Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (3)

Dužničko ropstvo na državnom ciljniku

Da li je Hrvatska ptičji rezervat?

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Strane banke-kćeri i njihove matične države povele rat u EU protiv Vlade RH. Temeljni međunarodni dokumenti o slobodnom tržištu i privatnom vlasništvu, u načelu, ne smjeraju financijskom porobljavanju građana, ali se to prešutno tolerira, osobito u tzv tranzicijskim, malim i gospodarski nestabilnijim državama, gdje su korupcija, pranje novca i politikantsko-financijsko kvislinštvo vladajućih kasti dnevna i teško iskorjenjiva pojava

Počelo je, počelo. Austrija i njezine četiri novčano pretile banke-kćeri u RH tužili Hrvatsku Europskoj komisiji (EK) da im više ne da pljačkati/reketariti svoje građane neviđeno zelenaškim kreditima u švicarskim francima. Vlada, kažu, krši europske propise i konvencije o otvorenom tržištu, privatnom vlasništvu i slobodnom proroku novca time što će zakonom obvezati novčarske ustanove na konverziju kredita u „švicarcima“ u eurske, dužnicima drastično smanjiti glavnicu, prepoloviti otplatne rate i bankama-kćerima izbiti iz blagajne 8,5 milijardi kuna. Po Vladinoj računci, nepripadnih. Iz bankarskog rakursa - zakonite zarade. Kažu,  državni Gargamel im to sada ne samo želi „oteti“ nego i definitivno zavrnuti pipu iz koje su im obilno dotjecali sami med i mlijeko. E, neće ići, rogobore.

Dan-dva prije tužbe, koja je uzvitlala prašinu u javnosti, pa je gusti oblak zastro prošli medijski vikend, premijer Zoran Milanović je najavio fertutmu. Strane banke će učiniti sve i neće žaliti novca, svakovrsnih pritisaka ni truda političkih lobija ne bi li u Bruxellesu i Strasbourgu zagorčali život ne samo ovoj, nego svakoj vladi RH koja bi se usudila i samo bezazleno pitati zašto klijentima zaračunavaju dva i pol puta višu kamatu, nego u svojim matičnim zemljama. Zašto dužničko ropstvo smatraju dopuštenim/zakonitim poslovnim odnosom vjerovnik-klijent u koji, je li, ne bi trebalo dirati nikakvim restriktivnim uplitanjem državnog arbitra?

Stanje se dramatizira i sada je stani-pa'ni. Banke su mjesecima mrtve-hladne glumile ona tri japanska mudra majmuna (Mizaru, Kikazaru i Iwazaru). Nisu se udostojile odazvati Vladinom nukanju da predlože rješenje „švicarskog problema“ koje bi zadovoljilo sve tri strane: dužnike, banke i državu. Skori parlamentarni izbori i žurna potreba lakiranja jako natrulog političkog rejtinga SDP-ove koalicije sada su naprasno upalili žarulje u premijerovoj i glavi državnog blagajnika Borisa Lalovca: „Moramo zaštititi interese naših građana, a ne stranih banaka“.

SDP se sjetio građana
Photo: Stock

HNB štiti strance?

A gdje ste, drugovi, bili prethodne gotovo već četiri godine na vlasti? Napokon, gdje su se izgubile u prostoru i vremenu vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor s brojnim „prvoklasnim“ financijskim savjetnicima? Kakav su to zimski san i za čije babe zdravlje sve te godine sanjali guverneri Hrvatske narodne banke (HNB) Željko Rohatinski i Boris Vujčić? Udruga Franak će u srijedu na masovnom prosvjedu pred sjedištem HNB-a na zagrebačkom Trgu burze zatražiti Vujčićevu ostavku, jer straši dužnike i prijeti Vladi da će svojim „švicarskim rješenjem“ protiv stranih banaka-kćeri izazvati makroekonomsku nestabilnost u zemlji. Guverner Vujčić se tu i tamo hvali da je još prije pet-šest godina upozoravao na opasnosti/kontaminiranost potrošačkih kredita vezanih za švicarski franak.

Ako je upozoravao, znači da je znao da su kvarni već u samoj ideji. Tada je bio na dužnosti viceguvernera, desne ruke Željka Rohatinskog. Zašto nije malim prstom pomaknuo, a mogao je i morao, da se spriječi pljačka građana? HNB je državni regulator na financijskom tržištu i dužan je nadzirati poslovanje banaka, uključujući strane banke-kćeri. Dužan je štititi i zaštititi interese građana RH, a ne stranog kapitala u zemlji. Sada, naknadno, kad je šteta ogromna, a Vujčić sjedi u fotelju guvernera, glumata - generala. Poslije bitke. Zaštićen od političkog upliva stranaka na vlasti (i oporbi, dakako), štiti strane zelenaše. Krasno.

