e-novine.com: Filmska faktografija i emocije Filmska faktografija i emocije ================================================================================ Sandra on 24.05.2016 - 19:21 Scan Stranicama knjige Predraga Delibašića "Gotovo zaboravljena istorija" (Filmski centar Srbije, Beograd 2015, urednik Miroljub Stojanović, recenzenti Milena Dragićević Šešić, Srđan Knežević) defiluju protagonisti nastajanja jugoslovenskog filma, ali i stvaranja druge Jugoslavije; čitamo beleške nepristrasnog i autentičnog svedoka tek naizgled manje važnih događaja koji su obeležili noviju istoriju. U širokom vremenskom rasponu, od autorovog učešća u Drugom svetskom ratu, preko boravka na Golom otoku, školovanja u Italiji, kroz brojne stvaralačke uloge u kreiranju i produkciji, do odlučivanja o sudbini "Plastičnog Isusa" Lazara Sojanovića i rada sa studentima, smešteni su važni momenti utemeljenja jugoslovenske filmske produkcije, stvaranja respektabilnog pogona za proizvodnju iluzija, propagande, mašte i istinske umetnosti, kao i autobiografski momenti koji knjizi na momente daju romaneskne ritmove. Najpre kao glumac, potom kao reditelj i pedagog, Predrag Delibašić ostavlja duboki trag u jugoslovenskoj kinematografiji; seća se prijemnog na Filmskoj školi, izuzetnog statusa ove institucije u novoj državi, ulaganja u prve filmove, ali i trenutaka besmislene i retrogradne ideološke isključivosti, čija je žrtva bio. U tom kontekstu, u knjizi će objaviti i pismo svog filmskog učitelja, ispostaviće se, i konfidenenta, niz etiketa zbog kojih je bio i golootočki zatočenik. Ništa nije zaboravio, ali nikome nije presuđivao, iako su mu, kao autoru ovog svedočanstva, bili na raspolaganju svi hroničarski, "sudijski" metodi. Predrag Delibašić sa majkom Verom u oslobođenom Beogradu Iz knjige Gotovo zaboravljena istorija I u tom je smislu ova knjiga izuzetak, Delibašić smešta događaje u društveni kontekst obazrivošću blagonaklonog hroničara piše o tuđim greškama, čak i kada je njihova loša namera neupitna. Ima tu, na momente, i viška emocija, i romantične nostalgije, i malo ulepšanih sećanja, onako, s merom, dovoljno da knjiga dobije na autentičnosti, individualnosti iskaza, a da faktografija ostane niz činjenica sa kojima nema poigravanja. Poglavlje u kojem će profesor Delibašić sa čitaocima podeliti sećanje na realizaciju svog verovatno najznačajnijeg dela, dokumentarnog filma Paja Jovanović, možda na najbolji način oslikava njegov spisateljsko-hroničarski izlet. Osmišljavanje i realizacija vrhunskog dokumentarističkog svedočanstva. Otkriva autor i detalje različitih pehova koji su ga sprečavali da snima dugometražne igrane filmove, ono što se događalo iza kamera, anegdote sa snimanja i druženja sa glumačkim ekipama, ostajući zanimljiv, ali odmeren svedok i direktni učesnik. Knjiga u kojoj se autor faktografijom i inventivnošću bori protiv zaborava. Svedočanstvo za posvećene istoričare i široki krug čitalaca, pogotovu ljubitelja filma.