e-novine.com: Kanibal ante portas Kanibal ante portas ================================================================================ Dragoljub Stankovic on 18.04.2016 - 13:49 Nastavljamo feljton o knjigama Siniše Tucića, prelazimo u globalnu, pretežno informacijsku fazu pesnika. Pisaća mašina leži prašnjava i iskorišćena, kao i ideologije dvadesetog veka, Gutenberg je daleko sećanje, zakoračujemo u Nove domovine, možda najkompaktniju knjigu Siniše Tucića. Nove domovine, Narodna knjiga, 2007 Električne vile Ravijojle Nove domovine, koje izlaze 2007. godine, donose poeziju Siniše Tucića u zrelom izdanju i na vrhuncu osobitog i smirenog izraza, primetno drugačijeg od anarhoidnog stila Krvave sise. Već u naslovu Novih domovina daje se možda centralna ideja celokupnog opusa ovog pesnika. Zato nije čudo što se najveći deo izabranih pesama u knjizi Pobacani pasvordi iz ove, treće Tucićeve knjige. Photo: Dragoljub Stanković Možda bi se knjiga Nove domovine najbolje mogla sažeti u bodlerovski uzvik: Bilo gde, samo van ovog sveta! Ne samo zbog ideje koja je prožima već i zbog pesničkog postupka kojim nam se predočavaju sasvim bodlerovski, apdejtovani demonski prizori naše kiosk civilizacije. Kiosk civilizacija ime je antologijske pesme, kao i najkraća sintagma za svet u kome živimo, danas možda više nego ikada, posebno u Srbiji: Opseg naše civilizacije/ Staje u jedan kiosk/ Neko rukovodi/ Svakodnevno globalizuje/ A ti i ja/ Brojevi telefona/ Menjaju naše brojeve/ Ničeg drugog nemamo... /Okrenimo broj/ Da se čujemo. Autorova biblijska, mitska imaginacija daje istoriju pisma, seže od Od Heraklitovog kruga do interneta, od slika iz Altamire natrag u pećinu ikonice u windows-u, daje svojevrsnu evoluciju zla čemu je, inače, sklon u poeziji (pesma Doba noževa sa polomljenim drškama, Krvava sisa) sada u pesmi Kanibal ante portas. Nudi nam pesnik svoje virtuelne Rajeve (stih pesme Menjam se menjam: Simulakrum je moj anđeo zaštitnik) jer zaglavljeni smo u staračkoj, mrtvoj civilizaciji koja se entropijom još i besmisleno širi. Tucić nam nudi surf svojom pijanom net-lađom, kao i u Krvavoj sisi virtuozno, slika svoj Svet na plastično rasklapanje, tj. odličnu pesmu pod tim nazivom u kojoj lirsko ja pravi, konstruiše svet, čitav grad sa okolinom, uključujući verske objekte, vojsku, naoružanje, ali ne zaboravlja mržnju u vidu tri leša, zaklane ljude u tri boje, crnog, žutog i belog čoveka, zbog ideje multikulturalizma! U gradnji sveta postoji i Pitanje za decu u vrtiću/ Šta nam još nedostaje?/ - Pornografija! - sva deca u glas/ Dobro / Imamo mi i trafike... Duhovitost, ironija i cinizam Tucićevih pesama su epohalni. Apstrahovanje sveta, užasna vizura, data kao dečija igra, neretko je motiv kod Tucića. Lešina starog sveta se odavno raspala, u prethodnim knjigama to je opisano, ostala je samo ideja Lepote i elektronska pustinja po kojoj jezdi lirsko ja. Ono nema nostalgiju ni za čim, čak ni za karbofiks lepkom iz detinjstva. Ciklus pesama iz Novih domovina u Pobacanim pasvordima se i zove Nemam nostalgiju po istoimenoj pesmi. Želja za bilo čim novim i nepriznavanje mitova o dobrim starim vremenima, o detinjstvu, govori o avangardnoj pesničkoj usmerenosti Siniše Tucića. O nostalgiji koju, međutim ima, Tucić će nam ispričati u svojoj sledećoj knjizi Metak (2012), u pesmi Kada se setim proleća 1999. Tu se radi o nostalgiji za vremenom kada se promena činila moguća, makar i pod bombama, jer sve je bolje od mrtvila i produžavanja agonije, od akademske laži i palanačke ušuškanosti koja je i uzrok tog istog bombardovanja: Izgubili smo nadu da će goreti ovaj grad/ i da će profesori ostati nemoćni.