Ustavni sud RH se do dana današnjeg nije očitovao na sindikalni zahtjev iz 2011. godine da ocijeni (ne)ustavnost kredita u „švicarcima“, koji su dužnicima došli glave. Ali, od predsjednice Jasne Omejec i njezinih ustavnih sudaca, većinom iz HDZ-a, ni mukajet. Kao da se njih ne tiče hropac i lelek oko 55.000 dužničkih robova u „švicarskim negvama“ i još tituća i tisuća nesretnika koji su nekeko - vrag će ga znati kako - višestruko otplatili te mrtvačke kredite.  .

Ni guvernera niti banke ne zanima činjenica o tome koliko je obitelji zbog CHF reketa ostalo bez jedinog krova nad glavom, kolike su se obitelji rasule, jer su ih lihvarski uvjeti otplate doveli pred zid, koliki su oboljeli u dužničkom bezizlazu i umrli, izgubili se na društvenoj margini ili u očaju dizali ruku na sebe. Koliko je to i čega sve koštalo Hrvatsku? Teško da će itko ikad izvesti tu računicu, a čisti je SF da će ikad itko položiti račune za nepravdu i nesreću nanesenu prevarenima. Iz najudaljenije se galaksije vidi nepravda najgore vrsti s kojom je sada zaratila Vlada na odlasku: recimo, deset godina uredno otplaćuješ sve više mjesečne rate kredita u „švicarcima“, samovoljno bankarski nabildanom kamatom, i još si dužan više od podignutog iznosa.

Na stranu sentimenti i predizborno političko pripetavanje. Od toga zaduženi u nepostojećim „švicarcima“ (ta je valuta, koju dužnik nije ni vidio niti ju je banka-kćer posjedovala, bila tek obračunska jedinica za kreditnu pljačku) nisu/neće imati nikakve koristi. Vladina odlučnost/vjerodostojnost (?), međutim, mjerit će se učinkom odgovora na krucijalno pitanje: je li Hrvatska ptičji rezervat? Premijer Milanović je u povodu tzv. lex Perkovića inatljivo (i opravdano) poručio njemačkoj kancelarki Angeli Merkel da nije. Težinu odgovora o realnim dometima državne neovisnosti i suverenosti RH odvagnut će idući dani i tjedni. Sada se državna (samo)svijest uistinu našla na ispitu zrelosti. Ako padne…

Photo: EPA

„Mi, kao banke koje poslujemo u Hrvatskoj kao podružnice međunarodnih bankarskih grupacija, stalno izražavamo spremnost za suradnju s hrvatskom Vladom na iznalaženju odgovarajućeg i trajnog rješenja za restrukturiranje stambenih kredita u švicarskim francima. Potvrđujemo svoje stajalište da bilo koje moguće rješenje treba biti u skladu s preporukama Europske komisije iz Izvješća za Hrvatsku za 2015. godinu (Country Report Croatia 2015.), gdje se naglašava kako bi svako rješenje trebalo biti 'proporcionalno, pravedno te imati čvrstu pravnu osnovu s naglaskom na pomoć općenito ugroženim korisnicima kredita'. Sve dok je konstruktivni dijalog u tijeku, obvezali bismo se da nećemo pokretati niti provoditi bilo koji postupak usmjeren na iseljavanje dužnika sa stambenim kreditima u švicarskim francima iz nekretnine u kojoj žive.“

Kasetne bombe

Ta je ucjena, u celofanu „stalne spremnosti na dijalog“ s Vladom, uslijedila u zajedničkoj izjavi Erste&Steiermärkische Banke, Hypo Alpe-Adria Banke, OTP Banke, Privredne banke Zagreb (u talijanskom vlasništvu), Raiffeisenbank Austria, Sberbanke, Societe Geneale - Splitske banke i Zagrebačke banke (u talijanskom vlasništvu). Svaka bi normalna i pravno uređena zemlja, kakva RH očito još nije niti drži do svog dostojanstva, odgovorila na ucjene tako da odmah pokaže ucjenjivačima najkraći put do prvog državnoga graničnog prijelaza, pa neka kod kuće ucjenjuju svoje banke-majke.

Zajednička izjava je pak smokvin list, svojevrstan alibi za akcije što ih već tajno/javno sinergijski u vrhovima Unije vode bankarske/državne vlasti matičnih zemalja hrvatskih podružnica. Hrvatska - ptičji rezervat da ili ne sada je više od puke hamletovske dvojbe. Strane banke-kćeri napadaju Vladu i životne interese hrvatskih građana čak i, nedopuštenim, kasetnim bombama prizemne političke denuncijacije. A samo im se želi, na što država ima pravo, zabraniti nastavak kreditnog reketa i opljačkanima vratiti preplaćeni novac. Što je tu nepošteno?

