e-novine.com: Đinđiću metak, a beretkama ni orden Đinđiću metak, a beretkama ni orden ================================================================================ Tomislav Marković on 26.03.2016 - 15:24 Tačnije, hteli bi da država to uradi za njihov račun, i to ni manje ni više nego obnavljanjem zloglasne Jedinice za specijalne operacije (JSO), uz “rehabilitaciju” stotina njenih bivših pripadnika. Dok bi njima nakon toga valjda samo preostalo da obnovljenu mašineriju smrti usmere na “prave adrese”, baš kao nekad. Otkud nam to, pitate se. Pročitali na militantnom portalu Oslobođenje.rs, eto otkud. Izvesni Tomislav Lovreković, predsednik nekakvog udruženja „Pokret“, inače redovni kolumnista pomenutog naci-sajta, u svom najnovijem uratku bez ikakvog uvijanja zahteva od “nadležnih” – štaviše, insistira! - da notornu JSO, nakon više od decenije kako je rasformirana, vrate u funkciju. “Akcija ‘Sablja’ i vanredno stanje posle ubistva premijera Đinđića, ono što Zoran Živković i čitava dosmanlijska struktura i danas predstavljaju kao niz fantastičnh akcija i odluka, ponos i diku, poslužila je istovremeno i za progon stotina političkih neistomišljenika i obračun sa kriminalcima nevoljnim da rade za određene strukture”, primećuje lucidni Lovreković. Zreo za rehabilitaciju: Milorad Ulemek Legija, ubica Photo: blogspot.com I sam već u narednoj rečenici priznaje da “zvuči apsurdno”, ali ipak... “stoji činjenica da se zloupotrebljena država, obračunala tada i sa samom državom: žigosan je svaki pripadnik Jedinice za specijalne operacije i kroz neviđenu medijsku hajku, taj elitni sastav predstavljen je kao razuzdani ološ pod oružjem. Nakon raspuštanja JSO, stotine i hiljada onih koji su časno nosili crvenu beretku služeći Srbiji, degradirani su, ponižavani i nastavili život sa metom na grudima i krstom na leđima, umesto sa ordenom na grudima”. Pokojnom premijeru Đinđiću metak u grudi, a sirotim “crvenim beretkama” ni orden na grudima. Stvarno, gde je tu pravda? I smrt je izgleda, baš kao i život, “nekom majka, a nekom maćeha”. Tom mrtvom izdajniku se i posle deset godina svakog jebenog 12. marta odaje počast, koju ionako nije zaslužio, dok naši okazani heroji i iskrene patriote bivaju razapinjani na stub srama. I još povrh svega, najbolji “srpski sinovi” među njima – o tempora, o mores! – najlepše godine života provode iza rešetaka, umesto da i dalje nesmetano služe narodu i otadžbini. Ukratko, sve što je vredelo u kurac je krasni otperjalo: “Nakon što je nizom kvislinških odluka vojska u skladu ‘usaglašavanja’ sa NATO-om svedena na nivo lovačkog društva, policija osiromašena i dovedena pred prosjački štap, žandarmerija okrnjena nasilnim kadrovskim promenama i podmetnuim aferama, izbačen je i JSO, poslednji bedem odbrane u koji narod ima poverenje, a od kojeg neprijatelj ima strah”. E pa, ako narod u većini posle svega stvarno može da ima poverenja u jednu takvu de fakto paravojsku – u šta sumnjamo, premda bolesnika na ovim prostorima nikad ne manjka - onda, vala, jeb’o takav narod! A ukoliko, pak, dotičnom narodu nacionalističke svrake ipak nisu sasvim popile mozak, tu je Lovreković da im u tome pripomogne. Svrakama, naravno: “Svi uslovi za nesmetano funkcionisanje kolonijalne vlasti i kriminalne radnje su tako ostvareni, jer NATO jurišnici i domaći izdajnici ne ‘udaraju’ na kočopernog mladića, već na nemoćnu staricu nespremnu da se brani”. I baš kad se činilo da za “nemoćnu staricu” nema više nikakve nade, pravo niotkuda se pojavio supermen Lovreković u pratnji svoje fašisoidne udruge, sa sve crvenom beretkom na praznoj tintari: “Zato Pokret, kao društveno odgovorna, patriotski orijentisana i nacionalnoj doborobiti posvećena organizacija, insistira ne samo na ponovnom formiranju Jedinice za specijalne operacije kao institucije od ogromnog bezbednosnog i statusnog značaja, već i na potpunoj rehabilitaciji stotine njenih članova koji nisu imali veze sa kriminalnim aktivnostima”. Starica koja ne može da se brani, tipičan primer: Biljana Plavšić, smrtotvorka Photomontage: KANDAhar Mlaka ti je ta tvoja argumentacija, Lovrekoviću, malo ćeš koga tako ubediti. Moraš izistinski da zastrašiš ljude, da izmisliš nešto baš zajebano, inače ništa od tvog vlažnog JSO sna. Kreni zato na sve ili ništa, pa kako bude da bude. I zapamti – ili si pukovnik (Ulemek), ili si pokojnik (Đinđić): “I, za kraj, pitanje o kojem svi moramo misliti: kada nazovi ‘izbeglice’ i prikriveni džihadisti krenu da mašu Kalašnjikovima kao u Parizu, raznose se kao u Ankari ili siluju kao u Kelnu, ko će te braniti: Zoran Živković iz svog vinograda, njegov politički pobratim Aleksandar Vučić (redovni korisnik istog tog vinograda) ili momci koji su sa himnom na usnama i grbom u srcu ginuli za Srbiju 20 godina?” Ne znamo, dragi čitaoci, šta bismo vam rekli. S jedne strane, teško je odoleti ne zajebavati desničarske budaletine, pogotovo kad se napale kao mladi majmuni. A opet, ima stvari koje i nisu baš za zajebanciju, s obzirom na više nego gorka iskustva iz prilično bliske prošlosti. Nadajmo se zato da je umobolni predlog o reaktiviranju umnogome zločinačko-kriminogene JSO ipak samo plod autorovih nerealnih fantazija iza kojeg ne stoje dobro organizovane strukture iz određenih, nimalo bezopasnih centara moći.