Srbija Vesti
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (5)

Osnovni sud u Beogradu

Prva presuda za logore u Srbiji

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: www.hdlskl.hr

Osnovni Sud u Beogradu donio je prvu prvostepenu presudu u korist jednog logoraša koji je bio u logorima Šljivovica i Mitrovo polje u Srbiji, javila je u ponedjeljak Federalna televizija iz Sarajeva

Bivši logoraš Mujo Vatreš dobio je presudu u svoju korist i odštetu u iznosu od oko pet hiljada eura, izvještava FTV.

Na ovaj iznos bit će dodana i kamata koja se zaračunava od dana presude. U obrazloženju suda prihvaćen je tužbeni zahtjev, jer je utvrđeno da je životna sposobnost Vatreša umanjena za 50 posto, na osnovu vještačenja sudskog vještaka iz Beograda.

Pravo žalbe ima i pravobranilaštvo Republike Srbije i podnoslac tužbe Mujo Vatreš.

Inače, Mujo Vatreš jedan je od 800 Žepljaka i Srebreničana koji su  1995. godine nakon pada Žepe i Srebrenice prebjegli na teritoriju Srbije, gdje su ih uhapsili pripadnici vojnih formacija i odveli u logore.

Putem Saveza logoraša BiH i fonda za humanitarno pravo iz Srbije, angažovani su advokati koji su podnijeli dosad 20 tužbi za naknadu nematerijalne štete i bespravnog zatvaranja u logore.

Logori Šljivovica i Mitrovo polje su tek dva od nekoliko logora na teritoriji Srbije, u kojima su držani zarobljenici iz Hrvatske i BiH tokom rata. Iako se u zvaničnoj Srbiji nazivaju eufemizmom "prihvatni centri", iz svjedočenja preživjelih zatvorenika vidi se da su u pitanju bili logori smrti.

Mučitelji su, kako su svjedoci svojevremeno ispričali za Radio Slobodna Evropa, bili pripadnici vojske i policije tadašnje SR Jugoslavije. I to ne samo na dvije pomenute lokacije. Mučenja su se dešavala od Batajnice, preko Sremske Mitrovice, do Padinske Skele. Bivši logoraši danas imaju teške traume i žive sa posljedicama nadajući se da će barem u Hagu, gdje se sudi i za ove zločine, pravda biti zadovoljena.

„Mene su držali gdje je menza bila. 10 ljudi nas je bilo u vrlo malom prostoru, nismo mogli ni da ustanemo, ni da sjedemo, ni ništa. Nismo imali ni uslova. Kad kiša malo padne, ispod nas teče potok. Nismo imali nikakve zaštite. Jedino ono na sebi što smo imali, što smo prenijeli odjeće, nikakvih drugih uslova nismo imali. A na šest ljudi ako daju danas onu jednu konzervu ribe. Nismo mogli ustati na noge. Bili smo ošugali se, zaušljali se. Takoreći mogao si samo ustati na koljena. U wc ako pođeš, onda te policija tamo bije. Kad hoćeš u wc da izađeš, jer nisi nikud smio ni i ići, onda moraš dići tri prsta pa se obratiti: ’Molim vas, gospodine, mogu li izaći?’ Ako on slučajno primijeti da nemaju tri prsta, onda on kaže: ’Donesi ruku vamo da ti taj jedan odsiječem jer ne treba ti", priča Mušan Džebo, koji je bio odveden u Šljivovicu nadomak Užica.

U logoru kod Sremske Mitrovice jedno vrijeme proveo je i današnji predsjednik SDA Sulejman Tihić, koji je zarobljen u Bosanskom Šamcu, a potom iz Bijeljine prebačen na teritoriju Srbije. U razgovoru za Slobodnu Bosnu, Tihić svjedoči o iživljavanjima koja su logoraši, među kojima su bili i zarobljenici iz Vukovara, svakodnevno trpeli.

"Jedno 200 metara do te zgrade u kojoj se nalazio logor morali smo trčati kroz špalir gdje su nas tukli oni običani policajci iz KP doma Mitrovica, čak i zatvorenici. Ako padneš slučajno, zgaziše te. Morao si odmah da ustaneš i da trčiš dalje. Kad smo došli u tu zgradu gdje je bio vojni logor, tu ima jedno 50 metara do samice, tu na svakom koraku su tukli. I onda pred samom samicom su te skinuli skroz golog. Mene su golog skinuli i onda tukli. Ja sam jedno šest, sedam puta padao u nesvijest. Čim dođem svijesti, onda me ponovo pođu tući. Tako su i sve druge. Takav je bio doček. Ja ne znam kako se to uopće moglo preživjeti. I poslije toga svaki dan ujutro su nas tukli i naveče. I bilo je i između - kad su posebno nas izvodili i tukli“, rekao je Tihić.

O odnosu države Srbije prema mjestima na kojima su pripadnici nesrpske nacionalnosti mučeni i ubijani, dovoljno govori podatak da, uprkos višegodišnjoj inicijativi Udruženja pravnika Vukovar 1991. i Udruženja branitelja i logoraša Domovinskog rata, do danas nije postavljena spomen ploča na zgradi logora Stajićevo, gdje je od novembra 1991. do januara 1992. u neljudskim uslovima držano izmjeđu 1.300 i 1.500 ljudi, starosti od osam do 80 godina.

star
Oceni
4.76
Ostali članci iz rubrike Vesti
Tagovi