Vedranov povratak u Sarajevo

PHOTO/EPA:JAMES ALCOCK

Jednog jutra nađoh u poštanskom sandučetu podeblji koverat, poderan i iz njega vire slike. Snažan neki poštar. Uspio ga je progurati kroz uski otvor na sandučetu. U njemu pismo SOS Dječije selo Sarajevo u kome zahvaljuju Vedranu na pomoći i obavještavaju ga da je još jedan štićenik okončao školovanje zahvaljujući njegovim donacijama. Priložena je slika djevojke. Plava, unazad zategnuta kosa. Lijepa. Obavještava da je završila Ugostiteljsku školu, smjer poslastičarstvo. Zahvaljuje na pomoći

Dolaskom u Australiju novembra 1995. počeo je u pravom smislu riječi naš “novi život”. Mi stari svako za svojim poslom, dečki se brzo prešaltaše sa njemačkog na engleski i završiše srednje škole sa vrhunskim rezultatima. To im je omogućilo da izaberu fakultete koje žele, praktično, bez ikakvih ograničenja. Kod starijeg, kao i uvijek, “straight forward”, upisao na elektrotehnici softver inžinjering, završio prije roka i nedugo zatim osnovao sopstvenu kompaniju.

Dvije godine kasnije i mlađi sin, Vedran, se spremao da nam saopšti svoju odluku o nastavku školovanja. Sa strahom smo je očekivali i taj strah se pokazao opravdanim.  Izabrao je ono što smo najmanje očekivali i željeli – karijeru u Australskoj armiji. Pa gdje ćes u vojsku poslije Sarajeva? Uspjesmo ga nekako odgovoriti. Prođoše godine, ovdje nevjerovatno brzo prolaze. I priča se ponovi. Vojska. Ovog puta nismo ni pokušavali da ga odvratimo. I poštovanje roditelja ima granicu, a u pitanju su bile životne odluke.  Dan kada su napuštali Sarajevo pod granatama i ona nemoć koju smo svi, bez izuzetka, osjećali neizbrisivo mu se urezala u sjećanje. Odselio je u Kamberu, upisao Vojnu Akademiju, fakultet na Univerzitetu “New South Wales”, pa “Royal Military College “. I sve, među najboljima, završio istim redoslijedom.

Vedran Maslić i Esin Saribatir

Izvor: www.reebokcrossfitljubljana.si

Jednog jutra nađoh u poštanskom sandučetu podeblji koverat, poderan i iz njega vire slike. Snažan neki poštar. Uspio ga je progurati kroz uski otvor na sandučetu. U njemu pismo SOS Dječije selo Sarajevo u kome zahvaljuju Vedranu na pomoći i obavještavaju ga da je još jedan štićenik okončao školovanje zahvaljujući njegovim donacijama. Priložena je slika djevojke. Plava, unazad zategnuta kosa. Lijepa. Obavještava da je završila Ugostiteljsku školu, smjer poslastičarstvo. Zahvaljuje na pomoći.

Nije nam ništa rekao o svom humanitarnom radu, smatrao je normalnim da, još kao student, pomaže djeci kojima je pomoć bila neophodna. Bio sam silno ponosan na svog sina u tom trenutku. I danas sam. Na obojicu.

Vratio se u Sarajevo. Hoće da pomogne svom gradu i svojim sugrađanima. U ostalom neka on ispriča svoj dio priče. Na engleskom je, ko ne zna neka mu neko prevodi.

U web browser-u upišeš www.crossfitsarajevo.com. Pa klikneš na About Crossfit Sarajevo. Upoznaš se sa osnivačima, trenerima. Listaš dalje i dođeš do videa: Mortars to Muscle ups: Crossfit Sarajevo. “Od granata do vježbi na karikama”. Obavezno pogledati!

Ponovo je na putu, sa Esin, ali ostaje u Evropi. Nastavlja školovanje. Sretno im bilo.

From Diaspora with love

Mick  Maslic                                                                                                

Sydney, april 2016.