Sport Sport plus
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (0)

Fudbalska groznica

Argentinski Željo

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Na temperaturi koja ne pada ispod 35 stupnjeva moja nova argentinska familija i ja provodimo cijelo vrijeme uz ESPN, TN, Fox i TyCSport na kojima se neizmjenično vrte engleski Premiership, istorijski fudbalski klasici, te najjači fudbalski momenti iz 2013. Među najpromašajima minule godine uvršten je i onaj našeg Adina Siočića iz sada nadaleko čuvenog susreta Treće lige Tuzlanskog kantona između Mladosti iz Gornjih Živinica i Omladinca iz Đurđevika. Es para morirse, deklariše komentator TyCSporta. Da se ubiješ

Stari grb: Željo s petokrakom
Photo: Stock

Žao mi je, ali nemate šanse protiv nas, kaze baka María. Zet Adrian dodaje: ali sigurno možete dalje kao drugi u grupi. Nije Nigerija toliko jača od vas, a Iran je svakako u Brazilu samo turistički. Ostali ukućani potvrđuju, muškarci klimajući glavama, a žene toplim osmjesima, uključujući i moju inače anti-fudbalski nastrojenu suprugu.

Tema je fudbalska utakmica između BiH i Argentine koja će se igrati 15. juna na Maracani, a razgovor se dešava u srcu Argentine - u De La Garmi, gradu of dvije hiljade duša koji leži duboko u pampi, u opštini Chavez na jugu provincije Buenos Aires.

Pratimo i dnevne fudbalske vijesti tako što poslije objeda Adrian uzme bakin iPad pa svima nama naglas čita nacionalni sportski dnevnik Olé, sve uz mate koji kruži stolom. I svi daju komentare, počevši od bake.

U običaju učestvujem i ja, onoliko koliko znam i umijem. Klupske nogomentne vijesti koje pristižu iz glavnog grada su vodeće po značaju: pola familije je za bakinu Bocu, a pola je za River djeda Alberta. Jedino Adrian štrči time što bodri Estudiantes de La Plata. Atipična situacija u odnosu na ostale familije u gradu, objašnjavaju domaćini.

U nekom momentu stiže očekivano pitanje: Sergio, a kako se zove tvoj klub? Uzimam iPad i ukucavam fkzeljeznicar.ba. Brzo dođite da vidite ime Sergiovog tima iz Bosne, viče Adrian. Familija se okuplja oko ekrana dok se zvanična stranica Želje polako učitava. Ovo ime je predugačko, trebaće nam desktop monitor, konstatuje neko od male raje, i to sasvim iskreno. Vidi klub slavi Božić, kako fino. A što vam je ovaj Papa Noel ovako namrgođen? Ma to je Amar Osim, glavni menadžer kluba, objašnjavam. On voli da tersa sa medijima, a inače je super.

FK Željeznicar
Photo: Stock

A po čemu je poznat tvoj klub, pita djed. Pa po dosta toga, odgovaram: po ludom pobjedonosnom nizu u Kupu BiH, po kamari trofeja, po tome kako se brzo podigao iz ratnog i poratnog pepela... te po tome kako mu je jednom prilikom jedan gol falio da igra finale kupa UEFA protiv Reala. A-ha, sad će Adrian, a koji te naš klub najviše podsjeća na Želju?

E ovo više nije šuplja. Svaki je pravi fudbalski fanatik podložan nekontrolisanim asocijacijama i komparacijama, što ce reći da mi tema nije nepoznata. Ali otpočinjem učtivo: mislim da je poredit argentinsku i be-ha ligu neumjesno iz višepoznatih razloga. Ma kako neumjesno, odbacuju oni moju kurtoaziju. Vidi, imamo iste probleme: korupcija, pranje novca, namještanje utakmica, razne zabrane gostujućim navijačima... te čak 23 slučaja Vedran Puljić, i to samo u 2013.

A zapravo hoće da čuju koliko znam, to jest ne znam, o ovdašnjem klupskom fudbalu. Pa dobro, rekoh. Sigurno negdje u Liverpoolu postoji katedra za fudbalske studije gdje je razvijena naučna metodologija za davanje odgovora na ovakva pitanja, no ovo što ću vam ponuditi su diletantske impresije jednog stranca. Nema frke, podržava me familija. Dakle, za argentinskog Želju imam ovih pet kandidata:

1. Club Atlético Boca Juniors. Za Željine navijače najlaskavije poređenje ali i najneuvjerljivije. Istina je da su iza oba kluba velike narodne mase i da Dolina ćupova, kad se poklope neke stvari, zna biti slatka baš kao La Bombonera, ali Bocinih je zlatnih zvjezdica jednostavno previše da bi mogao podsjećati na bilo neki drugi klub. Neke proporcije moramo respektovat: Superclásico, na primjer, se ne da poredit sa sarajevskim ili bilo kojim drugim derbijem na svijetu. Recimo i to da Željo nije pripadao Velikoj četvorki jugoslavenskog fudbala (Dinamo, Hajduk, Partizan, Zvezda) dok je Boca vjerovatno prva među jednakima u Cinco Grandes (uz River Plate, Independiente, Racing i San Lorenzo) ako uzmemo u obzir da je jedino ona igrala svaku sezonu Primere A Nacional od kada ova postoji.

