Recesija u Al-Qa’Idi

PHOTO: Stock

„Mnogo mudžahedina samo sjedi i čeka, ne mogu ratovati, a ako sveti ratnik nema novca, nije sposoban ni voditi sveti rat“, požalio se prije neki dan video porukom Mustafa al-Yazid, član politbiroa centralnog komiteta afganistanske Al-Qa’ide. „U teškom smo deficitu, zato budite široke ruke i darivajte nas!“

Photo: Dragan Kujundžić

Svjetska financijska kriza pogodila je, eto, i najveću međunarodnu terorističku korporaciju. Niste, naravno, o tome razmišljali, ali i terorizam je biznis kao i svaki drugi – možda tek nešto malo pošteniji i manje licemjeran od onih takozvanih legalnih, poput naftne, kemijske ili farmaceutske industrije, čiji marketing s tržištem ne komunicira reklamama s otetim američkim turistima i europskim inženjerima, već s djecom i kućnim ljubimcima. I međunarodni terorizam ima tako visoke troškove, ograničene resurse, smanjeno tržište, višak ljudi i manjak novca, sve ono što muči svaku drugu ekonomsku granu.

Britanski The Daily Telegraph tako javlja kako se drugi čovjek Al-Qa’ide, Egipćanin Ayman al-Zawahri, žali da uz novac i oružje od donatora traži čak i hranu, a vođa Al-Qa’ide Osama bin Laden, čitamo u Telegraphu, popizdio je kad su se neki niže rangirani menadžeri dosjetili popuniti presahle budžete krijumčarenjem droge, trgovinom ljudima i drugim poslovima u potpunosti suprotnim Prorokovu učenju.

Dvojica su mučenika navodno na kabulskom aerodromu deset minuta kao mahniti urlali „Allah uekhber!“, sve grozničavo pritiskajući u rukama detonator, da bi tek u istražnom zatvoru otkrili kako su umjesto sa po pet kilograma trintrotoluola zapravo bili opasani - kokainom. Cijela ih ćelija Al-Qa’ide zajebavala da su drogaši-samoubojice.

- Droga?!? – prekinuo je zajebanciju gnjevni Osama bin Laden. – A koliko puta sam rekao da se mi ne bavimo tom šejtanskom rabotom!

Oko stola deset se glava pokrivenih maramama pokunjilo i sve bulje u cipele.

- Nemamo novca, Osama, moramo se nekako snalaziti – bojažljivo najzad odgovori Ayman al-Zawahri. – Recesija je.

- Ali droga uništava domove i razara cijele obitelji!!! – bijesnio je Bin Laden.

- Pa i mi razaramo obitelji... – oprezno će Ayman al-Zawahri.

- Da, ali...

- I domove. Naročito domove.

- Ali ovo su nevina djeca, nečije kćeri i sinovi!

- I?! – ohrabrio se Ayman.

- Droga ubija, zaboga ljudi!!!

- Tako je, to i kažemo – okuražio se sad i Mustafa al-Yazid.

- Ali... ali... – grozničavo se Osama bin Laden šetao oko stola, pa iznenada stao. – Prorok ne spominje drogu kao oružje svetih ratnika! Jel’ mi širimo islam mačem ili kokainom i kreditnim karticama?!?

- Meni jučer u Dubaiju odbilo karticu – rezignirano se sjetio jedan s kraja stola.

– Droga nije oružje džihada! – inzistira Osama. - Da čujem, što Kur’an kaže za drogu???

A onih deset glava oko stola i dalje bulji u cipele.

- Bogami nema droge u Kur’anu – najzad će jedna od njih mahmurnim glasom, njišući se lagano lijevo-desno. – Još otkad je Muhamed odletio na krilatom konju, popeo se ljestvama u oblake, pa prošao osam neba i vidio sedam dženneta.

- Cool – podigao je svoj otežali palac kolega s druge strane stola.

