Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (60)

Moji odjeci i reagovanja

Što propusti Milošević Slobo, dočekuje Franjo Tuđmanine

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Kad sam pročitao ono što je o protestima rekao Vjekoslav Bevanda, predsjedavajući Vijeća ministra BiH, otrčao sam u banju da se temeljito ispovraćam. Znam dobro toga licemjera iz doba kad sam bio poslanik u parlamentu FBiH, a on ministar finansija u vladi FBIH. Bio sam često u iskušenju da to licemjerje nazovem jezuitskim, ali nisam, jer Bevandina lična postignuća na tom polju nije fer pripisivati i drugima

1. Protesti u FBiH prizvali su mi u pamet jednu anegdotu iz rata. Devedeset četvrte, ili možda pete, na putu za Pariz, bosanski akademik koga nećemo imentovati veli slikaru, mom prijatelju i bosanskom akademiku Afanu Ramiću: "Čitao sam ono od Margerite Jursenar o caru Hadrijanu. Fina knjiga. Ali, kad sam čuo da je Jursenarka pisala o Marku Kraljeviću, zgadila mi se". "Što?", čudi se Afan. "Umjetnik ima pravo da bira temu". "Ali on je bio turski vazal". "Pa šta? Zar je o turskim vazalima zabranjeno pisati?" "Jesi li to čitao?" "Jesam". "I šta kažeš?" "Kurcu ne valja"."Pa eto vidiš". "Šta eto vidiš?" "Pa rekoh ti da ne valja". "Znam, ali ti tu priču nisi čitao!"
Ono što o protestima u BiH kažu banditi na vlasti i njihovi sluganski mediji liči na blejanje o knjizi koji nisu čitali, što ih ne sprečava da u javnosti nastupaju kao meritorni arbitri ukusa. Zovem ih banditi, jer taj talijanizam znači drumski razbojnik, lupež, a po istraživanju Wealth-X-a iz decembra 2011. godine u BiH postoji 85 ljudi koji su zdipili ukupno 9 milijardi dolara, što niko nije demantirao, niti je, na žalost, iko rekao ko su ti zlikovci.

2. O Zoranu Milanoviću mislim isto što i Viktor Ivančić, najbolji novinar na jeziku koji smo do juče zvali srpskohrvatskim ili hrvatskosrpskim, a ja ga tako i dalje zovem. Viktor nije samo veliki novinar nego i vrstan pisac: njegovi tekstovi su istinsko novinarstvo i nesumnjiva književnost. O Milanoviću, dakle, mslim isto što i Viktor, ali, kad sam pročito ono saopštenje u Mostaru, shvatio sam da mi taj picopevac iz Banskih dvora opasno ide na živčevlje, što znači da sam veći Bosnac nego što sam vjerovao, što ne treba da čudi, jer ne može se pola stoljeća nekažnjeno živjeti u Sarajevu.

Photo: danas.net.hr

3. Kad sam pročitao ono što je o protestima rekao Vjekoslav Bevanda, predsjedavajući Vijeća ministra BiH, otrčao sam u banju da se temeljito ispovraćam. Znam dobro toga licemjera iz doba kad sam bio poslanik u parlamentu FBiH, a on ministar finansija u vladi FBIH. Bio sam često u iskušenju da to licemjerje nazovem jezuitskim, ali nisam, jer Bevandina lična postignuća na tom polju nije fer pripisivati i drugima.

Njegova rečenica: "Mostar je pun rana iz prošlosti i ne trebaju mu nove", od koje sam popizdio, prizvala mi je jednu ratnu uspomenu. Kad sam 1994. godine prvi put, kroz tunel, izišao iz opkoljenog Sarajeva - išli smo u Istambul na konferenciju o BiH - kamionom smo se prebacili iz Hrasnice do istočnog Mostara, pričekajte, imam to negdje zapisano.

"Na glavnom trgu u Mostaru sam od ruševina doživio istinski stres. Doduše, dolazio sam iz grada na koji je izručeno milion granata, ali ništa od svega što su moje oči vidjele u Sarajevu nije bilo kao ovo strašno. Ovo se može porediti jedino sa Vukovarom. Vukovarske ruševine, ali hrvatske izrade. Izađe mi, na tren, pred oči, Tuđmanova gargamelska faca, a njegov pokušaj da uništi bošnjačke štrumpfove pokaza mi se u neočekivanom svjetlu. Ovo ti je kao u guslarskoj pjesmi: što propusti Milošević Slobo, dočekuje Franjo Tuđmanine. Bošnjake, koje je dedinjski krvnik već bio bacio na koljena, krivousti Franjo je probao da dokusuri, a podlost tog čina bljesnula je, tu, na mostarskom trgu, preda mnom, u punoj razgoljenosti.

Nego, ko sam to ja da im sudim, rekoh sebi. Slobu i Franji sudiće istorija koja, kako je poznato svoje presude donosi isključivo u odsustvu okrivljenih, ali nesumnjivo je jedno: Vukovar i Mostar poništeni su sa nepodnošljivom lakoćom, kao dvije markice udarcem štambilja. Ta lakoća zaprepašćuje. Jer se iza svih događaja osjeća koreografija: rat u propaloj Jugi sve više sliči  balerini čije su kretnje precizno propisane. 

Razgovarali smo sa čovjekom koji je, na trgu, vodom iz crijeva, punio kante. Ne sjećam se više tačno šta smo pričali, ali sam upamtio ponos sa kojim je pokazivao razvaljena zdanja i objašnjavao šta se dešavalo u ratu sa ustašama. Taj ponos mi je bio poznat, i to iznutra. Jer, sa sličnim, ili baš takvim ponosom i mi, u prestonici bosanskoj, strancima pokazujemo svoje ruševine. Ponosimo se svojim ruševinama kao Rimljani svojim, iako iz posve drukčijih razloga. To je gorak, možda i sulud ponos, ali zbog toga nije manje ponos.

Paradigma licemerja: Vjekoslav Bevanda
Photo: www.kip.ba

To je ponos koji bi htio reći: vidite šta je Karadžić uradio od našega grada, od naših života, a mi smo još uvijek ovdje. I ko zna šta će još Karadžić da uradi od Sarajeva i njegovih žitelja, a može šta god mu prahne, jer nikog nema da ga u tome spriječi, ali mi ćemo, ma šta se još dogodilo, i dalje ostati ovdje.

Možda je izlišna naša patnja. Možda je trebalo da i mi, kao hiljade drugih Sarajlija, pobjegnemo odavde, jer muke na koje smo stavljeni ne samo da su odveć brojne, nego je i svaka od njih najgora, što rekla jedna naša gošća iz Engleske.

Sve je to možda istina, ali, eto, ostali smo, jer je Sarajevo bilo naš izbor, pogrešan možda, glup moguće, ali je naš, a svom izboru treba ostati vjeran, svejedno koju cijenu morao za njega platiti. Eto zašto se ponosimo svojim ruševinama. Karadžić nas ničim nije mogao odavde otjerati, a radio nam je sve što mu se ćefnulo. Neće nas ni otjerati, nikad. Sve smo izdržali, a izdržaćemo i ono što nas tek čeka. Što prvenstveno znači da sad znamo ko smo. Kolike su naše ljudske moći, od koliko tvrde japije smo sazdani".

Sad vam je valjda razumljivo zašto sam, kad sam pročitao licemjernu rečenicu: "Mostar je pun rana iz prošlosti i ne trebaju mu nove", načisto popizdio i kazao: "Pička li ti materina, da ti pička materina. Ona ustaška".

 

star
Oceni
4.61
Ostali članci iz rubrike Stav
Tagovi