Bolje biti pismen nego praviti selfi

Kusturica, tvorac nove srpske pismenosti: Ako želimo napredovati, moramo se vratiti u 19. vijek

Photo: TANJUG/ OKSANA TOSKIC

Pokazujući uživo, na ličnom primeru, da nikada nije bilo ovoliko knjiga, a manje pismenih, šejh Kusturica se otvarajući Sajam knjiga, obrušio na neopagansku civilizaciju koja nam stalno upumpava ideju o našoj zaludnosti a skrivena tendencija je zla politička namjera svjetske plutokratije izvođenje dokaza o našoj fatalističkoj sklonosti ka biološkom. Opredijelivši se za duhovno naspram paganskog biološkog, Kusturica je izgradio svoju viziju svijeta, devetnaestovjekovnu, hvaleći se da je postao pismen jer je pročitao Bernharda, tog izdajnika svoje zemlje.

Počeo je još jedan Sajam knjiga u Beogradu, šezdeseti po redu, na radost svih (pravoslavnih i inih) knjigoljubaca. Sajam su imali čast da otvore dr Natalija Naročnickaja, direktorica moskovske fondacije za (svijetlu) istorijsku perspektivu, i Emir Kusturica, režiser i stručnjak za mračne istorijske perspektive, pjesnička duša koja je specijalno za ovu priliku napisala i pročitala jedan pismeni sastav.

Čepurin, ruski ambasador: Kusturicu sam naučio kako da čita Bernharda

Photo: TANJUG/ OKSANA TOSKIC

Doktorica i režiser uradili su sve da Sajam pomjere u prošlo stoljeće, trudili su se dati mu devetnaestovjekovne tonove. Obavjestivši drage prijatelje i kolege da se Rusi ove godine osjećaju posebno radosno, jer je Rusija počasni gost Sajma, doktorica Naročnickaja je citirala srpskog patrijarha Pavla, koji je nekad izjavio da “nama Bog nije dao ni mač, ni pušku da prisiljavamo ljude da nam priđu, da postanu hrišćani, nego nam je dao reč”. Pouzdajući se u žvakotinu  da riječ navodno postaje sve snažnija i snažnija, Naročnickaja je najavila na ovogodišnjem Sajmu udruženi poduhvat Srba i Rusa u napadanju Rečima, umjesto mačevima i puškama.

Pozivajući okupljene da pričekaju dok knjige kao reke okupiraju Vaseljenu, rekla je da trebamo čuvati i uvećavati neprocenjivo blago naše slovenske pravoslavne kulture, posebno našu Bogom danu ćirilicu. Predložila je Srbima na kraju da grade svoj istorijski put, čitajući Tolstoja, Dostojevskog, Puškina, Šolohova, kao i Petra Petrovića Njegoša, Branislava Nušića, Dobricu Ćosića, Ivu Andrića.

Bio je to samo uvod u svijetlu propovijed Emira Kusturice, pisca dvije knjige koji je specijalno za ovu priliku došao iz pretprošlog vijeka. On se, u duhu cijele manifestacije, aktualno sjetio da je u 19. vijeku „kada bi neko za nekoga rekao on je pismen, glasno bi izrazio prema toj osobi uvažavanje nad kojom je lebdio oblak pokrivajući glavu kao veliku tajnu ali i ništa manji zbir vrlina.”

Udruženi napad rečima oštrim kao sablja: Hostesa i Emir Kusturica, duos desperados

Photo: TANJUG/ OKSANA TOSKIC

Pokrivajući u tom trenutku oblakom svoju glavu kao vrlo veliku tajnu, i ništa manji zbir vrlina, iako je imao tremu, pisac Kusturica želio je biti pismen u duhu 19. vijeka, izvirivši kao hermelin iz otpada informatičke revolucije. „Pismeni je bio čovjek vrlina, neobuzdan, ostrašćen kao Oskar Vajld, ali je rječju kao sabljom znao da razdvoji ukus od neukusa i pokaže nam put i način kako da mislimo”, najavivši kao i doktorica pohod riječima sabljama, sve do konačne pobjede nad sveopštim Neukusom.

“Pismeni je”, kaže Kusturica nastavljajući svoj potresni sastav, “težio ka istini, dobroti i uzvišenosti, nije imao nikakve veze sa antijunakom koji postaje oličenje vremena u kojem živimo, nikada nije bio do kraja stvaran”. Odlučujući se za istinu i dobrotu, Kusturica ne želi biti nepismen, to jest “selfi čovjeka samozaljubljenog, koji ne vjeruje u istoriju, koji prihvata korporacijski kapitalizam kao sudbinu i vrijedno radi na dokazu kako njegov komšija ali i čitav narod ne vrijedi pišljiva boba!”

