Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (75)

Kraj Djeda Mrazove pedofilije

Sretan vam vrli novi fašizam!

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: www.wallpaperweb.org

Uskoro će biti ukinuta i neobična, naizgled besmislena tradicija da na božićnim proslavama u dječjim vrtićima neki muškarac, obično glumac, stoji sa strane, gleda i dosađuje se. Djed Mraz bit će nam tek potisnuta trauma iz djetinjstva, relikt prošlosti u kojoj smo dopuštali da nam neznanci ljube djecu, cupkaju ih na koljenima i fotografiraju. Bilo je to, sjetit ćemo se, vrijeme pedofila. U svakome od nas čučao je jedan

Photo: Dragan Kujundžić
Gledam požutjele fotografije iz obiteljskog albuma i sve mi se vraća. Jesam li mogao nešto napraviti, jesam li mogao zaštititi barem mlađu sestru? Znam, bili smo djeca, imao sam jedva pet godina, nisam ništa znao, pa ipak... Dovabio nas je na prastari trik, nudeći bombone i čokoladu, da bi posjeo u krilo najprije mene, pa sestru. Cupkao nas je na koljenima, debeli stari pedofil, štipao za obraze i pohotno se smijao. A ostala djeca, naivni mali anđeli, stajala su u dugačkom redu, nestrpljivo čekajući da i sami dođu na red.

I tako četrdeset godina. Četrdeset godina taj se pohotni stari pervertit iživljavao na malodobnoj, nezaštićenoj djeci, cupkao ih na koljenima, dodirivao i fotografirao, prije nego je konačno zaustavljen u svojoj odvratnoj raboti.

Po novim preporukama iz razvijenog i osviještenog Zapada Djed Mraz, eto, više neće smjeti imati izravan tjelesni kontakt s djecom. Ni hrvatski Djedovi više tako neće smjeti dodirivati djecu, nema više grljenja, ljubljenja i štipanja za obraze, a naročito nema više cupkanja u krilu.

- Dobar Djed Mraz i bez toga će uspješno ostvariti kontakt i komunikaciju s djecom – objašnjava nove preporuke dječja pravobraniteljica Mila Jelavić. - Ne vidimo zašto bi dijete trebalo sjediti Djedu Mrazu u krilu, kao što ni inače roditelji vjerojatno ne bi željeli da im dijete sjedi nepoznatoj osobi u krilu.

Naravno da roditelji ne bi željeli da im dijete nepoznatoj osobi sjeda na koljena. Kao što ne bi željeli ni da im dijete od nepoznate osobe primi poklon. Niti da s nepoznatim uopće razgovara. A kamoli da ga u njegovom krilu fotografiraju. Naročito roditelji ne bi željeli da im dijete u razgovoru s nepoznatim čovjekom primi poklon, kako bi mu sjelo u krilo za fotografiju. A Djed Mraz svakako je nepoznata osoba. S kapom i umjetnom bradom, bogami je nepoznatiji od afganistanske bombašice-samoubojice pod burkom.

Ukratko, djeca će i dalje moći uživati u novogodišnjoj čaroliji, simpatični djedica bijele brade u crvenom kaputu i dalje će s njima čavrljati, dijeliti im poklone, grliti ih i ljuljati na koljenima za zajedničku fotografiju, samo što od sad neće smjeti nositi bijelu bradu i crveni kaput, razgovarati s djecom, dijeliti im poklone, grliti ih, ljuljati na koljenima i fotografirati. Kako reče pravobraniteljica, nisu kontakt i komunikacija s djecom nužni da bi se s njima ostvario kontakt i komunikacija.

- Dobar dan, ja sam Djed Mraz – uljudno će se za koju godinu u dječjem vrtiću Pirgo javiti nenaočiti sredovječni muškarac, mjesni glumac amater što od Božića do Božića zarađuje sitan novac glumeći Djeda Mraza po vrtićima i školama.

Drago mi je, ja sam dječja pravobraniteljica, stanite tu sa strane, sad će početi program – srdačno će cvrkutati gospođa u sivoj haljini, umirujući nestrpljivu djecu što žamoreći čekaju najuzbudljiviji trenutak u cijeloj godini.

