Sport Košarka
Podeli Podeli
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (0)

Košarka

Kakva je budućnost Evrolige?

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
www.euroleague.net

Tekuća sezona košarkaške Evrolige, u kojoj svoje zapaženo mesto imaju Crvena zvezda i Cedevita, mogla bi biti i poslednja toliko kompetentna za klubove sa Balkana. Naime, već od naredne sezone promeniće se format takmičenja, gde će igrati svako sa svakim, jedanaest klubova će imati zagarantovano mesto, a skoro izvesno da će i ABA liga dobiti jedno direktno mesto od preostala četiri. Pored toga, verovatno će svoje mesto među šesnaest najboljih naći i šampion Nemačke, dok bi broj popunjavali pobednik kvalifikacija, osvajač Evrokupa, čime ostaje upražnjena jedna pozicija.

Godinama se raspravlja o ekonomskoj opravdanosti takmičenja poput košarkaške Evrolige, gde se zagovara zatvoreniji sistem takmičenja (između ostalih, baš Željko Obradović zastupa sličnu tezu) koji bi podigao kvalitet evropske košarke.

„CSKA je prošle sezone bio treći u Evroligi i od turnira je ukupno zaradio nešto malo više od 500.000 evra. Mislim da ne moram više ništa da komentarišem na ovu temu. Američka kompanija IMG predstavila je 10-godišnji biznis plan vredan minimum 630 miliona evra. Oko 60% ovog novca bi trebalo da bude podeljeno klubovima, što znači da bi od takmičenja klubovi zarađivali od 36,3 do 49,2 miliona godišnje“, rekao je predsednik moskovskog CSKA Andrej Vatutin i tako ukratko objasnio zaplet.

Malo je to novca, naročito ako pogledamo fudbalske sekcije, u odnosu na to šta klubovi trenutno dobijaju. Kao posledica dolazi da je izuzetno teško zadržati najveće evropske zvezde u klubovima, te ih “sprečiti” da jure milione u NBA (kada naredne sezone budžeti američkih klubova još više porastu, tek će da bude muka).

Izgleda da su sada definitivno prelomili, iako ćemo konačnu odluku saznati kroz desetak dana. Ono što je za sada skoro izvesno – naredne sezone Evroligu će igrati 16 klubova. Po tom planu igralo bi se ligaški, gde bi nakon trideset kola i duela svakog sa svakim usledio plej-of.

Na prvu loptu deluje kao da Evroliga pokušava da izgura nekakvu NBA priču, ali je naivna i sama pomisao na uspeh kopiranja američkog sistema takmičenja. Prvo i osnovno – NBA liga ima nepresušan izvor novih igrača koji stižu iz NCAA košarke, dok Evropa jednostavno nema takav luksuz. Takođe, uprkos najavama da će novi model takmičenja donositi mnogo više novca klubovima učesnicima, zaboravlja se da NBA liga potencira ujednačenost timova draftom.

Takođe, drastično se razlikuju kultura i mentalitet – dok te u NBA (recimo ako si navijač Filadelfije) naviknu da gubiš, u Evropi (naročito na ovim prostorima) košarka i dalje nosi mnogo više emocija od pukog trčanja za loptom, sponzorskih ugovora, te zabavi na poluvremenu.



Sigurni učesnici narednog (desetogodišnjeg) ciklusa bi bili nosioci takozvane A licence: Anadolu Efes, CSKA Moskva, Armani, Barselona, Fenerbahče, Laboral Kuća, Makabi, Olimpijakos, Panatinaikos, Real Madrid i Žalgiris.

Koliko bi samo bilo besmisleno da igraš domaće prvenstvo, a da znaš da naredne godine nećeš moći da se takmičiš sa najboljima, čak iako u međuvremenu izbaciš sve “najbolje”. Kakva bi bila motivacija recimo AEK-a ili Bešiktaša da ulaže novac u dovođenje igrača, ukoliko se zna da će naredne sezone Olimpijakos, Panata, Efes i Fener svakako igrati Evroligu, čak iako ispadnu i u četvrtfinalu.To je u Turskoj zamalo na svojoj koži osetila Pinar Karšijaka. Izraelski Hapoel nije bio te sreće, Makabi je ipak prevelik brend da ne igra najskuplje evropsko takmičenje.