Club Atlético Boca Juniors
Photo: Stock

2. Club Atlético Vélez Sársfield. Po logici velikih četvorki odnosno petorki, Željo odgovara slijedećim najvećem klubom u Argentini, a to je po meni Vélez. Za Bosance, a osobito Hercegovce, ovo ime zvuči domaće, tj. zbunjujuće (kladim se da nisam jedini zaljubljenik u fudbal koji je našao za shodno objesiti zastavice Véleza i mostarskog Veleža na zid jednu do druge). No kako ne primjetitu da Vélez i Željo dijele, osim plavo-bijele boje te svojevrsne željezničarske istorije, i broj osvojenih titula - po osam oba, s tim da se u Vélezove računaju, jelte, i po jedan Copa Libertadores te Interkontinentalni kup. Ima još nešto: oba kluba su aktuelni šampioni svojih zemalja.

Club Atlético Vélez Sársfield
Photo: Stock

3. Rosario Central je kandidat za argentinskog Želju po tri stvari: oba tima imaju strašne navijače iz strašnog grada, odličan omladinski pogon te odličan gradski derbi. Rosario je tradicionalno radnički tim kao i Željo, bar u odnosu na Newell's Old Boys, koji je tim provincijske kvazi-elite i financijskog dopingovanja, bas kao i FK Sarajevo ovih dana.

Rosario Central
Photo: Stock

4. Gimnasia y Esgrima La Plata. Ako nastavimo tražiti kandidate van Buenos Airesa onda svakako treba spomenuti i ovaj tim. Istina da se nikad nisu uspjeli okititi nacionalnom titulom, ali La Plata je grad koji veličinom i duhom - tu su četri univerziteta i armije muzikanata, najviše podsjeća na ono mitsko Sarajevo. A pored plavo-bijelih boja kluba i maskote koja baca na olimpijskog Vučka, Gimnasijini navijači ponašanjem jako liče na Željine Manijake. A tu je Clásico Platense i u njemu momenat zvani El gol del terremoto. Kada je u aprilu 1992. José Perdomo pogodio iz slobodnjaka za pobjedu Gimnasije na Estudiantesovom stadionu cijela La Plata se navodno toliko zatresla od navijačkog skakanja da je obližnja naučna opservatorija registrovala izvjestan seizmički potres na Richerovoj skali. Manijake ne treba ubjeđivati da se sličan potres dogodio i u Sarajevu onda kada je Hadis Zubanović zabio pitarima na Koševu za prvu Željinu poslijeratnu titulu prvaka.

Gimnasia y Esgrima La Plata
Photo: Stock

5. Club Ferro Carril Oeste iliti samo Ferro je imenom i istorijom manje-više Željo. Evo zašto se ovo poređenje daleko najviše dopalo mojim Argentincima: ispada da su oba kluba osnovali željezničari na istoku glavnog grada (s tim da je Ferro stariji) poslije čega je uslijedio razvoj ljevičarskog identiteta (koliko-toliko održivog). Ferro se danas takmiči u Primeri B, gdje se obično nalazi na sredini tabele, ali je davno harao Primerom A. Dvaput ju je osvajao, a jedna od titula, ona iz 1982, je uzeta bez ijedne izgubljene utakmice što je uvijek i svugdje velika stvar. Ferrov povijesni rival je gorenavedeni Vélez (danas su Vélezovci Clásico del Oeste zamjenili sa novim clásicima, i to sa San Lorenzom Pape Francisca, a zatim i sa All Boys iz Floreste). Dakako, neće se ovaj kandidat svidjet nekim Željovcima, ali kao što moji domaćini rekoše igrati u Primeri B nije sramota. Primjer je River Plate, koji se tamo našao 2011, nedugo nakon što ga je FIFA proglasila devetim najuspješnijim klubom na svjetu u 20. vijeku. Elem, ako je interplanetarno slavni River mogao postat drugoligaš može se i naš Željo hipotetički poredit sa Ferrom.

Club Ferro Carril Oeste
Photo: Alejandro Daniel Mosquera

* Uz dozvolu autora, tekst prenosimo sa portala BH Magazin

star
Oceni
4.64
Ostali članci iz rubrike Sport plus
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak