Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (1)

BiH: Predizborni jezik mržnje

Bolesnici među nama

Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Ne tako davno s govornice državnog Parlamenta poslanik Dodikova SNSD, Milorad Živković, pokrenuo je raspravu o „životinjskom" jeziku i načinu komunikacije u Bosni i Hercegovini; jučer je njegov politički guru, Milorad Dodik, prvog čovjeka Predsjedništva Silajdžića nazvao bolesnikom. Moram iskreno priznati da je „doktor" Dodik bio veoma blizu u svojoj „analizi" Harisa Silajdžića, ali je zaboravio spomenuti još nekoliko zanimljivih činjenica veoma važnih za razumijevanje cijele situacije

Nekoliko desetina hiljada političara ili barem onih koji su članovi najužih rukovodstava nebrojenih političkih stranaka u BiH su uistinu bolesnici (bez navodnika). Skoro odmah nakon smrti Maršala Jugoslavije, Josipa Broza Tita, veliki broj njih je obolio od „demokratije", akutnog nacionalizma i virusa balkanizacije s primjesama žestoke nekulture. Što je još poraznije, te sindrome su u aktivnom smislu prenijeli na mlade generacije koje danas umjesto aktivne i zajedničke saradnje u korist bolje im budućnosti i dalje glođu kosti nesporazuma i međusobne nacionalne netrpeljivosti.

Da naši političari nisu obolili od svega gore navedenog vjerovatno bi BiH danas bila stalna članica NATO, bila bi pred vratima EU i predvodila region u novom valu razvoja. I umjesto da slušamo vijesti kako su naši zastupnici negdje u evropskom Parlamentu svojim glasom pomogli da se donese evropski budžet ili neka važna deklaracija, isti taj Parlament raspravlja o tome kako je Milorad Dodik nekoj novinarki kazao: „Jebe mi se". Ne bi smo gledali Vahida Heću kako predstavnike Transparency International naziva lažovima i kriminalcima, nego bi s radošću dostavio tražene podatke o aktivnostima vezanim za već poznatu reklamnu kampanju. Mirnes Ajanović ne bi bio kažnjen od strane CIK zbog vrijeđanja novinara, a još bi manje spominjao muhe i ono na što one lete. Već spomenuti Živković ne bi u Parlamentu raspravljao o životinjama i bili bismo pošteđeni brojnih drugih ispada naših bolesnika koje smo slušali u proteklih više od dvije decenije.

Također, kad je u pitanju spomenuti pacijent Silajdžić vrijedno je kazati da bismo se oslobodili njegove mantre „100%" koja je zasigurno okružila dr Dodika da se nakon četiri godine ovakve politike bošnjačkog člana Predsjedništva ističe ovakvim komentarima. Ni u kojem slučaju ne želim zaboraviti ni drugog bošnjačkog bolesnika Sulejmana Tihića koji se na gore navedenu Dodikovu „izvalu" pred novinarima samo podsmjehnuo, umjesto da je reagirao i protestirao zbog vrijeđanja novinara. Ma dobro, šta i ja tu pričam, novinari i onako nisu „ništa" vrijedni, tu su samo da zapišu šta su rekli pametni i da šute, a ako se usude pitati desit će im se ono što se desilo Miši Vidoviću da dobiju „lijepe" želje za infarktom od Dodika.

Ko je bolestan: Haris Hare Silajdžić, kandidat
Photo: FoNet/Darko Popović

A da je epidemija balkanizma i nekulturalizma izuzetno jaka vidjeli smo i u predizbornim emisijama gdje su se naši zaraženici ponašali gore od djece u vrtiću. Nezaobilzan segment je i njihova prezentacija u skupim odjelima, cipelama i koje čemu još prilikom posjeta brojnim lokalnim sredinama u kojima je sigurno više od 50% stanovništva u statusu totalne sirotinje i gleda kako da ode do javne kuhinje da se prehrani. Umjesto što su stotine hiljada maraka potrošili na plakate, spotove, pjevače i pjevačice (osim Dodika koji sam sebi pjeva na skupovima) i dali ih u državni budžet da se pomogne onima kojima to najviše treba - mogli su zasigurno iz redova pred kuhinjama maknuti nekoliko desetina hiljada korisnika. Ipak, važno je zadovoljiti virus koji u njima kaže da se moraju prikazati na plakatima i da se moraju narodu predstaviti „u najboljem" svjetlu, samo im je problem što je narodu odavno crno pred očima, da crnje ne može biti.

Volio bih kad bi postojala mogućnost da se formira neka virtuelna bolnica u koju bismo onako mirno otpremili sve ove bolesnike te da konačno možemo vidjeti političku scenu na kojoj će biti udaraca i žestoke borbe za glasove, ali u okvirima jednog civiliziranog ponašanja. Ako ovako naši lideri misle voditi BiH u Evropu i u NATO, onda nam šanse nisu nimalo velike, a Boga mi ni svijetla budućnost u kojoj bi to trebali dostignuti. Zato pitam birače: „Želite li nastviti bolovati od ove balkanske epidemije ili bolesnicima želite ubrizgati prijeko potrebnu vakcinu?"

Sve one koji imaju pravo glasa molim da svoje odgovore uredno dostave 3. oktobra na taj način što će odvojiti sat vremena i glasati svojom glavom i svojim razumom, a ne u skladu s onim kako su im bolesnici naredili.

 

* Tekst preuzet sa sajta Ljuti Bosanci

star
Oceni
4.06
Ostali članci iz rubrike Stav
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak