Puni kreveti iznad praznog grada

Ne znam jesu li ljudi u Dubrovniku svjesni da klizanje prema karipskom razvojnom modelu na lokalnoj razini proizvodi transvaluiranje političke nacije u domorodačku populaciju. Paradoksalno je da se to događa u situaciji kad nacija, nakon 21 godine samostalnosti dolazi u fazu zrelosti

Prva slika - O porijeklu golfa u Dubrovniku: Profesionalnu karijeru započela sam 1985. godine. U zagrebačkom Institutu za turizam u kojem sam tada radila, mentori su bili reformski raspoloženi pa se nadugo i naširoko raspravljalo o novim makroekonomskim razvojnim modelima. U modi su bili Markovićev stabilizacijski plan, time share kao poslovni model povećanja iskoristivosti turističkih naselja i nautički turizam. Godinu dana nakon što sam se zaposlila naš su Institut počeli učestalo posjećivati kolege iz ljubljanskog Centra za istraživanje tržišta kako bi došli do podataka nužnih za tržišno turističko pozicioniranje tadašnje socijalističke federacije. Oko 1987. godine mlađi slovenski asistenti dojavili su mlađim hrvatskim asistentima da se novi jugoslavenski turistički vizualni identitet, smišljen u slovenskim marketinškim centrima, simbolički stabilizirao u liku crvenokose žene koja je na bijeloj pozadini plivala u plavom moru. Slovenci su pretpostavljali da će se s tim složiti svi narodi i narodnosti, jer je crvenokosa ljepotica predstavljala Jugoslaviju, a stariji su se kolege trebali izboriti da se na saveznoj razini prepozna važnost strateškog marketinga. U to je doba Slovenija već duboko živjela stvarnost političkog kapitalizma (Jowitt, 1992; Županov, 2002.) a za njom je korak hvatala Hrvatska čije su se političke elite užasavale pojma strateški marketing da im se ne bi prilijepila nacionalistička stigma. Slovenski su se društveni faktori bavili i reformama i marketingom, dok su se hrvatske političke elite odlučile tek za stabilizaciju i turističku orijentaciju. Zabili su glave u pijesak.

Negdje u to vrijeme, oko 1988. počelo se po institutskim hodnicima, pričati o velikom projektu na Brijunima i golfu u Dubrovniku. S glavama duboko u pijesku, stariji institutski stratezi trljali su ruke. Spremali su se veliki međunarodni ugovori, a Slovenaca u Institutu više nije bilo. Oni su, za razliku od nas, bili dalekovidni. Već 1989. godine lansirali su turističku kampanju "Slovenija moja dežela."

Nakon osamostaljenja odmah su objavili da je Slovenija - sunčana strana Alpi. Pozdravili su se s tzv. jugoistočnom Europom i usredotočili su se na europske integracije. Hrvatska je takvu kampanju lansirala tek kad su stvar u ruke uzeli asistenti iz Instituta za turizam. Tada je već bila 2002. godina. Kasnili smo 12 godina.

Druga slika - O razvoju turizma: Na Turističkom forumu u Poreču 2003. godine, stručnjaci Instituta za turizam iznijeli su pred visokim vladinim dužnosnicima tadašnje koalicijske vlasti alarmantan podatak o broju ležaja u primorskoj Hrvatskoj. Prema spomenutom izvješću već smo 2000. godine raspolagali s 1.781.000 komercijalnih i nekomercijalnih ležaja izgrađenih uglavnom u primorskoj Hrvatskoj. Fenomen je tada bio nazvan apartmanizacija a novine su počele rabiti termin betonizacija obale. Svakom iole upućenom u teme turističkog razvoja bilo je jasno da se zemlja nalazi u opasnom stanju građevinskog divljanja tj. proliferacije dereguliranog investiranja čiji je neposredni učinak bio ubrzano gutanje krajolika. Knjigu istog naslova napisao je 1975. godine švicarski znanstvenik Jost Krippendorf. Za razliku od njegove druge knjige Putujuće čovječanstvo, koje je prijevod objavljen 1986. godine u Zagrebu, prijevod prve i kapitalne knjige Gutači krajolikanije nikad nije objavljen.

Iste 2003. godine, ubrzo nakon Turističkog foruma u Poreču, na kojem nikoga iz koalicijske vlasti nije pretjerano uzbudio problem betonizacije obale, došla je na vlast HDZ-ova vlada koja je, kako bi ugodila istarskom IDS-u, 2004. godine uzela projekt Brijuni - Rivijera pod svoje. Hrvatska se tako te godine simbolički i razvojno vratila u 1988., a Slovenija je ušla u Europsku Uniju i lansirala kampanju "I feel Slovenia." Pročitali su Krippendorfa pa su u sredini imena svoje države istakli riječ LOVE. Vole svoju zemlju. Mi smo se istovremeno počeli kretati unatrag. Bio je to očiti simptom razvojne i političke krize hrvatskog društva. Odlaganje integracije u punom zamahu globalizacije betoniralo je, zajedno s krajolikom, kognitivni kapacitet političkog sustava, ostarjele reformatore nisu mijenjali mlađi naraštaji i nove ideje pa je počela bujati korupcija. Ukratko zahvatila nas je razvojna gangrena. Te me je godine počelo intenzivno zanimati koliko u realnom vremenu iznosi naša socioekonomska zaostalost? Kada je donesen Zakon o golfu HDZ je bio na vlasti u drugom mandatu. Bila je to 2008. godina u razumijevanju turizma, bili smo, po mom subjektivnom kronometru 33 godine iza Švicarske, a 18 godina iza Slovenije.

Treća slika - O razvoju Dubrovnika: Tijekom 2009. godine bila sam pozvana da kao gost profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održim studentima predavanje iz područja sociologije razvoja. Fokus predavanja bio je dubrovačka povijesna jezgra - Grad budući da je studentski projektni zadatak bio naći ekonomično, ali održivo rješenje za investicijski projekt u gradskoj jezgri. Zajedno smo tražili razvojni scenarij kojim bi se zaustavilo smanjenje broja stanovnika u jezgri i podigla kvaliteta ukupne ponude Dubrovnika. Studenti su bili vidljivo senzibilizirani na problem prekomjernog iskorištavanja gradske jezgre koji stvaraju jednodnevne posjete s cruisera te su imali velike rezerve prema planu građevinskog zaposjedanja Srđa. Njihova rješenja išla su u smjeru razvoja sveučilišne funkcije grada Dubrovnika, te u smjeru opremanja gradske jezgre javnim izelenim sadržajima koji bi podigli kvalitetu života stanovništva i turista. Očito, zaposjedanje Srđa i ideja golfa na njegovu vrhu nije bila razvojni okidač na koji se palila mlada generacija arhitekata. Apartmanizacija im je bila odbojan pojam. Znajući da je Zakon o golfu, a s njime i golf na Srđu samo izlika za apartmanizaciju i društvenu segregaciju na lokaciji s visokom rentom, prošlo mi je kroz glavu kako naša vlast radi protiv interesa mlade generacije.

Kada je tijekom 2010. godine Vlada gđe Jadranke Kosor, nakon kozmetičke revizije  Sanaderovog Zakona o golfu potvrdila njegov normativni kontinuitet u hrvatskom pravnom poretku, socioekonomski zaostatak prerastao je u strukturni politički problem. Do tad sam već, prateći teme Brijuni Rivijera, Cvjetni trg  Varšavska, golf u Motovunu, golf u Velikoj Buni i Šiljakovini kod Zagreba, golf na Srđu te Zakon o turističkom zemljištu, pročitala neke radove svjetski poznate sociologinje Saskie Sassen. Iz njih sam, kao i iz radova američkog ekonomista nobelovca Josepha Stiglitza koji je u posveti svojoj poznatoj Ekonomiji javnog sektora napisao rečenicu: "because I care" (jer mi je stalo - op. a.), saznala da neprosvijećeno upravljanje globalizacijom i liberalizacijom, koja je u nju ugrađena, proizvodi manjak demokracije. Istovremeno, vlastita su mi istraživanja učvrstila zaključak da odlaganje integracijskih procesa u suvremenoj Europi proizvodi velike zaostatke u usvajanju instrumenata dobrog upravljanja. Znajući kako je gotovo nemoguće upravljati globalizacijom u naciji bez integracijske iskaznice, te kako je integracijsku iskaznicu često nemoguće dobiti bez usvajanja globalizacijskih pravila, bilo mi je jasno da smo miljama daleko od prakse "dobrog upravljanja." Po mome subjektivnome kronometru naš je socioekonomski zaostatak za Slovenijom tada iznosio 20 godina. Gledajući lica studenata, budućih arhitekata, bilo mi je jasno da oni taj problem osjećaju kao nepravdu i besperspektivnost.  