Photo: metro.co.uk
- A Djed Mraz? - zapitat će pola sata kasnije jedna djevojčica, zbunjeno gledajući kako otac potpisuje potvrdu o preuzimanju poklona i pismenu suglasnost o oslobađanju uprave vrtića odgovornosti u slučaju ozljede djeteta uzrokovane nestručnim rukovanjem igračkom. - Gdje je Djed Mraz?
- Tu je, drago dijete, eno ga stoji kraj prozora – odgovorit će gospođa. - Samo što više ne dijeli poklone.
- A kad ćemo mu moći sjesti u krilo?
- Nema više sjedanja u krilo, drago dijete. Nema grljenja, ljubljenja i ostalih tjelesnih kontakata.
- A fotografija? - pitat će malena na rubu suza.
- Nema ni fotografiranja. Naročito nema fotografiranja.
- A gdje mu je brada? - dobacit će dječak iz drugog reda.
- I kaput? - dodat će malena do njega.
- Nema ni kaputa ni brade, draga djeco. To je zato da nam se nepoznati zločesti ljudi ne bi prerušeni uvukli u vrtić.
- Kako onda znamo da je to Djed Mraz? - upitat će konačno bistra djevojčica iz prvog reda.
- Zapravo i nije – strpljivo će objašnjavati teta pravobraniteljica. - To je glumac iz dramske sekcije našeg kulturno-umjetničkog društva. Pozdravite našega glumca!
- Ne razumijem – neće se dati mala bistrica. - Što onda on zapravo radi?
- Kako što radi, zaboga, dijete?!? Pa on, mislim... kakav bi to bio Božić bez... “što radi, što radi”... - ušeprtljat će se gospođa u sivoj haljini. - Hajde, da čujem pjesmu!

I tako će, zahvaljujući jednoj bistroj djevojčici, do koju godinu biti ukinuta i neobična, naizgled besmislena tradicija da na božićnim proslavama u dječjim vrtićima neki muškarac, obično glumac, stoji sa strane, gleda i dosađuje se. Djed Mraz bit će nam tek potisnuta trauma iz djetinjstva, relikt prošlosti u kojoj smo dopuštali da nam neznanci ljube djecu, cupkaju ih na koljenima i fotografiraju. Bilo je to, sjetit ćemo se, vrijeme pedofila. U svakome od nas čučao je jedan.

Listam tako obiteljske albume, psujući bacam crno-bijele fotografije s odvratnim starim pedofilom, i odjednom užasnuto otkrivam desetke fotografija na kojima je moja vlastita kći, nema još četiri godine, gola-golcata! U kadi, na plaži, u dvorištu, u starom maštilu, zalijeva se moja kćer vodom iz gumenog crijeva gola kao od majke rođena.

Vi, naravno, ne vidite u tome ništa čudno, nisam ni ja dok sam je onomad fotografirao, ali to je zato što još niste svjesni da i u vama čuči Djed Mraz. I što ne živite negdje gdje društvo umjesto vas pazi na vašu djecu. Poput, recimo, Vuka Nastića, Srbina iz Stocktona, Kalifornija, koji je jednog jutra otkrio kako mu je kompjuterski virus zarazio laptop, i ne sluteći da će mu taj virus zauvijek promijeniti život. Savjesni tehničar iz računalnog servisa otkrio je, naime, u laptopu nekoliko fotografija gole djece u kupatilu kuće Nastićevih, i prijavio perverzne Balkance CPA-u, američkoj Agenciji za zaštitu djece. Vrlo brzo ispostavilo se, naravno, da su goli mališani na fotografijama zapravo njegova djeca, osmogodišnji sin i petogodišnja kćerka, ali stvar time ni izbliza nije bila razriješena. Zapravo, pakao obitelji Nastić tek je započeo.

Photo: www.southdacola.com
Vuk Nastić odmah je dobio otkaz na poslu, kalifornijski sud protiv njega i žene Verice podigao je optužnicu zbog seksualnog zlostavljanja djece, a sin i kćerka su im oduzeti i udomljeni kod neke meksičke obitelji. Bilo je to, vjerovali ili ne, prije šest mjeseci: sve od tada Vuk i Verica ne smiju vidjeti svoju djecu, iako je na sudu dokazano da su fotografije bezazlene, privatne naravi, nijedna nije postavljena na internet, niti su djeca psiholozima prijavila išta sumnjivo u ponašanju svojih roditelja. Nastićevi su tako oslobođeni optužbi za emotivnu zloupotrebu djece i seksualno zlostavljanje, ali su proglašeni krivim za - neodgovarajuću brigu o djeci. Sud je stoga ovih dana prihvatio zahtjev Agencije, i ne samo da djecu za Novu godinu nije vratio roditeljima, već su – zbog opasnosti od utjecaja starijeg brata na mlađu sestru – sada razdvojeni i brat i sestra!

Sreća je, eto, vaša – kao i moja – što ne živite u društvu koje bolje od vas pazi na vašu djecu. Barem ne još. Sada biste, zajedno sa mnom, sjedili na optuženičkoj klupi, zbog toga što vaš izopačeni um nalazi neodoljivim prizor golog trogodišnjeg djeteta u maštilu vode.

- Tako to počinje – započeo bi državni tužitelj svoju završnu riječ pred porotom, i ne susprežući gađenje i prezir dok pokazuje na vas. - Taj monstrum danas fotografira vlastitu djecu, a već sutra će biti... Djed Mraz!

I kad vam se učini da svijet lagano, ali nezadrživo klizi u tri pizde materine nacističke, sjetite se da je to za dobro vas i vaše djece. Ako je to pak nacizam, onda je i Hitler bio nacist.

*Tekst objavljen u Globusu prenosimo uz dozvolu autora

star
Oceni
4.77
Ostali članci iz rubrike Stav
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak