva Mr. Joe, a što je zapravo osvježenje poznate bajke o Velom Joži, samo u novom ruhu. O njihovom projektu – Veli Jože, zajedno s prvim stranicama stripa možete saznati više ovdje. Još jedna stvar je u ovom dijelu bitna, scenarističko-crtački tandem Juhas predstavlja sponu između mladih naraštaja koji pohađaju strip-radionice i afirmiranih autora – u ovom slučaju Gorana Parlova, te će biti zanimljivo pratiti daljnji razvoj strip-scene u Puli jer zaista imaju  preduvjete da unutar svojih mogućnosti budu respektabilan dio šarolikog strip-spektra koji nam je još davnih 30-ih 20-og stoljeća (možda i ranije) ostavljen u naslijeđe. Još jednom, da se ne pogubimo, strip-parametri u Puli su: kontinuirana rad s mladima, književni festival s jačim naglaskom na strip, novi autori srednjih godina s jasnim ciljem, strip-autor svjetskog renomea i podrška lokalne zajednice kroz financiranje projekata. 

Strip-radionica

U pravilu strip-radionice s mlađim generacijama su najbolji dio svake strip-manifestacije. Radi se o jednostavnom osjećaju ponosa da si proslijedio baklju, a izbor, što će s njom učiniti jest na samim sudionicima radionice. Problem s strip-radionicama je nedostatak adekvatnih prostora, što u Puli nije bio slučaj s tim da je konstatacija voditelja ove radionice, Roka Idžojtića, na osnovu prethodnih primjera, da je dodatni motivacijski faktor to što klinci crtaju svoje stripove unutar prostora gdje se već nalazi izložba stripova. Nakon što je strip-radionica završena, a svi sudionici nacrtali po tablu stripa, nagrađeni su izdanjem iz edicije „Biblioteka StripOs“.

I na kraju, ako niste u prilici skoknuti do Pule, očekujte galeriju na našim e-novinama. Koje rade!