// Profesori književnosti ostali su isti/ u svojim malim kabinetima/ sa velikim pričama/ i debelim kovertama/ novčanicima u džepovima. Ovim stihovima Tucić precizno locira još uvek moćni izvor naše intelektualne bede i moralnog kraha, našeg izlaska iz civilizacije, bega u varvarstvo. Bolje je zato srušiti sve i početi iz početka nego tavoriti u nacionalističkom ludilu koje ubija gore od bombi. Radi se ovde o privlačnom anarhizmu, onom koji daje bar neku nadu. Sličnost u pogledu na Zlo, daleki pesnički brat: Šarl Bodler Izvor: www.dr.com.tr Vratimo se Novim domovinama. Lirski subjekt Novih domovina umro je u taksiju (Ja sam umro u taksiju) kao u kapsuli savršenog otuđenja i pasivnosti, ni njegovom grobu nema traga, ni belega. Pomenuli smo ovaj motiv bega, iz zarobljenosti u telu i svetu, vožnje automobilom, kao autentično tucićevski. To je nedostižni Ideal, takva Smrt, jer smo ti i ja/ Osuđeni na malecki prostor/ Od klisure do klisure/ Od lesne zaravni do lesne zaravni/ Od magarca do magarca/ Od robota do robota (Zarobljenost). Ipak, privlačne nove domovine je možda moguće naći tamo gde su Beskrajne tehno-planine/ Električne vile Ravijojle gde su Iznenadni fluksusi/ Zanesenih nomada i pesnik, zauvek otuđen od ideje prirodnosti, pokušava da osmisli te predele u duhu zapadne metafizike i svoje postapokaliptične pozicije kao i apdejtovani biblijski Jov-surfer iz njegove pesme. Tucić se otiskuje na svoja putovanja i mračnom imaginacijom detektuje bolesne tačke naše civilizacije, hladno i oštro kao hirurg pri autopsiji. Jezički suvereno i veselo napisane Nove domovine čitaju se sa osmehom i ponekad grohotom, što govori da je optimizam samo u stilu i u čitaocu, u pesničkoj moći autora da se uopšte uhvati u koštac sa epohalnom tematikom i ne optereti nas, nego baš naprotiv, da je pošalje tamo gde joj je i mesto, u imaginaciju i u igru duha, u kritičko promišljanje, u pesnički postupak razvijanja do krajnjih granica i konsekvenci. Generalni utisak, pored sličnosti motiva i postupaka, kada se uporedi odnos prema Zlu u knjigama Nove domovine i Metak je da se Nove domovine najviše bave pronalaženjem virtuelnog utočišta, pesničko ja protejski se preobražava (Menjam se, menjam) mešajući stvarno i irealno (npr. urnebesna fantazmagorija pesme Igralište), Nove domovine slikaju psiho-eksploziju informatičkog sveta i deluju pretežno globalno (Savet ruskog oca), bave se metafizičkim, krajnjim pitanima, i vedrijeg su tona, dok je knjiga Metak podnošenje računa, odgovor na zlo nacionalizma, na ratove devedesetih, ona problematizuje i poziciju umetnika u postratnom i postavangardnom ideološkom kontekstu i zato je sumornija u atmosferi. Evo dobrog i kratkog filma o