Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (27)

Od nacionalizma do normalnosti

Kako su me promijenile e-novine

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Braca Stefanović

U svakom slučaju, mene su promijenile baš e-novine, otvorile i prosvijetlile, tamo negdje oko sedamnaeste godine. E-novine otvorile su mi čitav jedan svijet koji mi je bio skriven. Svijet ove regije. Svih njenih gluposti, ali i svih njenih vrijednosti. Učinile su da i fizički i mentalno pređem granice

Poštovano uredništvo e-novina,

Dvadeset i dvije su mi godine. Neću Vam pričati cijelu priču, ali rođen sam 1994. i odrastao u Zagrebu u poslijeratnom razdoblju. Za političku situaciju zainteresirao sam se u dosta ranoj mladosti, sa već jedanaeset ili dvanaest godina. Upijao sam kao spužva informacije, povijesne događaje, imena političara, naroda, generala, stranaka, naroda i narodnosti i – sve sam shvatio krivo.

Pod utjecajem dijela obitelji, vjeronauka u školi i HDZ-a na vlasti, u svom (pred)tinejdžerskom mozgu zaključio sam kako je hrvatski narod herojski, katolička vjera ispravna, a svi ostali na Balkanu, pod naravno snažnim srpskim vodstvom, negativci koji žele okupirati teritorij Najljepše moje domovine, svojim četničko-jugoudbaškim pokvarenim, povampirenim i odvratnim metodama.

Sa nekih šesnaest-sedamnaest godina počeo sam koristiti Internet u svrhe različite od pornografije i igrica, i otkrio sam brojne zanimljive stvari. Naišao sam tako u tim formativnim godinama lutajući fejsbukom i portalima na razne desničarsko nacionalističke srpske statuse, članke, navijačke transparente i četničke pjesme. Polako ih otkrivajući spoznao sam da su mi odnekud poznati.

Photo: Braca Stefanović

Kao da sam ih već čuo, vidio, doživio i čitao. Jesam li u prošlom životu bio četnik? Nametnulo mi se logično pitanje. Otklonio sam tu pretpostavku i shvatio da su mi poznati jer sam ih već prožvakao u svojoj adolescenciji. Samo u onom (pro)ustaškom obliku. Poruke, stihovi i logički sklopovi bili su identični, pomislio sam, samo su se imena naroda mijenjala.

U prvobitnom razdoblju upoznavanje sa četničkom internetskom ideologijom, samo je pojačalo moj mladenački nacionalizam. Ti Srbi su još monstruozniji nego što sam znao,  tada sam pretpostavljao.
Međutim, kako prolaze mjeseci, izbijaju dlake na bradi i bubuljice, i mozak se na neki način razvija. Bar kod nekih ljudi.

Tako je bar moja sklonost religiji, kao i bezuvjetna ljubav prema domovini logično blago jenjavala, ali osjećaj zazira, prezira prema Srbima je ostao. Ne znam kako najbolje objasniti iz današnje perspektive razlog tog osjećaja, ali mislim da je najjednostavnije sažeti ga u jednu misao „Pa oni nas mrze.“ S uvjerenjem kako „oni“ mrze „nas“, pa i mene, teško je razumjeti a kamoli voljeti tog drugoga. Jebiga, kako ćeš voljeti četnike kad četnici mrze Hrvate, a svi Srbi su četnici. Ili neki polučetnici, nebitno.

Photo: Braca Stefanović

Ali, u principu, vrlo je jasno.
I onda sam došao do najbitnije spoznaje.

I evo, dajem časnu riječ, da su u tome ključnu ulogu odigrale e-novine. Dvije tri antinacionalističke pjesme od Marčela (tada sam slušao rap) i baš Vaše E-novine čitajući ih iz dana u dan poučile su me, dale mi do znanja, objasnile mi i rastumačile da Srbi nisu četnici. Da nisu svi Srbi srpski nacionalisti koji mrze Hrvate, baš kao što nisu svi Hrvati (za razliku od tadašnjeg mene) hrvatski nacionalisti koji mrze Srbe. E-novine uputile su me da postoje srpski pisci, glazbenici, novinari, intelektualci pa čak i političari koje i ja mogu i smijem zavoljeti.

I ta spoznaja, ta misao, taj zaključak, otvorio je u meni potpuni novi svijet, ma kako patetično to sada zvučalo. Zbrojio sam dva i dva. Shvatio da ona „naša“ priča ne drži vodu, da je navlas ista kao ova „njihova“ i da je istina negdje između. Da ovaj tip koji se preziva Dežulović i piše na jekavici, i ovaj Luković na ekavici imaju jedan drugačiji, a opet slični pogled. I da su njihovi tekstovi također slični, kao i četnički i ustaški. S malom razlikom – oni zaista govore istu stvar.

Možda je stvar sazrijevanja. Možda je stvar godina. Možda da nisu bile e-novine, neke druge novine ili ljudi bi mi otkrili u čemu je stvar.
Ali u svakom slučaju, mene su promijenile baš e-novine, otvorile i prosvijetlile, tamo negdje oko sedamnaeste godine.

Napustiti domoljublje na ovim prostorima ne znači napustiti bilo kakvu ljubav, već osjetiti je u njenim širim i plemenitijim oblicima. Također, naučiš da domoljublje nije nužno ono što su te učili u prvom razredu osnovne škole.

Photo: Braca Stefanović

E-novine otvorile su mi čitav jedan svijet koji mi je bio skriven. Svijet ove regije. Svih njenih gluposti, ali i svih njenih vrijednosti. Učinile su da i fizički i mentalno pređem granice.

Danas se nekako osjećam lakše i ugodnije nego prije tih pet ili šest godina.

Hvala Vam E-novine. Hvala. 

J.

*Ime i prezime autora članka poznati redakciji

star
Oceni
4.51
Ostali članci iz rubrike Stav
image

Poslednji pozdrav e-čitaocima: Predlog za razmišljanje

Smrt je slaba za nas

image

Šta ne poznaje nova demokratija

U Titovo doba i nepartijci su bili direktori

image

Lex specialis ili država partijskih sporazuma

Kad se u Crnoj Gori razmišljalo hladne glave?

image

O jednom naizgled neshvatljivom paradosku

Vole Srbi Rusiju, ali sebe ipak vole više

Tagovi
Nema tagova za ovaj članak