Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (721)

Aritmetika politike

Thompson kao državni projekt

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Moj je život Švicarska: Marko Perković Thompson u vokalnom transu
Moj je život Švicarska: Marko Perković Thompson u vokalnom transu
Photo: Stock

Kamo sreće kada bi se incident sa Švicarcima mogao staviti samo na preslaba leđa nesposobnog i povodljivog Jandrokovića, svi bismo mogli odahnuti. Ali taj incident odaje širu konfuziju u hrvatskoj političkoj klasi, koja je službeno odustala od komadanja BiH i potpunog raseljenja autohtonih Srba, ali preko Thompsona poručuje da o tome, štono reče ex-radikal Tomislav Nikolić, još "sanja"

I slijepac bi vidio tu vezu, ali kod nas to ne uspijeva ni ministarstvima koja i postoje samo zbog toga, ničega drugog. Taman što je Hrvatska na jedvite jade odblokirala pregovore s Evropskom Unijom, što umalo da nije ušlo u drugu gladnu godinu, evo ti opet nesreće od Marka Perkovića Thompsona. Zajunio neokrunjeni kralj hrvatskog ustaško-pastirskog rocka da će održati "koncert" u Švicarskoj, što tamošnje vlasti ne samo da odbiše, nego su mu i odrezali trogodišnju zabranu ulaska u zemlju, Navodno je, javili su neki ovdašnji mediji, zabrana proširena i na Evropsku Uniju, što se još ispituje, ali loše zvuči ispalo ovako ili onako.

E sad, umjesto da se u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova uhvate i čakljama ako treba za taj momentum ukidanja slovenske blokade – jer što bi njemu, zaboga miloga, sada bilo važnije od te deblokade koja neposredno može usmjeriti budućnost zemlje – ondje se udariše ritati da pomognu Thompsonu. Čak su uložili i prosvjednu notu, koja je sama po sebi groteskna, tim više što je pišući je ministar Gordan Jandroković imao pred sobom cijeli "file" ovog slučaja.

I švicarsko obrazloženje da Thompson aktivno promovira "ultranacionalističke opcije koje ističu pozdrav i držanje povezano s dijelom fašističke povijesti Hrvatske" (uz napomenu da to može radikalizirati hrvatsku dijasporu i izazvati sukobe sa Srbima i Bošnjacima koji žive u Švicarskoj, što se jednom i dogodilo). I odgovor iz Thompsonovog štaba gdje spuštenog nosa do zemlje traže da ga hrvatske vlasti zaštite kao i svakog drugog građanina. Jer, biva, ako to ne učine bit će nepovratno pogaženi "ugled i dostojanstvo Hrvatske", a već se, dodaju, na primjeru Ante Gotovine i drugih haških uznika vidjelo koliko Evropska Unija malo do toga drži.

Thompson i njegovi ovim su pokazali tako zadivljujuće poznavanje međunarodne politike da očito nemaju pojma kako osnivač Haaškog suda nije Evropska Unija, ni bilo tko drugi s ovog kontinenta. Nego da je on s drugu stranu Atlantika, gdje je Hrvatska među prvima pohitala da podrži osnivanje jednog takvog internacionalnog suda. Pa ipak, Jandroković i njegovi vanjskopolitički ministranti dali su prednost "ekspertnom" odgovoru rasrđenog Orfeja iz Čavoglava, koji ih je toliko zadivio da ga u ključnim dijelovima i citiraju.

Jer, s Thompsonovih usta skinut je baš onaj dio o zaštiti prava svih hrvatskih građana koji se zadese u inozemstvu, čime se izjednačava ono što se izjednačiti nikako ne može. Zaštita bezazlenog hrvatskog turiste kojem je netko ukrao pasoš ili novac, čak i kidnapirao dijete, sa zaštitom neke spodobe koja je otišla u istu stranu zemlju da ondje drži pjevane crne mise u slavu pokolja i progona. Pa, i vrapci sa Zrinjevca bi poslije sekundu-dvije razmišljanja shvatili da turistu jesu ugrožena prava, a da Thompson ugrožava prava drugih.

Stvar nije ništa bolja ako se promotri i kroz ignoriranje onoga što su napisali Švicarci. Ako, naime, Jandrokovića švicarske optužbe da Thompson "veliča rat i genocid" nisu dojmile ni toliko da ih spomene, onda je time zapravo poručio da u tome ne vidi ništa sporno. A to onda, naravno, ni hrvatska država u cjelini ne vidi u tome ništa problematično, kao ni hrvatski narod, kojem se time tupavo potvrđuje etiketa ustaškog i genocidnog. Osim toga, vrag zna je li našem gordom šefu diplomacije doprlo do mozga da Thompsona ne žele samo Švicarci, nego da su mu zabranjivani koncerti i u Amsterdamu, Austriji, Sarajevu... čak, dođavola, i u pulskoj Areni. Pa, kako ćeš siroti Jandrokoviću, uvjeriti Švicarce da su pogriješili što su stopirali Thompsonovo ustašovanje u svojoj zemlji, ako mu takvu "zaštitu prava" ne jamče ni u cijeloj Hrvatskoj?!

Pa, koja bi to budala pristala da se o njoj stvori slika da tolerira ustaške urlatore više nego što to čini i zemlja iz koje dolaze?! Doduše, možda u glavi glavnog hrvatskog vanjskoposlovnjaka ima više lukavosti nego konvencionalne diplomatske pameti, pa aludira, iako se ne usudi javno izreći, kako ni Švicarci nisu baš nekakvo cvijeće. Ondje je na parlamentarnim izborima pretprošle godine pobijedila prorasistička Švicarska narodna stranka (SVP). A ta se proslavila širom svijeta zaumnim plakatima na kojima tri bijele ovce stoje na švicarskoj zastavi i s nje tjeraju četvrtu crnu, uz slogan "Za više sigurnosti".

Time se birače vabilo oštrom politikom prema imigrantima, što je potpredsjednik SVP-a i ministar pravosuđa Christoph Blocher htio odmah poslije izbora progurati i u zakone. Naravno da je to ozloglasilo i osramotilo Švicarsku i Švicarce, i naš Jandroković je izgleda ocjenio licemjernim da Thompson baš u takvoj zemlji nalati na zabranu. U prvu ruku, zbilja i jeste. Ali, stvari se, momče sa Zrinjevca, mogu i drukčije sagledati. Ako, čak i u takvoj Švicarskoj, kontaminiranoj primitivnim desnim populizmom, kao što je uostalom i s drugim zemljama gdje Thompsonu nisu dopustili nastup, njega doživljavaju kao šovinističkog opskuranta, onda je još jasnija dubina ponora u koji se sunovratila hrvatska država uzimajući ga u zaštitu.

Osim toga, da dovršimo ovu švicarsku priču, Blocher je zbog svojih nauma morao napustiti položaj ministra pravosuđa, a njegov SVP istupio je iz koalicijske vlade. Time je došlo do nezabilježenog presedana, jer su dosad u švicarskoj vladi uvijek sjedili predstavnici svih većih stranaka, što znači da opozicija praktički nije postojala. Sada prvi put nje ima, a u njoj su baš oni koji su dali lijepiti one plakate s tri bijele i jednom crnom ovcom. Eto, ako je Jandroković pokušao zaigrati na dijaboličnu kartu švicarske demokracije, nije prošlo, svi vragovi pospremljeni su gdje im je mjesto. Samo je on ostao na čistini, đavolski rogat kao alpski jarac.

Kada smo već kod rogova, ova priča ima i dio koji govori o licemjerju hrvatske vlasti, a najbolje joj odgovara naslov "Ako laže koza ne laže rog". U zrinjevačkom Ministarstvu toliko su se pretrgli da pomognu Thompsonu, da je glasnogovornik MVP Mario Dragun otvoreno lagao portalu Index kako je Thompson proputovao čitav svijet i nigdje zbog njega nije došlo do nikakvog incidenta. Sam Index došao je, međutim, do dokumenta OESS-a, koji govori o 17 incidenata samo u Hrvatskoj. Što je najzanimljivije, u izradi tog dokumenta radila su i neka hrvatska ministarstva, uključujući MUP, i pazi - MVP !

Oni su doduše pokušali umanjiti te incidente izjavljujući, recimo, da Thompson pjeva "manje-više patriotske" pjesme, nalik onim folk pjevača u Srbiji. No, kako delegaciji OESS-a nije bilo teško doći u Zagreb te osim ministarstava posjetiti i ured Thompsonovog menadžera, ondje su vidjeli veliki plakat sa svastikom na paketu cigareta s nazivom "Adolf Filter" (što im je predstavljeno kao "anti-pušačka kampanja"). Pa su ljudi u izvještaj iz oktobra 2007. logično unijeli da se oko Thompsona stvorilo ozračje koje je ne samo ustaško nego i pronacističko.

I što čovjek da na sve to kaže? Pa, očito je da hrvatske vlasti u kontaktima s evropskim kolegama priznaju, uz nešto vrdanja, da s Thompsonom postoji problem, ali kada istupaju pred hrvatskom javnošću problem nestaje kao rukom odnešen. Zahvaljujući tome, pjevač je mogao skupiti cijelu kolekciju ministara i drugih iz vlasti koji se diče da su njegovi obožavatelji ili i prijatelji (Milinović, Žužul, Primorac, Bandić, Rončević itd). A kako mu je uspjelo u tu kolekciju ugraditi i nekolicinu crkvenjaka visokog ranga, kao Bogovića ili Jezerinca, čije glazbene apetite očito ne zadovoljavaju bogougodna misna pjevanja, što drugo reći nego da je Marko Perković projekt visoke državne razine.

Taj projekt nije izglasalo ili potvrdilo nijedno državno tijelo, što ne znači da je manje živ ili da ga se posebno taji. Slično je i s nekim drugim visokim, ili i višim projektima, kao što je bilo komadanje BiH ili raseljavanje kompletnog autohtonog srpskog stanovništva, a Thompson i jeste u najužoj vezi s njima. On je neka vrsta poluozvaničenog megafona vlasti koje su službeno odustale od tih ciljeva, ali preko njega poručuju da Hrvatska i Hrvati, što bi rekao srbijanski ex-radikal Tomislav Nikolić, i dalje o njima "sanjaju".

Naravno, onima u Bruxellesu ovo se ne sviđa ni kao san, ali politički vrh Hrvatske očito cilja da će ona biti prihvaćena u EU i s tom falinkom. Kao Irska sa svojom zabranom pobačaja, ili Island s enormnim morskim pojasom u koji ne smiju strani ribari.

*Tekst preuzet iz tjednika Novosti objavljujemo uz saglasnost autora

star
Oceni
4.90
Ostali članci iz rubrike Stav