Da ne duljim, jedan je reski rafal iz kalašnjikova prekinuo daljnju diskusiju, a afganistanska je Al-Qa’ida srezala ljudstvo za dvojicu. Nije mnogo, ali svaka je ušteda dobrodošla. Eto, recimo, kad već spominjem ljudstvo. Al-Qa’ida je u dvadeset godina narasla i raširila se, u vrijeme ekonomskog blagostanja primala je hiljade novih radnika, i svjetska je recesija kompaniju zatekla sa golemim tehnološkim viškovima. Dugački redovi besposlenih svetih ratnika mogu se vidjeti ovih dana pred lokalnim podružnicama u Aziji i Africi. Vrte prazne okvire za kalašnjikove i sa strepnjom svako jutro gledaju na oglasnu ploču. Samo prošli mjesec pet stotina kvalificiranih terorista Al-Qa’ide ostalo je bez posla.

Suvišni se snalaze kako znaju. Jedan otpušteni profesionalni samoubojica iz Kabula pokušao se u Njemačkoj zaposliti kao pilot Lufthanse, ali i tamo kriza. Drugi se, opet, u američkoj bazi u Bagdadu zaposlio kao vozač, pokazao preporuke i vozačku dozvolu za C i E kategoriju, ali se prvog radnog dana sa pet tona humanitarne pomoći iz čista mira zabio kamionom u zid.

Dokle više ta kriza: Osama Bin Laden, zabrinut

PHOTO: Stock

U Bejrutu je pak zabilježen slučaj nezaposlenog bombaša-samoubojice koji se, očajan zbog gubitka posla – ubio. Opasao se sa tri kilograma TNT-a, ušao u kafić i digao u zrak. Ostavio, kažu, oproštajno pismo: „Ako ne mogu kao šehid samoubojica pred Allaha, za mene nema života na ovom svijetu.“

- Deset tona eksploziva trune nam u skladištu već godinu dana, a nemamo hrane. Ne mogu ljudi dinamit jesti – žali se telefonom Ayman al-Zawahri direktoru bin Ladenu. – Ni novca nema, eventualno još za ovaj mjesec. Jesi uplatio loto?

- Jesam, ništa – kratko će Bin Laden. - Trojka.

- Morat ćemo otpustiti još dvjesto bombaša. Najmanje.

- Fak! – začulo se s druge strane žice. – Imaš neku ideju?

- Odakle mi više ideja? – očajan je Ayman. – Da znaju barem nešto, pa da ih prekvalificiramo... da znaju variti, spajati cijevi, popravljati automobile, slagati cigle, nešto, bilo što, jebiga. Ovako imam puno skladište eksploziva kojemu ističe rok trajanja i dvjesto ljudi na rubu živaca! Što da radim, kako da se za par dana riješim deset tona dinamita i dvjesto bombaša-samoubojica?!?

- Mora biti neki način – umiruje ga Osama. - Smislit ćemo nešto.

Teška su vremena došla za terorističke magnate. „Al-Qa’ida je zbog krize bila prisiljena provesti bitne izmjene u svome financiranju“, objašnjava Michael Jacobson, koji se u američkome Ministarstvu financija bavi pitanjima financiranja terorizma. „Nekad je to bila organizacija kojom se upravljalo iz centra, a sada je usitnjena na ćelije, od kojih svaka mora osigurati financiranje na neki drugi način.“

Neke od tih ćelija u očaju su se dosjetile baš očajničkih rješenja. Četiri belgijska i dva francuska muslimana koji su prije nekoliko mjeseci uhapšeni nakon povratka iz Pakistana ispričali su obavještajcima kako su obuku morali platiti – iz vlastitog džepa. Po dvije tisuće eura morali su platiti za ilegalni transfer od Irana do Pakistana, po četiri stotine eura za „trening“, i još po devetsto za opremu i oružje. Preko tri hiljade eura koštala ih diploma međunarodnog teroriste.

- Hoćemo besplatno obrazovanje! – uzvikuju ovih dana studenti u Al-Qa'idinim kampovima za obuku.

- Besplatni kalašnjikovi za sve!

- Obrazovanje svima, a ne samo njima!

- Znanje nije roba!

