Reakcije na presudu Momčilu Perišiću
Nisu svi zločini kažnjeni
Kandić: Presuda Perišiću nije otišla dalje u iznošenju novih činjenica u odnosu na one utvrđene presudom Međunarodnog suda pravde po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid * Dimitrijević: Ako sada imamo ovakvu presudu gde se izuzimaju neka teža dela u vezi sa Srebrenicom, on nije uopšte osuđen za genocid, onda se u tužbi BiH protiv Srbije mnogo neće promeniti
Nakon izricanja presude bivšem načelniku Generalštaba VJ Momčilu Perišiću, koji je osuđen na 27 godina zbog zločina u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu, stigle su i prve reakcije. Sagovornici e-Novina se slažu da presuda ima manjkavosti, ali ističu da je važno to što je Perišić, kao nosilac najvišeg čina tadašnje Vojske Jugoslavije, osuđen za neke od najtežih zločina koje je definisalo pravo.
Nataša Kandić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo, kaže za e-Novine da „presuda Perišiću nije otišla dalje u iznošenju novih činjenica u odnosu na one utvrđene presudom Međunarodnog suda pravde po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid“.
„Samo je posebno izdvojena podrška, ekonomska i u oružju, Srbije Vojsci Republike Srpske i Republici Srpskoj. To je vrlo naglašeno i dovedeno je u vezu sa ubistvom sedam hiljada muškaraca iz Srebrenice. Ali, nije se otišlo dalje u zaključivanju da ima veze i sa istrebljenjem, odnosno genocidom. Presuda još nije data na uvid javnosti, tako da je ovo uslovno rečeno, dakle to je moj utisak, da nije izneta ili utvrđena neka nova činjenica koja može da bude presudna za reviziju. U prilog tome ide još jedan zaključak Suda, da Perišić kao načelnik GŠ VJ nije imao efektivnu kontrolu nad komandantom VRS Ratkom Mladićem. I to je zaključak koji ostaje na nivou činjenica utvrđenih presudom Međunarodnog suda pravde“, kaže Nataša Kandić.
Ona ističe da je od izuzetne važnosti tok i ishod suđenja Franku Simatoviću, drugom čoveku Resora državne bezbednosti u vreme ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
„To je od velikog značaja i mislim da bi tu trebalo da dođe do utvrđivanja novih činjenica, naročito u vezi sa jedinicom „Škorpioni“, odnosno utvrđivanjem da li je to jedinica koja je na teritoriji Bosne i Hercegovine ratovala za račun Republike Srpske ili je bila pod efektivnom kontrolom Vojske Jugoslavije. Može se očekivati da to bude utvrđeno na suđenjima Simatoviću i Jovici Stanišiću. To bi bila definitivno utvrđena ključna nova činjenica“, kaže sagovornica e-Novina.
Ona ističe da je presuda Momčilu Perišiću „primerena i odgovarajuća“.
"Nema razloga da sumnjamo da ima nekih političkih motiva, ali je teško objašnjivo da je Perišić imao kontrolu nad vojskom Republike Srpske Krajine, a nije imao nad Ratkom Mladićem, kako se navodi u presudi. Perišić je, proizilazi iz presude, "oslobođen optužbe da je mogao znati da će podrška koju je pružao dovesti do plana i namere o istrebljenju muslimanskog stanovništva iz Srebrenice".
ŠUTANOVAC TUŽAN I BOLAN: Od predstavnika vlasti u Srbiji, prvi je reagovao ministar odbrane Dragan Šutanovac koji je iskazao žaljenje zbog visine presude.„Izražavam veliko žaljenje. Mislim, ne ulazeći u meritum optužnice, da je to izuzetno visoka osuda. Očekujem da će se on žaliti, vidjećemo kako će to da se razvija. Mislim da je konačno vrijeme da se završi sa svim tim optužnicama i da se okrenemo budućnosti, a ne da otvaramo samo stare rane i razgovaramo o prošlosti. Svaka vrsta ovakvih vijesti koja stiže i koja nas vraća u prošla vremena stvara određene probleme i loš osjećaj u stomaku”, kazao je Šutanovac okupljenim novinarima.
Kako kaže Žarko Korać, predsednik SDU, optužnica protiv Perišića bila je jedna od najtežih optužnica u Hagu i za to je bila očekivana najteža kazna - doživotna robija. Jedan od razloga zbog kojih nije izrečena najstroža kazna, Korać vidi u Perišićevom političkom angažmanu protiv režima Slobodana Miloševića jer je, između ostalih, jedan od svedoka odbrane bio i Zoran Živković koji je svedočio samo o periodu od 2001. do 2003.
Živković, inače bivši ministar policije SR Jugoslavije i predsednik Vlade Srbije, kaže za e-Novine da je reč o „još jednoj u nizu neobičnih presuda Haškog tribunala“.
„Bio sam svedok odbrane u kontekstu delovanja Perišića nakon smenjivanja sa mesta načelnika Generalštaba svedok za definiciju njegovog političkog profila od kada je počeo da se bavi politikom kao predsednik svoje stranke. Preneo sam svoja neposredna iskustva u radu s njim pre petog oktobra i neposredno nakon toga, u vlasti DOS-a. To je bio kontekst mog svedočenja“, kaže Živković.
On konstatuje da je Perišić osuđen zbog individualne krivice, „a pitanje je kako je to individualno, bez dokazane komandne odgovornosti, mogao da utiče presudno na vršenje ratnih zločina“.