Vlada je bolnije stala na rep zelenašenju kreditnim „švicarcima“, propustivši u Sabor prijedloge izmjena dvaju ključnih zakona - o kreditnim institucijama i o potrošačkom kreditiranju - kojima kani ozakoniti konverziju CHF-a u eure. Banke su i rukama i nogama protiv toga da se izjednači položaj kreditnih dužnika u „švicarcima“ s položajem u kojem bi bili da su uzeli zajam u eurima. Svetogrđe? A nije svetogrđe programirano uzeti sirotinji nepripadnih 8,5 milijardi kuna i baciti ih u očaj? Zašto banke-majke to ni ne pomišljaju činiti u svojim zemljama? Zato što drže da Hrvatskom vladaju nesavjesni/gramzljivi/korumpirani poltroni, bez obzira na političko-ideološki predznak, te da su drastično ratno-profiterski i pretvorbeno osiromašeni građani odreda hlebinci. Pa se može, ha?

Tomislav Karamark, švicarski teniser
Photomontage: E Che

Šef HDZ-a Tomislav Karamarko, stranke koja je 18 godina drmala državom i pod vodstvom apsolutnog vođe Ive Sanadera ugostila u RH „švicarski“ reket stranih banaka-kćeri i dužničko ropstvo, sada se postavlja kao trbuhozborac bankarskih interesa. Dok je njegov prethodnik, a sadašnji remetinački uznik/osumnjičenik za osobnu (sudi mu se) i stranačku pljačku narodnog dobra (HDZ je prvostupanjski osuđen), tvrdio kako u RH nema krize, Karamarko zagovara „crnogorsko rješenje“ za dužnike u „švicarcima“, kojim bi ni krivi ni dužni nagrabusili svi porezni obveznici. S guvernerom Vujčićem puše u isti rog, kojim se amnestira banke od odgovornosti za dugogodišnju nečasnu rabotu i programiranu, neprocjenjivu štetu velikom broju građana. I državi u cjelini.

Vladina je zamisao da štetu imaju platiti oni što su je skrivili. Bilo bi pravedno i zaračunati zateznu kamatu kakvu su banke samovoljno pripisivale glavnici duga zaduženim kreditima u švicarskim francima. Nije pošteno, međutim, o čemu se ne govori mnogo/javno, da se bankama zauzvrat daju porezne olakšice, jer u tom slučaju teret „švicarskog“ problema, posredno, pada na leđa poreznih obveznika. Što ima Janko nadoknađivati banci manjak opljačkanog na Markovom zajmu!? Ili se i to može prodati pod maloumnost tzv. istočnoga grijeha? Koji se u Poljskoj alkemija pod radnim nazivom tzv. Fonda društvene odgovornosti, s posebnim kriterijima i samo za socijalno osobito ugrožene dužnike. Na to bi banke pristale, ali opet uz izdašnu naknadu iz državne kese.

Temeljni međunarodni dokumenti o slobodnom tržištu i privatnom vlasništvu, u načelu, ne smjeraju financijskom porobljavanju građana, ali se to prešutno tolerira, osobito u tzv tranzicijskim, malim i gospodarski nestabilnijim državama, gdje su korupcija, pranje novca i politikantsko-financijsko kvislinštvo vladajućih kasti dnevna i teško iskorjenjiva pojava.

Budući da novac vrta, gdje burgija neće, a RH je toliko suverena, neovisna i samostalna zemlja koliko joj zapadni vlasnici državne licencije dopuste, nije teško pretpostaviti tko će u tom klinču koga, kako i zašto. U Hrvatskoj (podatak HNB-a od 4. veljače) posluje 27 banaka od kojih su sve veće u talijanskom, austrijskom i francuskom vlasništvu. Osim Hrvatske poštanske banke (HPB) koja će također uskoro na bubanj i dobiti stranog vlasnika. Prema istraživanju Evana Krafta, objavljenom u brošuri HNB-a, već je 2001. godine 89,2 posto banaka bilo u stranom vlasništvu, pet posto su bile domaće u državnom i privatne sa znatnim udjelom državnog vlasništva te 5,8 posto domaće banke u privatnom vlasništvu. Prodaja najvećih banaka strancima - Privredne banke Zagreb, Splitske, Riječke i većeg dijela Zagrebačke banke - obavljena je početkom 2000. godine.

