Prljavo pozorište u Beogradu

Do nevjerojatnog otkrića da ljubav pobjeđuje sve, prvaci drame Prljavog narodnog kazališta došli su – kao uostalom svi sredovječni bivši punkeri – tek kad im je doktor zabranio pušenje, alkohol, drogu, stres zbog teške situacije hrvatske sirotinje i sekiranje zbog izdanih ideala iz sjetnih devedesetih

Dugačkoj listi pjevača i bendova koji su se kleli da njihova noga neće kročiti preko Drine, pa se odjednom našli na drugoj obali, duboko iza prvih linija, pridružilo se i Prljavo kazalište: 14. kolovoza dečki iz Dubrave lupit će petama i reći “Dobro veče, Beograde!“. Na velikom open-air koncertu u sklopu 12. Beer Festa na Ušću Prljavci će tako odsvirati svoj prvi beogradski koncert nakon punih dvadeset i šest godina.

Nakon dvadesetak godina ponosa i slave, domobranska bojna Prljavo kazalište umorila se i od ponosa i od slave.

Najprije su tako prije dvadesetak dana u Muzeju grada Zagreba predstavili novi album, “Možda dogodine“, zbirku ljubavnih pjesama bez ijedne domobranski hrabre i bonovoxovski angažirane, o pokvarenim političarima, sirotinji i golubovima, bez tamburaša i domoljubne tuberkuloze: samo hourovska marcipan ploča od malo Stonesa, malo Straitsa, malo U2, malo Springsteena, klasični Adult Oriented Rock za debele, ćelave rockere u upravnim odborima i njihove skupe Marten Design zvučnike.

Do nevjerojatnog otkrića da ljubav pobjeđuje sve, prvaci drame Prljavog narodnog kazališta došli su – kao uostalom svi sredovječni bivši punkeri – tek kad im je doktor zabranio pušenje, alkohol, drogu, stres zbog teške situacije hrvatske sirotinje i sekiranje zbog izdanih ideala iz sjetnih devedesetih.

Da domobrani iz Dubrave ipak nisu časno otpušteni, pokazalo se, međutim, jedva dva tjedna nakon promocije albuma “Možda dogodine“, kad je menadžment bojne – u sklopu valjda akcije širenja ljubavi među svim ljudima svijeta – najavilo koncert u Beogradu, prkosno objavivši da će i tamo, u Srcu Tame, u inat svemu i svima, odsvirati svoju slavnu “Ružu hrvatsku“. Da, gospodo jalnuški diletanti: ne idu oni Tamo Daleko zbog para od pivarskih sponzora i širenja tržišta za ljubav, već zato da u samom četničkom gnijezdu lupe petama i kažu “evo, sve za Hrvatsku!“. I u Beograd, ako treba. A ako treba, dogodine – kako čujemo – možda i samostalni koncert u beogradskoj Areni.

Ono “nikad više“ preformulirano je tako u “možda dogodine“.

Jedini je problem što to danas, dvadesetak godina ponosa i slave kasnije, više baš nikoga ne zanima. Nitko se ni u Zagrebu ni u Beogradu nije osobito uzbudio zbog lupanja hrvatskih peta na Ušću, nitko se ne sekira zbog odlaska Tuđmanovih tamburaša preko mrske Drine. Prljavci su tako bolno doživjeli ono proročanstvo Woodyja Guthrieja, koji je zamišljao da netko nekad objavi rat, a da se nitko ne odazove.

Jasenko Houra i Prljavo kazalište postali su tako tek eksponati u stalnoj postavi Muzeja grada Zagreba na posudbi u Beogradu. Punk is not dead, a kad će, ne zna se.

*Tekst prenosimo iz Slobodne Dalmacije uz dozvolu autora