Ministri protiv djevojčice

Pogledaj me očima deteta: Sahar Hbrahim Gel

PHOTO:Stock

Sjever Evrope počinje trenirati strogoću nad emigrantima. Svakog dana osvane neka nova priča o jadnim, izmučenim ljudima koji su se ponadali da će spas pronaći u zemljama visoke tolerancije. Oprez sve više birokratiziranih demokrata posebno je pojačan nakon uznemirujuće situacije u Tunisu, Alžiru i Egiptu. Pored strahovanja da će narodni bunt, slično kao nekada u Iranu, na vlast dovesti radikalne islamske režime, za očekivati je i novu invaziju izbjeglica iz tog dijela svijeta prema Evropskoj uniji.

Iskustva iz ranijih  ratnih i kriznih situacija to najbolje kazuju. Recimo, u Holandiji i Švedskoj je još dosta  emigranta iz Čilea koji su se sklonili od Pinočeove diktature. Ratovi koji su uslijedili poslije  donijeli su višestruko veći broj izbjeglica od kojih mnoge još nisu rješile nikakav status  u okviru zemalja EU.

Posebno se izdvajaju slučajevi Marije Ameli, dvadesetogodišnje bivše stanovnice SSSR-a , pravim imenom Madina Salamova, koja je s roditeljima izbjegla iz nemirnog područja Kavkaza. U Norvešku je stigla sa 12 godina i za  slijedećih osam ljeta naučila tečno govoriti  jezik, završiti fakultet i čak uspjeti objaviti  knjigu na norveškom o svom životu i odnosu  nove okoline. U knjizi je bila otvorena do krajnosti, navela je i detalje kako je njen otac uspio da potplati neke službenike imigracionog ureda. Lani je zbog te knjige proglašena i “Norvežankom godine”. Samo nekoliko mjeseci nakon toga protjerana je iz  Norveške dok se njeni roditelji i dalje skrivaju kod  nekih toplih ljudi sa sjevera. Razni portali iz Osla i drugih gradova donose lavinu   gnjevnih komentara čitalaca na tu po njima, sramnu odluku vlade. Neki čak navode da je razlog za progon Marije Ameli njeno iskreno pisanje o podmitljivosti vladinih službenika. Iz tima advokata, koji su je uglavnom besplatno branili, navode da u nadležnim vladinim  institucijama za emigrante uopste nisu uzeli u obzir da se nesretna Ameli potpuno integrisala u norveško društvo.

Nema mesta za "Norvežanku godine: Marija Ameli

PHOTO/EPA:Thomas Winje Oeijord

Slična ljudska drama, ali jos bez poznatog kraja, odvija se ovih dana u Holandiji. Jedna 14 godišnja djevojčica uspalila je atmosferu u ovdašnjem parlamentu i izazvala žestoki sukob opozicije sa vladom. Neki očekuju da bi se u sve ovo mogla uključiti i kraljica Beatrisa. Riječ je o mladoj avganistanki Sahar Hbrahim Gel. Kada je talibanska vlast zavladala dalekom azijskom zemljom, roditelji Sahar, otac inžinjer, majka nastavnica, jedva su uspjeli da izbjegnu smrtnoj kazni. U očajničkoj potrazi za slobodom stigli su, kao i mnogi drugi, ilegalnim putevima do Holandije. No, već kod prvog pokušaja dobivanja azila bili su odbijeni i prijetilo im je hitno deportovanje. Nekako su uspjeli da prebjegnu u Švedsku, ali kada i tamo nisu uspjeli ponovo se vraćaju u  romantičnu zemlju tulipana i klompi. Od tada započinju njihova potucanja. Kada im azil i po drugi put nije odobren, izbačeni su iz privremenog smještaja i nekoliko noći su proveli na nekoj autobuskoj stanici u Frislandu, sjevernom dijelu Holandije. Poslije su ih prihvatili u jednoj crkvenoj zajednici u Sint Annaparochie, blizu grada Leovardena.

PHOTO:Johannes Abeling

I pored svih velikih egzistencijalnih problema mala Sahar je već u osnovnoj školi pokazivala izvanredni talenat za učenje. Sada pohađa gimnaziju i jedna je od najboljih učenica. Po svemu je prava Holanđanka. Samo što ima tamniju kosu i oči. Jezik govori bolje nego maternji iz Avganistana i, naravno, poprimila je sve odlike mlade osobe koja se razvija u  zapadnoevropskoj kulturi i običajima.

Sve to, međutim, nije bilo dovoljno za imigracione vlasti koje su bile uporne u odbijenicama. Prije  nekoliko mjeseci Sahar i njeni jedva su uspjeli  izbjeći prisilno protjerivanje koje liči pravom hororu. Prvo vas smjeste u strogo čuvane objekte, sa bodljikavim žicama i reflektorima, potom slijedi grubo ubacivanje u avione i put povratka u nepoznatu  sudbinu. Mnogi od tako  “izbačenih” emigranata  su u zemljama rođenja doživjeli surova poniženja pa čak i smrtne kazne, kako je to prikazano u nekim ovdašnjim TV emisijama. Drugim riječima malu Sahar i njenu porodicu očekuje ista takva sudbina u Avganistanu. Djevojčica je odgajana u potpuno drugačijem okruženju i njeno uklapanje u društvo gdje je žena ponižena do krajnosti donosi samo crne slutnje.

Nedavno je jedan sudski organ stao na stranu Sarah i privremeno zabranio deportaciju. Prije toga oglasio se i UNHCR, organizacija Ujedinjenih nacija za izbjeglice, koji je sugerirao vladi Holandije da porodici  crnokose djevojčice odobri azil. Odmah nakon sudske odluke ministar Leers, zaduzen za imigracionu politiku, digao je uzbunu na sva zvona. Tvrdi da će  gledanjem kroz prste u slučaju Sahar uslijediti pravni haos u azilskim procedurama. U tome ga bučno podržavaju članovi  PVV, partije islamofoba Geerta Wildersa. S druge strane opozicija je uporna u zahtjevima da Sahar konačno dobije i zvaničnu dozvolu za život u društvu u koje se više nego uspješno integrisala.

Ministarska borba protiv djevojčice izaziva svakog dana sve više pozornosti i gnjev javnosti. Posebno nakon neslavne borbe holandske diplomatije da spasi  Zahru Bahrani, holandsku državljanku, od smrtne kazne u Iranu. Zahra je obješena prije desetak dana.