Siniši Tuciću, u kome se pojavljuje i književnik Slobodan Tišma, autorki Lorjane Lučić i Tanje Đurić, u produkciji Novosadske novinarske škole. Nove domovine kao i šire Tucićeva poezija bodlerovski su i zbog drugih stvari, ne samo zbog pokušaja nalaženja veštačkih rajeva. Često se i u naslovima pesama (Temelji kao urbani sistemi, Jezik gradova, I ponovo u ulici) potencira da se u njima radi o opisima urbanog, gradskog, npr. novosadskih ulica i krajeva, međutim i tzv. priroda je kod Tucića samo druga urbanost, ona je post-priroda, deo čovekove imaginacije a ne nekakva majka ili koreni kojima se možemo vraćati. Kao što se Bodler užasavao jednostavnosti prirode i išao u pravcu egzotike i ekstravagancije, perverzije, opijanja bilo čime, kod Tucića postoji čitav dijapazon elektronskih, plastičnih proteza i irealnih pejzaža koji u sadejstvu sa idejom raspadanja sveta i subjekta i s obzirom na duhovitost kojom su prikazani, na furioznost pesničkog postupka, približavaju Sinišu Tucića ocu moderne poezije, Šarlu Bodleru, tom nezadovoljniku i preziratelju malograđana i činovnika. Sličnosti koje takođe možemo na prvu loptu videti su: nepoćudnost, sklonost ekscesu, crni humor, oštrina u izrazu, strast, likovi boga i đavola, žestina, kao i odnos prema ljudskom telu, njegovim mirisima, odvratnostima, ushićenjima, zanosima, očekivanjima, obračunavanje sa telom u poeziji, njegovo komadanje i pokazivanje šta je, u stvari čovek, kroz sva vremena. I jedan i drugi pesnik otvorili su nam nove svetove i napravili nove jezike (kod Tucića je to jezik interneta i kompjutera) ne bi li uhvatili moderno, savremeno, njegove otrove i slasti, ponore i bezdane, svako na svoj način, i u svojoj epohi, i sve to sa svešću o prethodnicima i dugoj tradiciji pevanja i mišljenja. Nove domovine Nove domovine Beskrajni tehno Dok se slike mešaju Automobilska vožnja Photo: Luis Ricardo Faléro Beskrajni tehno-predeli Beskrajne tehno-planine Električne vile Ravijojle Nedostupne preko mobilnih telefona Džabe neko piše poruke U automobilskoj vožnji U tehno-predelu Gore tehno-požari Sve je zapaljivo Zapaljeni kamen Svetlosno se smeje U tehno-predelu Iznenadni fluksusi Zanesenih nomada Od domovine do domovine Od sajta do sajta Tišina je zapaljiva Automobil je utišao motor Točak prolazi pored bankine Oponaša serpentine Uvek zna kuda dalje Uvek prolazi Uvek fluksusi Ultimativni protoci Serpentine ubijaju Svetle tehno-kanjoni Hidrocentrala puni strujom Tehno-muzika se čuje A ja sam tu Jadni mali intelektualac Drug mi ide u manastir U brdo. Kiosk civilizacija Šta fali kiosku Na uglu naše ulice Prošli smo one kišne večeri Skupocene reklame Mnogi ljudi Photo: Stock Žive od civilizacije Civilizacija je sve Kiosci, trafike I telefonski brojevi Možda je đavo U grad ušao I telefonski broj promenio Sad se završava Sa tri šestice Tako je zahtevao Veliki magnat Broker na berzi U svojim humanitarnim naporima A kiosk Usamljen stoji. U našu ulicu Svakog dana ulaze Snabdevaju nas civilizacijom Opseg naše civilizacije Staje u jedan kiosk Neko rukovodi Svakodnevno globalizuje A ti i ja Brojevi telefona Menjaju naše brojeve Ničeg drugog nemamo Osim kioska, trafike Na uglu