„S druge strane, gospodin Perišić je bio kandidat za potpredsednika Vlade i u vezi s njim smo se, kao i u slučaju Sretena Lukića i ostalih koji su bili kandidati za visoke funkcije, a pre petog oktobra su bili aktivni u državnoj službi, konsultovali sa Tužilaštvom Haškog tribunala i sa obaveštajnim agencijama za koje smo procenilida imaju podatke koje mi možda nemamo i koji bi eventualno ukazivali na nedostojnost i nemogućnost da ljudi koji su osumnjičeni za to da su vršili ratne zločine budu u sastavu nove, demokratske srpske vlade. I za Lukića, i za Perišića, i za još nekoliko ljudi smo dobili negativan odgovor, koji kaže da se ne vode nikakve istrage i da nisu osumnjičeni ni za kakav ratni zločin. Takvo je stanje stvari i uz to saznanje Perišić je postavljen za jednog od potpredsednika Vlade. Naravno da smo znali da je bio načelnik GŠ, a i to da je nekoliko godina ranije prekinuo saradnju sa Slobodanom Miloševićem, da je kritikovao njegov rad i njegovu politiku. Niko ni iz domaćih, ni iz inostranih krugova nije rekao bilo šta što bi bilo smetnja da Perišić bude deo nove vlasti“, ističe Živković.
Bivši premijer kaže da „treba svaki zločin kazniti i da to što je neko pokušao da se predstavi u drugom svetlu ne treba da bude od odlučujuće važnosti za odluku Suda“.
„Ali, isto tako, ne može da se iz nedokazanog izvlače visoke kazne. Neko je prokomentarisao da je Perišić dobio 27 godina, a nije utvrđena njegova komandna odgovornost, te bi, prema tome, Ratko Mladić trebalo da dobije pet hiljada godina.
To je laički komentar, ali nešto malo znam o tome šta se dešavalo na ratištima bivše Jugoslavije devedesetih godina. Nije moguće da su Momčilo Perišić i Sreten Lukić bili najodgovorniji, ili dovoljno odgovorni da zasluže zatvorske kazne“, kaže sagovornik e-Novina.
Na opasku da je nova vlast možda mogla da bude opreznija, Živković kaže da to, jednostavno nije bilo moguće“.
„Nismo mogli da budemo oprezniji, imamo jednu jedinu institucijukoja može da pokrene postupak za ratne zločuine na teritoriji bivše Jugoslavije, Tužilaštvo haškog tribunala. Ako oni kažu da nema istrage i da nije osumnjičen - ni bog otac ne može da vam da tako stručno i poverljivo mišljenje o ratnim zločinima. Dakle, oni su rekli „ne, on nije osumnjičen“, da bi posle nekoliko godina pokrenuli postupak, bez bilo kakvih novih saznanja. Znači, to što je Tužilaštvo znalo 1999. i 2000. je sve, ništa se nije promenilo, nema novih saznanja“, naglašava Živković.
Ključno pitanje koje je ova presuda povukla jeste da li će biti moguće ponovno podnošenje tužbe BiH protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Kao i Nataša Kandić, profesor međunarodnog prava i direktor Beogradskog centra za ljudska prava, Vojin Dimitrijević smatra da se to neće desiti jer je ova odluka Tribunala samo potvrdila odluku međunarodnog suda pravde iz 2007. godine.
„Prema ovome što je do sada dostupno, jer presuda još nije zvanično objavljena, zna se ono što se znalo i ranije - da je nesumnjivo SRJ preko Vojske Jugoslavije pomagala materijalno, logistički, personalno VRS i VRSK iz čega proizilazi da je Perišić kao odgovorno lice saodgovoran za ono što su te snage činile, a što je Perišić mogao da spreči ili na vreme da sankcioniše. On je dobio kaznu za, između ostalog, kršenje običaja rata, nečovečne postupke, međutim kao što se vidi, istrebljenje, pojam vezan za Srebrenicu, je isključen. Prema tome, sud je opet primenio, kao i u slučaju koji se odnosi na Bosnu, to merilo da ako jedna država pomaže u drugoj državi neke pobunjeničke oružane snage, ona ne može da snosi odgovornost za sve što oni urade sem ako se ne dokaže da je u toj konkretnoj akciji aktivno sarađivala kao preko svojih predstavnika i svojih funkcionera. To je ono isto što je Međunarodni sud pravde utvrdio 2007. godine povodom tužbe BiH za genocid jer utvrđeno je da SRJ odgovorna što nije spriječila ili kaznila u dovoljnoj mjeri, ali ne odgovorna za genocid. Ako sada imamo ovakvu presudu gdje se izuzimaju neka teža djela u vezi sa Srebrenicom, gdje on nije uopšte osuđen za genocid, onda se tu mnogo neće promijeniti”, istakao je Dimitrijević i dodao kako se nakon ove presude mora ponovo pojasniti zašto se sve strane trude da dokažu da je druga strana izvršila genocid u ratovima na prostoru bivše SFRJ.
„Genocid je jedino krivično delo za koje je odgovarna država, a ne pojedinac. U BiH su mislili da ako se pojavi takva presuda za Perišića i ako se može zaključiti da je Perišić, odnosno njegovi ljudi, sarađivao na operaciji za Srebrenicu, onda bi moglo da se govori o odgovornosti cele države. Koliko vidim tu tačku optužnice broj 13., to se nije desilo”.
Reakcije u regionu mahom su negativne, pogotovo u BiH gde se očekivala maksimalna kazna, odnosno doživotna robija zbog težine optužnice. Bosanskohercegovačko javno mnenje smatra da je kazna od 27 godina zatvora, uz nedokazivanje komandne odgovornosti u optužnici koja ionako nije obuhvatala granatiranje Mostara i Zadra, preblaga.


del.icio.us
Digg
Facebook
