Kultura Tema
Podeli Podeli
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (9)

In memoriam: Jadranka Stojaković

Bavila sam se svijetom – baš sa puno ljubavi

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Dragan Kujundžić

Ja sam rođena u Sarajevu, ali sam živjela u Dalmaciji i u nekoliko gradova u Bosni i Hercegovini. Bilo je šokantno, ali sam našla stare prijatelje i ti susreti su bili puni emocija. Vidjela sam neke stare prijatelje, neke nisam mogla nać’, neke sam vidjela u Americi, Australiji, Njemačkoj, na raznim mjestima. U poslijeratno Sarajevo sam se vratila 2000. Bilo je nešto malo popravljeno, ali puno je toga ostalo. Lako ti je, znaš, novu zgradu napravit’, ali šta ćeš s narodom

Najpoznatija kantautorica iz Bosne i Hercegovine, Sarajka koja je obeležila jugoslovensku rok i pop scenu, umrla je u 66. godini u Banjaluci. Legendarna jugoslovenska Džoan Baez otišla je nakon duge bolesti, kao u pesmi “Ima neka tajna veza”, stihovima kojima će podariti svoj nezaboravni glas i vrhunsku interpretaciju: “Sidro koje lađu čuva/da ne bude buri plijen/tone skupa sa tom lađom/jer je ono dio njen”.

Još s početka sedamdesetih osvaja prvo mesto na Festivalu Omladina u Subotici, a potom, hitovima “Sve smo mogli mi”, “Ima neka tajna veza”, “Muzika je svirala”, “Čarobnjaci”, “Tijesno doba”, “Na drumovima Srema”, “Vjerujem”, “Nedovršeni valceri”, “Što te nema” postaje istinska zvezda, bliska i sarajevskoj rock školi. Iz tog je perioda i prava bregovićevska rokačina “Čekala sam, čekala”. Obrađuje pesme Desanke Maksimović i Alekse Šantića, piše za dečje emisije, a 1984. i temu za Olimpijske igre u Sarajevu. Od 1988. živela je u Japanu, sve do saznanja teške dijagnoze.

Građanka sveta, Sarajeva, Jugoslavije: Jadranka Stojaković
Photo: danisarajeva.com

Patila je zbog raspada Jugoslavije i opsade Sarajeva.

„Mislim da nije nikakva razlika između mene i tolikog svijeta. Prvo što nisi vjerovao, drugo što si umro sa mnogima koje si poznavao. Šta da radim, ne znam šta da kažem. Da se baš nama to desi pred početak dvadesetprvog vijeka … Teško mi je bilo zbog bilo kog dijela Jugoslavije. Mama me je učila da sam u svijetu rođena, onda u Sarajevu, onda u Jugoslaviji. To je bio edukativni raspored u mojoj kući. Ima puno ljudi koji sad, poslije ovog rata koji se nama desio, kažu ‘vidi one jadnike u Africi’. Kako možeš pored sve ove tehnologije, pored svih sistema koji bi mogli funkcionisati na civilizovan način, vjerovati da se to dogodilo. Prosto ti nije jasno. Svaki kut na ovoj zemlji ima svoje primitivce koji rade najgrđe stvari koje se mogu desiti. To su oni koji hoće da se okoriste. Ja sam se bavila samo artizmom, samo svijetom, al’ baš sa puno ljubavi”, rekla je u intervjuu za E-Novine, uoči koncerta koji je održala u SKC-u nakon punih 20 godina.

Rekla je da se duh Sarajeva očuvao.

“Oni koji su bili prijatelji, vazda su prijatelji. Ništa mi se nije neugodno desilo, to znači da sam imala i imam dobre prijatelje. Ja sam rođena u Sarajevu, ali sam živjela u Dalmaciji i u nekoliko gradova u Bosni i Hercegovini. Bilo je šokantno, ali sam našla stare prijatelje i ti susreti su bili puni emocija. Vidjela sam neke stare prijatelje, neke nisam mogla nać’, neke sam vidjela u Americi, Australiji, Njemačkoj, na raznim mjestima. U poslijeratno Sarajevo sam se vratila 2000. Bilo je nešto malo popravljeno, ali puno je toga ostalo. Lako ti je, znaš, novu zgradu napravit’, ali šta ćeš s narodom.

Kod nas je, maltene, svakog dana bio festival, zato što si svakog dana odrastanja imao nove informacije i, rastući u takvoj multinacionalnoj sredini, mogla sam svakog dana u mojoj familiji nešto različito da jedem, priče drugačije da slušam, pjesme drugačije da pjevam. To je uticalo na moj normalni razvoj i puno mi je pomoglo da se normalno krećem po svijetu, baš zato što su me na pravi način vaspitali.”

Tako je govorila Jadranka 2008. Rekla je i da planira povratak u Sarajevo, da mu se oduži “jednim lepim koncertom, pred penziju”.

Otišla je Jadranka, tiho, dostojanstveno, nenametljivo, nikoga ne kriveći za svoju patnju. Ko u njenom glasu i stihovima prepozna deo sebe, zasigurno neće pogrešiti.

Kakav uspeh.

star
Oceni
4.85
Povezani članci
Ostali članci iz rubrike Tema
image

Alhemija vremena

Četiri ujutru

image

Znanstvena monografija Snježane Kordić šest godina kasnije

„Jezik i nacionalizam“ kao manifest otpora

image

Kultura ukorenjenosti, krvi i tla

Srpski sabornici i jugoslovenski raskolnici

image

Jugoslovenski film očima stvaraoca

Filmska faktografija i emocije

image

Paškvilant protiv Radomira Konstantinovića

Zlo od filosofije

image

Kip i čekić (3)

Život ispunjen mržnjom