naše ulice Skontali smo svet. Okrenimo broj Da se čujemo. Svet na plastično rasklapanje Treba nam samo jedna zaravan na planini Da rasklopimo plastične stolice Photo: Stock Raširimo suncobrane Stavimo žicu na kamen I počnemo da pečemo roštilj. A onda Mogli bi i da razapnemo šator. U stvari, Treba nam malo veća kuća da letujemo. Nešto kao kamp-kućica Ali na rasklapanje. Možda će nam jednog dana Biti potrebno više kućica. Nešto kao kamp naselje I sanitarni čvor u njemu. A zatim možemo da se igramo Pa čitav grad da rasklopimo I kuće i škole i puteve A onda Crkve, džamije, katedrale Šta nas košta... Upakovan materijal za rasklapanje Donećemo kamionima Nije glomazan. I puške mogu biti na rasklapanje I topovi i tenkovi Pa čak i avioni Ništa nije glomazno I šta onda Photo: Stock A šta imamo? Imamo reke, mostove, ljude Imamo i dabrove Koji grade brane. Pitanje za decu u vrtiću: Šta nam još nedostaje? - Pornografija! – sva deca u glas. Dobro, Imamo mi i trafike Na rasklapanje U izlozima trafika porno-novine A onda Šta još možemo da rasklopimo Vozove Linije noćnih metroa Metro izlazi iz dubine na zaravan Imamo jednu zaravan Šta nam je potrebno? Tri zaklana čoveka, Zaklana noževima na rasklapanje Jednog crnog, jednog žutog, jednog belog Da bi upotpunili sliku multikulturalizma Razglednicu sa dalekih ostrva To ti je život na rasklapanje. WWW.BOG.COM Može li Bog imati sopstveni sajt Među milionima web prezentacija Svega što je stvorio Ili je to samo privilegija smrtnika Običnih ljudi Čovečanske bagre Web dizajner Božjeg sajta Slobodan je izbor Svevišnjeg U ovoj opustošenoj vaseljeni To može biti bilo ko Pa čak i dobri stari lucifer Photo: Stock U dijalektičkom univerzumu Koji bi za dobre pare Uradio svojevrsni hipertekst Sa desetinama šarenih linkova I to može Đavo sve može ovaplotiti Pa čak i sopstvenu polemiku Sa svemoćnim Tvorcem đavo će stvoriti E-mail adresu bog@vjeruj.net Na koju će svom suparniku Svakodnevno slati Preteće satanističke poruke Jehova će suzdržano odgovarati Pritiskom strelice miša Na ikonicu reply Suočen sa đavoljim pismima Bog će se svakodnevno boksovati Photo: Stock U sopstvenom inbox-u A onda jednog dana Ova dva stara znanca Stupiće u sobu za četovanje đavo će sjebati Boga Jer će brže pisati poruke Možda će jednog dana Poželeti i da se vide Izvan globalne mreže Ali za to će biti kasno Internet adrese i sajtovi Otvaraju se evridejno Uloga ovih momaka Bespovratno se gubi Dijahronije više nema Jedino profitiraju provajderi Posetioci Božjeg sajta Negde će evaluirati U raju ili u paklu To više nije bitno. Kanibal ante portas Kroz pravce u lingvistici promišljao sam Od prvih ljudoždera do dana današnjeg Photo: Facebook/ Čitav Internet Od Heraklitovog kruga do Interneta Istoriju pisma. Sve je počelo od slika Pa je nastao strip Od stripa ikona Ikoničko pismo Pa tek onda slovni znaci Na primer Latinica, glagoljica, ćirilica Nauka o jeziku zalazila je u pozitivističke ćorsokake Da bi se tek u XX veku izvukla iz okova dijahronije I latila se sinhronijskog pristupa A onda – puf Internet Povratak na ikonu Povratak u pećinu U pećini sajber-kanibal Priključen na globalnu mrežu YAHOO pretraživačem traži žrtve