- Dolje Bolonja!

Al-Qa'idini veterani za to vrijeme optužuju mlade demonstrante iz kampusa za međunarodni terorizam da teroriziraju tihe i vrijedne studente hifza koji žele nešto naučiti. I da žele zavesti komunizam. A pobunjeni klinci zauzeli Al-Qa'idina učilišta, posjedali hodnicima i učionicama, piju mlaku limunadu i po cijele dane pjevaju ilahije i kaside, pa profesori i lojalni studenti moraju na obuku u prirodu. Što je još trideset eura po glavi za autobus, plus sendviči i sokovi.

Bune se i roditelji. Ne školuju oni djecu za teroriste da bi morali prodati kuće za njihovo školovanje. Nisu dali sinove u bombaše-samoubojice da bi im deset godina bili na grbači.

Ne bune se, međutim, samo roditelji i studenti. Neki od terorističkih sindikata u Pakistanu već mjesecima štrajkuju, sindikat samoubojica u Iraku blokirao je auto-cestu 8 Bagdad-Kuvajt kamionima punim eksploziva, u Sudanu nezadovoljni teroristi lokalne Al-Qa'ide prosipaju dinamit po ulicama Kartuma, a Savez samostalnih sindikata samoubojica Al-Qa'ide prijeti i generalnim štrajkom.

- Proklete komunjare – sikće Osama bin Laden na sastanku Upravnog odbora Al-Qa'ide sa povjerenicima SSSSAQ-a. – Kakav štrajk, što vi hoćete?

- Kolektivne ugovore.

- Kakve kolektivne ugovore, kakve su to budalaštine?!?

- Odbijamo planirane napade na američke ambasade u Jemenu, Libanonu, Egiptu i Alžiru – započeo je vođa sindikata. - Sve dok se ne potpišu kolektivni ugovori, isplate regresi za godišnji odmor, odmrzne novčana pomoć za udovice, te vrate naknade za topli obrok i odvojeni život.

- I biznis-klasu – bojažljivo je digao ruku povjerenik iz Londona.

- Kakva biznis-klasa?!? – zaprepastio se direktor.

- Iz sindikata otmičara aviona traže karte za biznis-klasu – pojasnio je predsjednik SSSSAQ-a. - I nagradne milje.

- Odakle?? – planuo je Osama. – Kriza je, recesija, nema posla, nitko ne plaća! Za ona dva oteta inženjera slovenska nam vlada duguje osam milijuna! Već šest mjeseci!

- A što je s obećanjima, sjećate se, kako ono... „bolji život za sve“! – pobunio se jogunasti mladi sindikalista iz katarske ćelije Al-Qa'ide.

- Ali vi ste bombaši-samoubojice! – potpuno je izgubio živce Bin Laden. – Šta će vama bolji život?!?!

PHOTO: Stock

Globalna financijska kriza trese tako vodeću svjetsku terorističku korporaciju, međunarodni terorizam je u najvećoj krizi u posljednjih dvadeset godina. „Mnogo mudžahedina samo sjedi i čeka.“ Profesionalni samoubojice strahuju za svoju budućnost.

- Hrvatska?! – kaže zabrinuta žena bivšeg bombaša Al-Qa’ide, negdje u predgrađu Peshawara, dok besposleno sjede na kauču i gledaju romantičnu komediju o čečenskoj udovici i mladom agentu životnog osiguranja. – Šta ćeš u Hrvatskoj, probijati tunele?

- Ne moraš biti sarkastična.

- Postao si strašno osjetljiv otkad si dobio otkaz – umorno će žena. – Svima bi nam bilo lakše da se zaposliš.

- Evo, dao mi neki Hrvat iz misije UN-a njihov oglasnik, mislio sam probati tamo – otpuhnu suprug pokazujući naslovnu stranicu Večernjeg lista s velikom najavom feljtona o Miru Barešiću, „Revolucionar ili terorist?“. - Zadovoljavam oba uvjeta.

* Tekst iz Jutarnjeg lista prenosimo uz dozvolu autora