Srbija Ličnosti
Podeli Podeli
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (1)

In memoriam: Sećanje na prijateljicu

Jedna je Jasna Bogojević

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Uvek protiv ratne politike i zla: Jasna Bogojević
Uvek protiv ratne politike i zla: Jasna Bogojević
Izvor: Stock

Na protestu protiv ubijanja ljudi i opsade Sarajeva “Crni flor”, 31. maja 1992. godine u Beogradu, Jasna je brinula da crni papir u rukama desetine hiljada građana izdrži put od “Slavije do Albanije”. Govorila je “kada bi Sarajevo moglo da nas vidi”. Bila je glavni organizator slanja paketa u Sarajevo. Jednom je u paket stavila i nekoliko glavica crnog luka. Stigla je i poruka – “luk stigao, proklijao, ukusan je”

 

Photo: Dragan Kujundžić

Naša Jasna. Građanka. Njen status, vrednosni sistem. Od 1991. učesnica svih građanskih protesta i akcija protiv ratne politike Srbije. Jedna od tridesetak učesnika akcije “Solidarnost sa pobunjenicima protiv rata”, od 8. oktobra 1991. do 8. februara 1992. godine, svake večeri, od 8.30 do 9 sati, ispred zgrade Predsedništva Srbije. Kao i Primož Bebler, nijednom nije izostala. U periodu od 1. februara do 19. maja 1992. među aktivistima koji su u Malom pozorištu Duško Radović, Studentskom kulturnom centru, na ulicama Beograda, i na skupovima Građanskog saveza, Demokratske stranke i SPO prikupljali potpise za raspisivanje referenduma sa pitanjem “Da li građani Srbije treba da se odazovu vojnom pozivu za rat na teritoriji Republike Hrvatske”. Od 19. do 22. maja prebrojavala je prikupljene potpise. Bila je ponosna na rezultat – 78.568 građana protiv mobilizacije građana za rat u Hrvatskoj.

 

Formalno je 19. maja 1992. godine Srbije naredila povlačenje oficira JNA, državljana Srbije, s teritorije Hrvatske i BiH. Naša peticija nije stigla do Skupštine Srbije ali stekli smo podršku malih medija, roditelja mladih vojnika i dezertera.

 

Na protestu protiv ubijanja ljudi i opsade Sarajeva “Crni flor”, 31. maja 1992. godine u Beogradu, Jasna je brinula da crni papir u rukama desetine hiljada građana izdrži put od “Slavije do Albanije”. Govorila je “kada bi Sarajevo moglo da nas vidi”. Bila je glavni organizator slanja paketa u Sarajevo. Jednom je u paket stavila i nekoliko glavica crnog luka. Stigla je i poruka – “luk stigao, proklijao, ukusan je”.

 

Kada su počela suđenja red Haškim tribunalom lako je našla svoj ugao. Najmanje pet stotina sati suđenja Slobodanu Miloševiću je preslušala i pažljivo transkribovala. Čitala je sve u vezi sa ratom, ali je najviše volela da sluša i čita svedočenja žrtava.

 

Leto je bio njen predah. Godinama je celo leto provodila na moru sa sestrom Zlatom i zetom Faikom. Govorila je da Zlata guta knjige, da ne može da je stigne. Uživala je u svojim letima, sve do ovog poslednjeg. Zvala me uoči puta, nije joj se išlo, a sada to razumem kao pozdrav.

 

Imala je puno prijatelja. Bili su joj prijatelji i prijatelji njenih ćerki, Tanje i Vesne. Razgovarala je sa njima kao da je iz njihovog kruga. Imala je tu čar da zaseni prijateljstvom, odanošću i iskrenošću.

 

To je naša Jasna, koju volimo, pamtimo i čuvamo u večnom sećanju.

 

star
Oceni
5.00
Ostali članci iz rubrike Ličnosti
image

Kako je prekinut jedan spor protiv e-novina

Radoš Bajić – čovek

image

Povodom ostavke Vladimira Pavićevića, zamenika predsednika Nove stranke

Odlazak Živkovićeve kreature

image

In memoriam: Bato, spavaj sada i odmori se

Poslednji kadar, poslednji put

image

Monstrum u Nedeljniku: Milan Lukić

Nemam noćne more jer nisam ništa učinio

Tagovi