Spisak suvišnih građana

Da sve bude na svom mjestu: Poljski radnici u Poljskoj

Photo: EPA

Dok me prijatelji časte novom rundom, počinjem se brinuti za susjede. Pitam se kome će zasmetati Hrvati kada se narednih godina zapute na evropska radna mjesta? Ili, šta li će tek biti kada na red za EU dođe, ako dođe, BiH? Bolje mi je da pojačam rad s kriglama u nadi da ću ponovo zaploviti u ove vesele dane karnevala koje mi je nehotice pokvarila lijepa Poljakinja

Plaši me podivljala Rajna, dok je, s oprezom, gledam sa visokog mosta. Na putu dugom 1.320 kilometara kao da je pokupila sve snjegove Švicarske i Njemačke. Razarajućom snagom, uzavrela matica mutne rijeke sručiće se, kod Rotterdama, u valove Sjevernog mora. Zanesen neukrotivošću vodene mase i ne primjećujem SMS poruke.

Photo: Stock

- Paja, je li stigla lopata? – pišu iz Rajvosa.
- Jeste, hvala.
- E, sada ti nama šalji - šljemove!
- Zašto, nije valjda za rat?
- Kakav rat, za ledenice! – brzo odgovaraju.

Smijem se i spontano započinjem onu Halidovu: - Ko bi rek’o čuda da se dese, pa Miljacka mostove odnese…

Zastanem u trenu, pitajući se šta mi bi? Zbog čega sam krenuo s ovim refrenom? Da li je to nabujala velika evropska Rajna ponovo donijela talase  nikada izbrisanih sjećanja na rijeku djetinjstva? Na kojoj je sva moja raja, uz ondašnji Vrbanja most, naučila plivati. Krenuli smo s onim pasjim stilom u plitkoj Miljacki i završili s kraulom po plavetnilu Jadrana. Zašto sam počeo sa jaranom Bešlićem kada iz zvučnika dopire vesela karnevalska poloneza, kako u NL-u zovu prigodne pjesmice što idu uz fešte maškara za koje se ovdje pripremaju cijelu godinu?

Poslije Rajne približavam se Bredi, starom, lijepom gradu u blizini granice s Belgijom, središtu provincije Brabant, što se hvali da, nakon brazilskog Rija, ima najbolje karnevale. Cijelu nastupajuću sedmicu ovdje će biti isto kao i lani. Kada fešta počne, sve drugo zamire. Čak iz bolnica privremeno izlaze svi koji mogu, osim onih na intenzivnoj njezi. Pri potpisivanju ugovora za posao najvažnija stavka nije visina plate, nego obavezni slobodni dani za poklade. Pedantni statističari davno su već izračunali da po glavi učesnika maskirano ludovanje staje između 1.400 i 1.950 eura. To su, uglavnom, samo tekući troškovi, a gdje su još izdaci za karnevalske kostime, boravke u hotelima. Biti u gužvi maski važnije je nego dobar odmor u ljeto. Zato mnogi upadaju u crveni bankovni saldo, nadajući se da će sve pokriti obavezni "vakantie geld", jedna vrsta našeg nikada zaboravljenog regresa za odmor.

Umjesto da se opuštam, pripremam za sate kada neću znati je li noć ili dan, mene misli i dalje bacaju na najdražu rijeku. Sa udaljenosti od dvije hiljade kilometara pitam se mogu li se čuda desiti da Miljacka postane velika kao Rajna? Uh, samo bi još to trebalo…

U grotlu sam usključale svjetine, ljudi bez lica. Smiju mi se i prepadaju izobličene plastične face. Zalijevaju se čašama piva, vina. Neobuzdani smijeh probija oklop maski najavljujući vrhunac karnevalskih bahanalija. Lagano tonem u razuzdanu masu s nadom da ću ostaviti sve brige ovog svijeta. Ali, nisam ja te sreće! Pjena od hladnog vopi ostaje na brkovima, dok se panično laćam mobilnog što ne prestaje da drma. Javljam se šefici ćiku i ponovo se hvatam krigle. Uživanje u smirujućim kapljicama prekida čudna krinka što je nosila zavodljiva figura.