U momentu kada još nije ni sasvim sigurno da li će ABA liga dobiti to jedno zagarantovano mesto (plus jedno u kvalifikacijama), Crvena Zvezda i Cedevita igraju u Top 16. Armani i Makabi su naveliko ispali. Kako sada stvari stoje, teško da bi recimo Crvena zvezda (ili Partizan, Cibona, Cedevita, nebitno ko) narednih godina mogli da maštaju o sličnoj konkurentnosti recimo CSKA Moskvi ili Barseloni, Realu…

E sada, zamislite da je čitava poenta (OK, dopustimo sebi da budemo pomalo naivni, kvalitet takođe, ) novog modela takmičenja da klubovi zarađuju više novca. U takvom odnosu snaga jasno je da se potencira (nije isključeno niti nemoguće da će u budućnosti postati realnost) na reanimaciji košarkaških timova u evropskim metropolama poput Minhena (Bajern je već ove sezone napumpao budžet, pa na kraju ispao u Pioniru), Pariza i na kraju Londona.

Koliko bi na kraju bilo interesovanje prosečnog gledaoca, košarkaša, vlasnika kluba sa ovih prostora, ukoliko taj njihov tim ne bi uopšte bio u poziciji da kroz par godina konkuriše za naslov prvaka Evrope, jer po nekim kriterijumima nema tu famoznu A licencu, iako bi na terenu mogao da “ispraši” vlasnike iste?

“FIBA Evropa i FIBA svet bi 18. januara trebalo da iznesu svoj predlog o Evroligi. Mi smo predlagali, čini mi se da je prihvaćeno, da sportski kriterijum bude najvažniji, da bude veći broj učesnika, da ima kvalitet i finansijsku opravdanost, kao i da se brzo svede na 16 najboljih. Za region je najvažnije da bi toj ligi bilo zagarantovano dva mesta i još nekoliko kroz kvalifikacije. Ako Srbija sama ide u Evroligu, trebalo bi sigurno da u njoj bude naš prvak, a možda i još neko u kvalifikacijama. U isto vreme Evroliga ima svoj koncept. Zvezda igra u Evroligi i nećemo da uradimo nešto što bi ugrozilo njeno učešće. Želimo da vidimo koja od dve sile će pobediti kako bismo se jačem carstvu priklonili”, izjavio je predsednik Košarkaškog saveza Srbije Dragan Đilas.

Složićete se da bi bilo tužno (iako je, verujemo, skoro pa nemoguće) da naslednici ONE jugoslovenske lige (čitaj: ABA) koja je nakon NBA bila druga najjača liga na svetu (gde je bilo najveća muka bila stići do naslova prvaka zemlje), Evropi preko Jugoplastike, sa tri uzastopne titule, “poklonila” najveći evropski tim svih vremena, preko Cibone Dražena Petrovića, Đorđevićevom trojkom obojila Istanbul u crno-belo, na kraju “izvisi” zbog nekakvog prebogatog ruskog kluba, petog predstavnika Španije ili pak nekog novog projekta – recimo KK Londona. Zvuči nerealno? Prethodne sezone je ispred Partizana, koji je godinama bio sinonim za devotion, dva puta nakon Istanbula stizao do Fajnal fora, wild card dobila “nekakva” Riga. Tera vas da se makar na trenutak zamislite.

star
Oceni
5.00
Ostali članci iz rubrike Košarka
image

Kvalifikacije za Olimpijske igre 2016

Dobar žreb za Srbiju, Hrvatska na Italiju i Grčku

image

KK Partizan, od sjaja do očaja

Institucija u kanalu

Tagovi
Nema tagova za ovaj članak