Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (578)

Noćna smjena

Miroslav Škoro, nacionalista u dvopeku

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Hrvatski je vrlo sličan poljskom: Miroslav Škoro, patriot & poliglota
Hrvatski je vrlo sličan poljskom: Miroslav Škoro, patriot & poliglota
Photo: www.a-h-z.at

Da je kojim slučajem mikrofon bio isključen i da smo sa Thompsonovim kumom sjedili sami u jednoj kafani, priča bi nakon par piva izgledala ovako: „Slušaj me, pajdo! Ne bih ti ja Srbima svirao, nema tih para! Sve su to četnici, oni su dirali moju ravnicu i sad da idem tamo da ih zabavljam! Taman posla! Isto ti je i sa balijama! I ta Bosna: 'Šta je to'!? To je neka umjetna tvorevina, to smo mi trebali sa Srbima lijepo podijeliti i gotova priča"

Photo: sarajevo.co.ba
U nedavno prikazanoj emisiji Ide Prester, koja nosi naziv „Dvopek“ , gostovale su dvije intrigantne ličnosti. U jednom uglu smo imali tv voditelja i autora brojnih hitova narodne muzike - Miroslava Škoru, a u drugom ćošku mog kolegu i prijatelja Kandžiju Osjekanovića, koji je poznat kao Rimokatolik. Koncept emisije je valjda da nam predstavi dva različita stava, dvije strane i dvije krajnosti. Ovu emisiju do sada nisam pratio, al' moram priznati da je voditeljica, gospođica Prester, sa ovim gostima pogodila u sridu! Dakle, sa jedne strane je bio stariji gospodin, muzičar narodne muzike, sa pomalo konzervativnim stavovima, a sa druge, mladi, bezobrazni reper, buntovnik, sa širokim svjetovnim horizontima, neopterećen nacijom i vjerom, što potvrđuje ironija njegovog imena.

Jedna od tema emisije je bila suradnja sa zemljama iz regije i da li nam se to sprema neka nova Jugoslavija. Tu se priča odmah zakuhava, te postaje interesantno. Dok moj kolega Kandžija ne vidi nikakav problem u tome da svira u Sarajevu i Beogradu, i pri tome, na spomen „zemalja u regionu“ istovremeno pomisli na Bosnu i Srbiju, čika Škoro, pazi sad, na isto pitanje odgovara: „Kada me pitaju da li trebamo surađivati sa zemljama u regionu, ja ne vidim razloga zašto ne bi surađivali sa Italijom!“ U prvom trenutku čovjek pomisli da čika Škoro ima odličan smisao za humor, no izraz na njegovom licu nam govori da je Miroslav mrtav ozbiljan.

No, priča tu ne staje! Na pitanje voditeljice o sličnostima u jezicima koje mi imamo, a pri tome sam prilično siguran da je sa „MI“ mislila na Hrvatsku, Srbiju, BiH, Crnu Goru, Makedoniju pa i Sloveniju, čika Škoro odgovara: „Kada su jezici u pitanju, mislim da imamo dosta sličnosti sa Poljskom, Slovačkom, Češkom, Bugarskom i Rusijom". U tom trenutku se na Škorinom licu može primijetiti jedan blagi osmijeh, pa je za očekivati da u narednom trenutku ustane i kaže nam: „Pa dajte ljudi, samo se šalim sa vama! Ovo je skrivena kamera! Pa naravno da pričamo isti jezik u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji!“ Jer zašto bi Škoro nabrajao tamo neke zemlje sa kojima imamo poneku zajedničku riječ, a namjerno izbjegao one sa kojima dijelimo skoro 95% sličnosti! Međutim, takav rasplet nismo vidjeli.

Oči u oči sa Škorom: Kandžija Osječanin
Photo: www.mtv.rs
Potom slijedi anketa sa ulice. Voditeljica u anketi, valjda pomalo zbunjena nakon razgovora sa Thompsonovim kumom, dodatno objašnjava na koje zemlje u regionu misli. Skoro svi anketirani prolaznici se slažu da treba surađivati sa komšijama i da trebamo njegovati bratstvo i je... ovaj, dobrosusjedske odnose. Priča se onda seli na teren. Na pitanje gospođice Prester, da li je čika Škoro ikada dobio poziv da svira kod komšija, jer su tamburaši i kod njih popularni, Miro, čiju knjigu, by the way, možete kupiti za dvadeset markica na trafikama širom BiH, odgovara: „Nisam, i ne bih radi toga previše kukao, meni je ustvari drago što nisam, jer nemam vremena, pa bi ih onda morao odbiti, a to ne bi ispalo kulturno sa moje strane!“ WoW! E, onda je i Idi pukao film, te ga je otvoreno pitala: „Jeste li Vi nacionalista, Škoro?“. Na to on odgovara: „Ako je Bono Vox mogao reći za sebe da je irski nacionalista, zašto onda ne bih ja mogao biti hrvatski!“ A tako znači, u tom grmu leži zec! Onda mi je postalo sve jasno! Krenimo dakle iz početka. Da je kojim slučajem mikrofon bio isključen i da smo sa Thompsonovim kumom sjedili sami u jednoj kafani, priča bi nakon par piva izgledala ovako:

Slušaj me, pajdo! Ne bih ti ja Srbima svirao, nema tih para! Sve su to četnici, oni su dirali moju ravnicu i sad da idem tamo da ih zabavljam! Taman posla! Isto ti je i sa balijama! I ta Bosna: 'Šta je to'!? To je neka umjetna tvorevina, to smo mi trebali sa Srbima lijepo podijeliti i gotova priča. Ja sam mislio da smo mi prirodni saveznici sa tim muslimanima, al' kurac! Od onog dana kada su zabranili koncert moga kuma Marka Perkovića Thompsona u Sarajevu, oni su za mene prošlost! Sve je to poturčena bagra! Pa prije Turaka ovdje nije bilo islama, svi smo mi bili Rvati! A vidi danas. Srušili su 'onaj' most sami sebi i sad nama to hoće da podvale! Bagra je to! Ne zanima me ništa istočnije i južnije od moje Slavonije. Mi trebamo surađivati sa Italijom i Njemačkom, kao što nas je poglavnik učio! E, to su bila vremena! Nezavisna Rvacka do Drine! Uf! Pa, vidiš kakvi su to ljudi. Mi trebamo što dalje od njih bježati. Ovu zajedničku povijest što imamo treba po mogućnosti izbrisati. Mi smo evropski narod. Kultura. Beč, Deutschland... Ne pripadamo mi sa njima u ovaj Balkan. Eno, Slovenci su to davno shvatili. Zato se sad na svakom koraku odriču naše zajedničke povijesti. Za njih Balkan počinje od Rvacke. E, tu politiku trebamo mi preuzeti. Balkan, znači, počinje od Bosne i Srbije. Eto neandertalcima dobrosusjedski odnosi, pa nek surađuju. Mi trebamo ići ka zapadu. Istina je da ti moju knjigu možeš kupiti na kioscima širom BiH, al' meni je jedna kuna draža od 500 usmrdjeli bosanskih maraka i tisuću srpskih dinara!“

star
Oceni
4.57
Ostali članci iz rubrike Stav
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak