Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (25)

Otvoreno pismo Jadranki Kosor

Gubite mi se s očiju!

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Čemu javna kritika vlasti: Jadranka Kosor
Čemu javna kritika vlasti: Jadranka Kosor
Photo: Dragan Kujundžić

Kažete da ste izloženi govoru mržnje? Ne znam. Ja vas samo prezirem. Zato što javnu kritiku vlasti nazivate govorom mržnje. Prezirem vas jer ste samozadovoljni što ste se dosjetili plitke zamjene teza o govoru mržnje. Zato što nemate pojma da je prezir prema svakom pravom govoru mržnje jedina nada smislenog opstanka Hrvatske

Nimalo poštovana gospođo Kosor,
do mene je – sasvim slučajno – doprla vijest da ste nedavno postali predsjednik ovdašnje vlade. Toj vijesti nisam dakako pridao nikakvu pozornost jer se ne bavim dosadnim i povijesno beznačajnim smjenama Kurte i Murte u ovom dijelu Europe. Ipak, sasvim slučajno i vrlo nezainteresirano pogledao sam tekst Jagode Morić, objavljen dana 25. srpnja 2009. na petoj stranici riječkog Novog lista, u kojem se komentira prijedlog zakona kojim bi građani Republike Hrvatske bili izloženi nekakvim novim dažbinama, dakle onome što kriminalci, začudno pošteno, nazivaju reketom, iznudom i otimačinom, a ministarstva financija nametima i porezima. To rasplamsavanje fiskalnog terora u Hrvatskoj naišlo je na neargumentiranu, bojažljivu i nedorečenu kritiku koju ste komentirali slijedećim riječima:

– Bili smo izloženi neviđenom linču, u najmanju ruku neprimjerenom govoru. Zapravo je to bio opasan govor mržnje i Vlada to neće tolerirati, kazala je Kosor, osvrćući se na kritike Vladinih prijedloga posljednjih pet dana.

Tako stoji u riječkom Novom listu. Ne tiče me se jesu li te riječi istrgnute iz konteksta jer ne postoji kontekst koji bi takve riječi mogao opravdati i ne postoji demokratska zemlja u kojoj nakon takvih riječi ne biste dali ostavku i pri tom se ponizno ispričali svim građanima države u kojoj nesretnim stjecajem okolnosti obavljate posao javnog službenika.

Vi ste nedopustivo drski. Iako ste javni službenik. Ne znam što je odvratnije: da ne znate da javni službenik ima biti pristojan i ponizan ili ste drski iako znate da vam je poniznost prema građanina temeljna dužnost.

Vi ne znate – ili znate a usuđujete se ponašati drugačije – da je obnašanje vlasti sramotan posao koji netko mora obavljati samo zato što je zbog ljudske prirode država nužno zlo?

Vi ne znate – ili znate a usuđujete se ponašati drugačije – da upravo zato što je država nužno zlo postoji demokratska javnost koja će to zlo obuzdavati, kontrolirati i podsjećati ga da nije ništa drugo nego javna služba, ni bolja ni gora od vodovoda ili tramvaja?

Vi ne znate – ili znate a usuđujete se ponašati drugačije – da ne postoji neprimjereni govor kada građanin kritizira zamisli vlasti čak ako te zamisli i nisu slaboumne?

Vi ne znate – ili znate a usuđujete se ponašati drugačije – da je povećanje fiskalnih tereta pogubno za svaku ekonomiju ne samo u recesiji nego i u konjunkturi?

Vi ne znate – ili znate a usuđujete se ponašati drugačije – da je država čiji ste javni službenik sa svojih 56.542 četvornih kilometara i nepunih četiri i pol milijuna stanovnika jednostavno premala da snosi troškove svojih ministarstava, tajnih službi, veleposlanstava i svojih – ne znam koliko, ali svakako previše – županija, gradova, općina i javnih poduzeća?

Vi ne znate – ili znate a usuđujete se ponašati drugačije – da je proračunska potrošnja te države glupavo megalomanska i da bi bila prevelik i neukusan teret čak i za veću ili bogatiju ekonomiju?

Vi ne znate – ili znate a usuđujete se ponašati drugačije – da su fiskalni apetiti vaše vlade bezočno ljevičarski iako se tvorevina koja se naziva političkom strankom, a kojoj ste na čelu, nerijetko hvali kako pripada desnom centru?

Vi se očito usuđujete ne znati da ste samo prvi sluga među slugama jer kreature kao što su premijeri, ministri i uopće javni službenici poput policajaca, šalterskih radnika i veleposlanika nisu ništa drugo nego sluge, koji postoje samo zato da bi građanima diskretno osigurali preduvjete za miran i udoban život i da su pri tom dužni hodati na prstima, gledati u pod i stidjeti se što obavljaju nešto tako sramotno kao što je biti ministar ili prvi među ministrima i da im je temeljna i sveta dužnost da umuknu pred javnom kritikom i da ni u najmahnitijem snu ne pomisle kako javnu kritiku neće tolerirati.

Ne samo kada pripremaju fiskalnu otimačinu nego zbog svake svoje zamisli. Zbog samog svojeg postojanja. Jer tu su da bi skromno drhtali pred građanskom javnom kritikom.

Građanin je tu da glasa, a ne da kritikuje: Izbori u Hrvatskoj
Photo: EPA/Antonio Bat

Kažete da ste izloženi govoru mržnje? Ne znam. Ja vas samo prezirem. Zato što javnu kritiku vlasti nazivate govorom mržnje. Prezirem vas jer ste samozadovoljni što ste se dosjetili plitke zamjene teza o govoru mržnje. Zato što nemate pojma da je prezir prema svakom pravom govoru mržnje jedina nada smislenog opstanka Hrvatske.

Vi ne znate da ste šef sale. Jer ne znate da je država restoran. Jer ne znate da su građani gosti. Najbolji konobar je neprimjetan konobar. Vaš posao je da budete na usluzi. Vaš posao nije da ne tolerirate javnu kritiku nego da je potičete. Vaš posao je da tiho i diskretno pazite da su građani zadovoljni. Vi niste tu da biste drsko razmišljali o našim dužnostima. Građanin ima prava. Vlast ima dužnosti.

Šefovima sala uvijek se može oprostiti. To je težak i častan posao. Predsjednicima vlade nikad. Zato što imaju moć, a moć je – osim što je nečasna – afrodizijak bijednika. Iz te se bijede predsjednici vlada mogu spasiti ničim nego samozatajnim podnošenjem svake kritike. Pa i one drske, bezobrazne i uvredljive. Vlast nije privilegij. Vlast je poniženje. Vjerojatno potreban, ali žalostan posao i zato demokratska vlast redovito podsjeća građane kako je tu samo zato da bi bila na usluzi, a ne za Boga miloga, nimalo poštovana gospođo javni službenik, zato da ne tolerira kritike očajničkih poteza jedne bankrotirane države.
Vi o tome očito ne znate ništa.
Kako se usuđujete?
Kako vas nije stid?

Kako vas nije stid što ste postali javni službenik samo zato što se u Hrvatskoj već devetnaest godina javnim poslovima ne bavi nitko tko ima imalo dostojanstva i moralnog i intelektualnog integriteta? Čast izuzecima. Upravo njima i prijetite.

Dok još uvijek traje stjecaj nesretnih okolnosti zbog kojih ste predsjednik Vlade Republike Hrvatske, umjesto da ste tajnik mjesnog ureda u okolici Pakraca ili Lipika, pokušajte čitati Montesquieua i Tocquevillea. Ili barem Nauku o upravi Eugena Pusića. Slutim da niste pročitali ni Ustav. Idite na večernji tečaj gdje će vam bilo tko pokušati objasniti što je fiskalna politika desnog centra i kakav ste skandal napravili s prijetnjom da nećete tolerirati javnu kritiku idiotske porezne politike vaše vlade. I gubite mi se s očiju!

 

star
Oceni
4.81
Ostali članci iz rubrike Stav
Tagovi