Klikće, a strelica koju pokreće miš kompjutera Označava ikonu Photo: Stock Otvara ikonu Nema slovnih znakova Pali Internet U civilizaciji Traži žrtvu Dobrovoljca preko globalne mreže KANIBAL ANTE PORTAS Od pećine do Bil Gejtsa Od ikone do ikone Od sajta do sajta Od sajta u pećinu Žrtva je dobrovoljno ušla u pećinu Kanibal je kamerom snimao egzekuciju Pojeo je žrtvu Zatvorio ikonu. WWW.ELIFAS.COM, WWW.VIVALD.COM, WWW.SOFAR.COM Bejaše čovek u United States of America I taj čovek bejaše dobar i pravedan I bojaše se Boga I uklanjaše se oda zla Dok je radio kao čistač parkinga Pored jednog instituta Za eksperimente sa genetski modifikovanom sojom. Čovek imađaše ženu I rodi mu se sedam sinova i tri kćeri. Imao je i kuću Photo;Stock U južnom predgrađu Detroita. Pravi American Dream I sinovi njegovi sastajahu se I pravljahu žurke kod kuće Svaki svoga dana I slahu te pozivahu Tri sestre svoje Da jedu i piju sa njima. I sastaše se Gospod i sotona Na jednom ostrvcetu Nekoliko nautičkih milja Udaljenom od Havane Uz zvuke Cesarie Evore I Gospod reče sotoni: Otkuda ideš? A sotona odgovori: Prohodih zemlju zvanu UNITED STATES OF AMERICA Najviše sam se zadržao Na institutu za eksperimente sa genetski modifikovanom sojom. Jesi li video čuvara parkinga Nema onakoga čoveka u Americi Dobra i pravedna Koji se boji Boga i uklanja oda zla Radi po četrnaest sati dnevno A uz to Kad dođe kući s posla Gleda bejzbol utakmice - upita Gospod sotonu. A sotona reče Gospodu: Uvedi recesiju u Detroit U automobilsku industriju Isprazni parkinge I ostavi ga bez posla na ulici I dotakni se svega što ima Psovaće te u oči. A Gospod reče sotoni: Tada bih morao da kaznim na desetine hiljada A ne samo njega, pojedinca Danas je drugo vreme Nema više pojedinaca I da je Jov živ Bio bi post-modernista U svakom trenutku spreman Za jedan Internet surf. Evo, sve što ima neka je u tvojoj šaci Samo na njega ne diži ruke I ostavi mu jedan mali Bil Gejtsov računar PHOTO/EPA:JUSTIN LANE I u njemu modem. Posle tog razgovora đavo je odneo šalu uzeo čoveka pod svoje I sve mu izgibe Kuću tajfun odnese A sinovi i kćeri umreše Što od side i antraksa Što u terorističkom napadu na kule bliznakinje Direktor instituta Na najsuroviji način Uruči mu radnu knjižicu I čoveka sabiše I proteraše iz Detroita Preko reke U Vindsor U drugu državu U jednu malu vikendicu pored jezera I priključiše ga na Internet PHOTO:Stock A tri sajta čuše šta ga zadesi I dođoše svaki iz svojega linka: www.elifas.com www.vivald.com i www.sofar.com Počeše s njim da četuju I on polako Virtuelno ali sigurno Preživljavaše jovovske muke I znao je Da kad izađe iz virtuelne stvarnosti Bil Gejts će roniti krokodilske suze A on Sam u sobi Isplivao iz velikih priča, na plaži Lido, Venecija: Siniša Tucić sa drugom Filipom Dolinajem Photo: LA Na jezeru u vikendici Popiće nes kafu I potražiče humani zatvor Sigurni stančić po podstanarskoj ceni U kome će sve svoje Možda virtuelno povratiti I ponovo ići na bejzbol utakmice A jovovske muke Popadaće kao kraste Po raznim sajtovima Interneta. A može da bude i obrnuto Čovek će sedeti skrhan na stolici I niko mu ništa neće povratiti Pa čak ni njegovu E-mail adresu.