Photo: Stock

U međuvremenu se struktura vlasništva pogoršala, pa je danas više od 98 posto banaka u stranom vlasništvu. A to je moć, koja drma i političkom strukturom na vlasti. Hrvatske su banke - po kriminalnom obrascu „država je loš gospodar“ - dokapitalizirane s 87 milijardi kuna poreznih obveznika, a prodane za 5,5 milijardi i stranci već petnaestak godina trljaju ruke. Uzimaju depozite u RH i plasiraju ih u svojim zemljama. Prema Kraftovom istraživanju, stranim su bankarima glavni motivi za ulazak na hrvatsko tržište bili: iznimno visoke kamatne marže, neiskorištenost kreditnog potencijala stanovništva i poduzeća te potraga za novim klijentima. Prevedeno: brza i lagana zarada, kruh bez motike.

Diplomatska ofenziva  

Na vlas je isti motivacijski/interesni obrazac primijenjen u ostalim bantustanima bivše SFR Jugoslavije te u ostatku postkomunističke Europe, koji je ugrabio gramzljivi neoliberalni kapitalizam nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a. Iznenada se otvorio Eldorado za domaće lopove i zapadne krojače rata i mira. Nisu stranci došlu u RH zato što vole ovdašnje građane, žele im pomoći u razvoju gospodarstva i poboljšati životni standard. Da je tako, kao što tvrde da jest, ne bi ni bilo „švicarskog problema“. Ne bi čak bilo ni krvavog rata među „narodima i narodnostima“ Titove Federacije.

Izvjesni Zoran Bohaček, šef Hrvatske udruge banaka (HUB), koja bi se pošteno trebala zvati Udrugom stranih banaka u Hrvatskoj (USBH), već je probušio bubnjiće javnosti i začepio im eustahijeve cijevi prijetnjama da će EU, je li, učinkovito disciplinirati Vladu i, osobito, Milanovića i Lalovca. Diplomatski hitac iz Austrije dio je te zvučne kulise. „Intervenirat ćemo na neformalnom sastanku Ecofina, kako bi se slučajem pozabavili ministri financija, Europska komisija i ECB“, piše austrijski ministar financija Hans Jörg Schelling kolegi Borisu Lalovcu.

Zašto je baš Austrijanac prvi službeno, diplomatski, zaprijetio Hrvatskoj? Zato što je reketarski „švicarac-proizvod“ navodno kredit made in Österreich na kojem su austrijske banke masno zarađivale na CRO-tržištu. Država Austrija vlasnica je velikog dijela kapitala Erste&Steiermärkische Banke, koju mediji od početka poslovanja u RH povezuju s nizom kriminalnih afera i utjecajnih pojedinaca iz bivših vlasti. Radi se o višemilijunskim sumnjivim transakcijama, koje do danas još nisu do kraja raščišćene. Ministar Schelling hrabro soli pamet kolegi Lalovcu, von oben, kako je bečka pamet već stoljećima naviknuta na ovim balkanskim prostorima, iako su krediti u „švicarcima“ izgubili pravo građanstva u njegovoj zemlji još 2008. godine. Jer su ocijenjeni kvatnima. Osim kod dužnika, ako su to željeli, s plaćama, mirovinama… u švicarskim francima, jer su radili u Švicarskoj.

Photo: wikipedia.org

Iduće razdoblje će pokazati je li Hrvatska ptičji rezervat. Ili će, kao suverena država, kako se „nacionalno osviješteni“ vole hvaliti: svoja na svome, pokazati stranim bankama-kćerima, gdje im je mjesto, ako žele poslovati pošteno. Za očekivati je da će diplomatska ofenziva protiv Vladinog rješenja za kredite u „švicarcima“ jačati, jer predizborni razlozi ne dopuštaju uzmak SDP-ovoj koaliciji. Milanović i Lalovac tvrde da su osmislili strategiju, koja nije u neskladu s domaćim i europskim zakonima, pa se navodno ne plaše višemiljunskih tužbi moćnih stranih korporacija. Jesu li se upustili u borbu Davida i Golijata, pa tek predizborno, svjesni da su na odlasku iz Banskih dvora, samo šire slatku opsjenu o tome da je moguće praćkom srušiti agresivnog diva?

star
Oceni
5.00
Ostali članci iz rubrike Stav
image

Poslednji pozdrav e-čitaocima: Predlog za razmišljanje

Smrt je slaba za nas

image

Šta ne poznaje nova demokratija

U Titovo doba i nepartijci su bili direktori

image

Lex specialis ili država partijskih sporazuma

Kad se u Crnoj Gori razmišljalo hladne glave?

image

O jednom naizgled neshvatljivom paradosku

Vole Srbi Rusiju, ali sebe ipak vole više

Tagovi
Nema tagova za ovaj članak