Photo: VALTER KOŽUL

Četvrta slika - O nasilnom oplemenjivanju teritorija: Danas nema nikakve sumnje da golf na Srđu isto kao i svi projekti golfa koji će se u okviru Zakona o golfu provesti u Hrvatskoj, kao i projekt HOTO grupe izveden na lokaciji Cvjetni trg - Varšavska, u sociološkom smislu predstavljaju oblik brutalne gentrifikacije tj. nasilnog oplemenjivanja teritorija koji počiva na translokalnim razvojnim interesima. Radi se o projektima koje implementiraju nacionalni akteri poznavajući tranzicijske, dakle krnje, okolnosti zaštite lokalnih građanskih prava i koruptivne okolnosti u kojima javne vlasti odlučuju o javnom interesu. Taj se proces odvija pod pritiskom globalizacijskih čimbenika uz punu suradnju državnih i lokalnih političkih elita, tako da se "privatizira normativni kapacitet na način da se u središte države ugradi korporativna pravna logika preobučena u javnu normu" (Sassen, 2008). Ovo je nedvosmisleno učinjeno, kako u SDP-ovoj Skupštini grada Zagreba u predmetu Cvjetni trg - Varšavska 2008. godine, tako i u HDZ-ovoj Vladi u slučaju Zakona o golfu.

Sassen tvrdi da "slabo i pripitomljeno zakonodavstvo slabi politički kapacitet građana da traže odgovornost sve moćnijih privatnika te da privatiziranje izvršnih ovlasti djelomično dovodi do umanjivanja zaštite prava na privatnost građana što znači da se radi o povijesnom otklonu od podjele na privatno i javno koja se nalazi u samom srcu liberalne države" (Sassen, 2008). Ako je vjerovati Saskii Sassen, "Zakon o golfu" je kao i "javni interes" u projektu Hoto, u srcu glavnog grada Hrvatske, živi dokaz da smo mi liberalnu državu prekrižili i prije nego što smo je stvorili. U 21. godini socioekonomskog zaostatka za Slovenijom, zaključila sam da razvojni model Švicarske možemo zaboraviti. Isto kao i razvojni model Slovenije. Imajući na umu ispražnjenu gradsku jezgru Dubrovnika i apartmane na vrhu Srđa možemo zaboraviti i "Mediteran kakav je nekad bio." Umjesto toga hrvatski jug će uskoro biti sličniji karipskim uzorima. Ne znam jesu li ljudi u Dubrovniku svjesni da klizanje prema karipskom razvojnom modelu na lokalnoj razini proizvodi transvaluiranje političke nacije u domorodačku populaciju. Paradoksalno je da se to događa u situaciji kad nacija, nakon 21 godine samostalnosti dolazi u fazu zrelosti. Ako to lokalno stanovništvo želi, onda O.K. Ali ne bi li bilo normalno, neposredno prije potpisivanja pristupnog ugovora s EU, da ih gradonačelnik iz proeuropski orijentirane stranke, koju iz sjene vodi Vesna Pusić, o tome pita?

* Tekst je preuzet iz prvog broja novina koje je u veljači izdala Građanska inicijativa "Srđ je naš!" iz Dubrovnika. Cijele novine možete preuzeti u PDF izdanju ovdje