Gosti, nadahnuti besjedom, fotografišu samo Emira: Knjige ratuju protiv selfija

Photo: TANJUG/ OKSANA TOSKIC

Iako je vrlo pismen i stalno dokazuje da njegov komšija vrijedi pišljiva boba, Kusturica pokazuje da nije naučio lekciju od studenta Raskoljnikova koji ubija babu lihvarku, priznajući da mu do danas nije jasna ta epizoda. On je, kaže, vidio od Raskoljnikova kakva iskušenja i koje nevolje ga čekaju, prije nego završi na Mećavniku da okaje grijehe. Nastavljajući smiješno frazirati, upitao se “kako je pusta mladost koja nije otkrila Antona Pavloviča Čehova”. Još je, međutim, pustija starost koja nije otkrila Dobričicu, Nogu, Đogu i Blebećka, zna Kusturica, i hladne staračke noge mogu ugrijati onda samo plemeniti i svirepi talasi ljudske osjećajnosti, kao kod Tolstoja.

“Da nije sve izgubljeno a nikada nije sve izgubljeno”, nastavio je Emir kao da zbori na Kosovu ravnom, “potvrđuju nam pojave koje kao usamljene zastave u pustinji mašu i potvrđuju nam da ima pismenih, samo su nam sklonjeni s očiju! Stisnuti između hiljadu informatičkih čuda, jutjubova, rijaliti šoua ali i određeni političkom korektnosti najnovijom verzijom globalne autocenzure. Potpisnik ovih redova vjeruje da tih zastava ima i više nego što vjerujemo, nekad se i rukujemo sa njima a ne znamo da su to oni”. Da bi prisutni povjerovali da je i on sam pismen, Kusturica se onda nakratko sklonio prisutnima sa očiju, da bude marginalac, potom se na pozornici rukovao sa samim sobom i mahao svojom malenkošću dugo, kao zastavom u pustinji, između hiljadu informatičkih čuda, jutjubova i rijaliti šou programa.

Pokazujući uživo, svojom pojavom, da nikada nije bilo ovoliko knjiga, a manje pismenih, šejh Kusturica se obrušio i na “neopagansku civilizaciju koja nam stalno upumpava ideju o našoj zaludnosti a skrivena tendencija je zla politička namjera svjetske plutokratije izvođenje dokaza o našoj fatalističkoj sklonosti ka biološkom”. Opredijelivši se za duhovno naspram paganskog biološkog, Kusturica je preživio sve dosad i izgradio svoju viziju svijeta, devetnaestovjekovnu, hvaleći se da je postao pismen jer je pročitao Bernharda, tog izdajnika svoje zemlje. Možda on u trideset narednih godina, ako ga biološko posluži, doista shvati Bernharda.

U tome mu svakako neće pomoći ambasador Rusije Aleksandar Čepurin, zamenik gradonačelnika Beograda Andreja Mladenović, ni ličnosti iz javnog i kulturnog života, koji su prisustvovali otvaranju. Da će čitav Sajam prolaziti u duhu Reči posloženih u ešalone, sa sabljama i topovima, pokazale su i velike gužve oko štanda “Novosti” gdje vlada interesovanje za posljednje hit izdanje, memoare Mire Marković “Bilo je to ovako”.

Publika jedva izdržava na nogama: Umalo nisu pali u nesvijest od mudrosti govora

Photo: TANJUG/ OKSANA TOSKIC

Također, u organizaciji Rusije, počasnog gosta Sajma, govoriće se o velikim književnim djelima, kao što su  zbirke članaka srpskih i ruskih autora povodom 1000. godišnjice smrti kneza Vladimira, biće održana projekcija filma “Drugo krštenje Rusije”, kao i predavanje “Izdavačka delatnost Ruske pravoslavne crkve”. Centralno mesto u programu zauzeće tema pravoslavlja, a pod nazivom “Pravoslavna Rusija” biće predstavljena “Pravoslavna enciklopedija”. Posebni gosti će biti Viktor Jerofejev i Zahar Prilepin, staljinoljubac.

Sajam će, kako je to najavio Kusturica, uredno proticati na gomili “pobrkanih pojmova da je dostupnost informacija isto što obrazovanje, u vremenu metastaze vladavine ideologije novca i koristoljublja, gde je jedino ona pomno praćena bubuljica na licu važna“. Ako Srbi ne budu išli na Sajam, iskočiće bubuljice naciji na licu. Nije ni čudo da Sajam ove godine privlači ljude kao što je Kusturica, kao mjesto koje, kako kaže, lako prevari čovjeka da se zbog velikog broja ljudi otvara sajam automobila i gdje nekad između knjiga teče reka ljudi iz realnog života ka mnoštvu knjiga, kao što vjernik bježi bogu.