Photo: Stock

- Hej, Paul, otkud ti? - šokira me na holandskom, meki, ženski glasić. Figura skida masku i ukazuje se lijepo lice moje stare prijateljice Ivone, naočite Poljakinje, s kojom sam nekada pohađao kurseve holandskog jezika. - Super da sam te srela, sigurna sam da ćeš i ti staviti potpis na ovaj papir.

I dok se još nisam snašao, pokazuje mi peticiju na poljskom i holandskom kojom njeni zemljaci, što rade i žive u Nederlandu, odgovaraju na još jedan potez PVV partije nezaustavljivog sijača nemira Geerta Wildersa. U trenu se sjetih da sam, zaokupljen onim snježnim belajima u domovini i pred svojim vratima, krajičkom oka i uha pratio buku što je obilježila otvaranje jednog internet-portala. Podanici nizozemske krune dobili su tako priliku da svoje klachten (žalbe) o državljanima istočne i srednje Evrope podijele na sajtu stranke najrigidnijih desničarskih nazora. Da potez PVV stranke nije bio promašaj, pokazuje i preko 55.000 internet-javljanja prvih dana djelovanja. Posjetitelji sajta najviše se žale na Poljake, kao, otimaju im posao i radna mjesta. Zamjera im se što pristaju na upola niže nadnice i tako smanjuju cijenu rada. Iako su Holanđani u ovim danima maškara najveći ljubitelji poloneza, očita je njihova sve veća netrpeljivost prema pravim sinovima zemlje poloneze.

Najprizemnijim populističkim manipulacijama Wilders i stranka od zrna nepodnošljivosti stvaraju lavine mržnje. Znatno su već uspjeli promijeniti stav ovog društva prema islamu i muslimanima. Predviđao sam, prije godinu, na ovom novinskom prostoru da se žutokosa desničarska zvijezda u usponu neće zaustaviti samo na Kur'anu, burci i muslimanima. Sada su na red došli i žitelji uglavnom novoprimljenih članica EU.

Ivona mi pokazuje i zajedničko pismo veleposlanika deset zemalja holandskoj javnosti. Vidim i ime slovenskog ambasadora Leona Marca. Uz njega su i potpisi predstavnika Bugarske, Rumunije, Estonije, Mađarske, Litve, Latvije, Slovačke, Češke i Poljske. U poruci visoke gospode iz diplomatskog kora pokušava se građanima zemlje domaćina naglasiti da gosti-radnici godinama već doprinose razvoju holandske ekonomije. Da ovdje nisu došli otimati radna mjesta, nego zalagati se za sveukupni boljitak Evropske unije, što svojim regulama garantuje slobodu izbora svakom njenom stanovniku da radi, živi i školuje se u bilo kojoj od 27 članica najveće ekonomske zajednice Starog kontinenta.

- I je li se nešto promijenilo nakon pisma ambasadora – pitam Ivonu.
- Naravno da nije! Kao da postaje gore – tiho uzvraća.

Wildersova reakcija na obraćanje diplomata bila je u stilu njegove sve neobuzdanije arogancije. Uz kiseli osmijeh, koji ne obećava ništa dobro, tvrdi da žali samo za potrošenim papirom.

Krajem protekle sedmice zbog ove besprimjerne diskriminacije konačno se uzbudila i centrala EU u Bruxellesu. Uslijedio je rafal nezadovoljstva prema holandskoj vladi. Premijer Mark Rutte, uz slijeganje ramenima, uzvratio je da to nije stav državnog kabineta i da ne želi da se upliće u poslove stranke s kojom dobro sarađuje na unutrašnjem planu. I laiku je jasno da premijer nema snage da se suprotstavi partiji iz sjene, bez koje ne bi uspio da sastavi vladu i dobije parlamentarnu većinu...

Dok me prijatelji časte novom rundom, počinjem se brinuti za susjede. Pitam se kome će zasmetati Hrvati kada se narednih godina zapute na evropska radna mjesta? Ili, šta li će tek biti kada na red za EU dođe, ako dođe, BiH? Bolje mi je da pojačam rad s kriglama u nadi da ću ponovo zaploviti u ove vesele dane karnevala koje mi je nehotice pokvarila lijepa Poljakinja.

* Tekst prenosimo iz Oslobođenja uz dozvolu autora