Batinanje kao zabava

Photo: Index.hr

Prvo suđenje pred Sudom BiH za zločine počinjene u Dretelju kod Čapljine u ljeto 1993. godine, za koje je optužen Dražen Mikulić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, obilježila su potresna svjedočenja žrtava

Većina nekadašnjih zatočenika Dretelja koji su svjedočili na ovom suđenju rekla je da ih je zlostavljao Dražen Mikulić, dok je Odbrana pokušala dokazati da je optuženi u tom ljetnom periodu bio ranjen i poslije bolovanja raspoređen na druge zadatke.

Sudsko vijeće presudu će izreći 14. septembra.

U toku oružanog sukoba između Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), od juna do sredine jula 1993. na području Hercegovine je provedeno masovno hapšenje Bošnjaka. Mnogi od njih su bili zatvoreni u nekadašnje skladište goriva Jugoslavenske narodne armije (JNA) koje se nalazilo u Dretelju (općina Čapljina).

Dio Dretelja u koji su zatvarani Bošnjaci bio je, prema dokumentima Tužilaštva BiH, u nadležnosti Vojne policije HVO-a, kojoj je pripadao i sam optuženi Mikulić.

U vrijeme najveće vrućine u ljetnom periodu, kako su kazali bivši zatočenici, u limenim hangarima i tunelima bilo je zatvoreno oko 2.000 ljudi, koji nisu imali dovoljno hrane i vode, a stalno su bili maltretirani i tučeni.

Mehmed Kovačević je ispričao da je bio zatvoren u podzemnom tunelu, bez ventilacije, iz kojeg su zatvorenici izvođeni jednom dnevno. Tada su s pognutim glavama i rukama iza potiljka, rekao je Kovačević, premlaćivani metalnim i drvenim palicama ili lancima. Vojnicima je, kako je kazao svjedok, to bila zabava, iako su od batinanja tri čovjeka podlegla.

Da bi dokazala optužnicu, kao i ulogu optuženog Mikulića u zatvoru Dretelj, tužiteljica Remzija Smailagić je pozvala 18 svjedoka i jednog vještaka. Odbrana je dokaze Tužilaštva osporavala kroz iskaze dvaju svjedoka, te svjedočenje optuženog.

Ispijanje krvi

Enver Grebović, koji je iskaz dao preko videolinka iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), sjeća se 25. jula 1993., kada su ga u Dretelju, kako tvrdi, premlatili Mikulić i izvjesni Vido Palameta.

"Udarali su me šakama, nogama, pištoljem... Nema ni jednog dijela tijela gdje nisam bio modar. Razbijene su mi obje arkade, nos, a krv mi je lila na sve strane", ispričao je Grebović Sudskom vijeću, istaknuvši da su batine trajale više od pola sata, dok nije udario glavom u stub.

U tom trenutku, kazao je svjedok Grebović, Dražen Mikulić mu je rekao da spusti glavu prema zemlji.

"Kako mi je krv sve vrijeme curila iz nosa, Dražen se sagnuo, otvorio usta i pio moju krv, a onda ustao i kazao: 'Napio sam se balijske krvi'", rekao je Grebović.

Zbog ovih batina, Grebović nije, kako je ispričao, mogao stati na noge narednih sedam dana. Svjedok je objasnio da ne poznaje Dražena Mikulića, ali zna da ga je on premlaćivao jer su mu drugi zarobljenici rekli njegovo ime i prezime.

Almir Dedić je kazao da je bio prisutan kada se optuženi predstavio i zajedno s još dvojicom vojnika iz hangara izveo Grebovića.

"Rekao je: 'Ja sam Dražen Mikulić, bojovnik HVO-a.' To ime i prezime ću uvijek pamtiti'", kazao je Dedić, dodavši da ime i prezime optuženog nije znao ranije.

Svjedočeći u svoju korist, optuženi Mikulić je rekao da je u julu i augustu 1993. u Dretelj dolazio samo tri puta, ali da nije imao kontakt sa zatvorenim Bošnjacima.

Prema optužnici, Mikulić je naredio zarobljenicima Emiru Repku i Senadu Bešiću zvanom Trebinjac da se potuku, od čega je Repak preminuo.

"Nakon što su se potukli, Repak je sjeo do mene. Trebinjac je uzeo letvu sa ekserom i udario ga po glavi. Repak je pao na mene, i ja sam se onesvijestio", prisjetio se Mirsad Pejak, dodavši da je za Repkovu smrt saznao kasnije.

Davor Martinović, Mikulićev branilac, kazao je da Mirsad Pejak, u izjavi koju je 2006. godine dao Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), nije spominjao ime i prezime optuženog.

U Dretelju je u augustu 1993. bio zatvoren i Emir Đulić, koji je tada imao 17 godina.

"Kroz žice, koje sam morao da stavim na uši, puštana mi je struja. Te prilike izgubio sam svijest, a krv mi je išla na usta, iz nosa i iz ušiju", opisao je Đulić maltretiranje u Dretelju, navodeći da ne zna ko mu je to uradio.

Mučenje elektrošokovima

Svjedok Đulić je kazao da je maltretiranja vidio zarobljenik koji je na suđenju svjedočio pod pseudonimom SH1. On je ispričao kako je čuo riječi: "Mikuliću, elektrošok", a da je potom vidio vojnika sa telefonom i žicama, koje je stavio Đuliću u uši. Od udara strujom, naveo je svjedok, Đulić se tresao i padao.

Mikuliću se na teret stavlja i udaranje zaštićenog svjedoka S3. Ovaj svjedok je na suđenju ispričao: "Mikulić je čuo da sam pripadnik ABiH i rekao mi je: 'Hajde ti sad, vidjet ćeš svoje.' Kasnije je došlo oko pet osoba, među njima je bio i Dražen. Čuo sam: 'Izlazi, armijaš!', a kada sam izašao, udarali su me, i Dražen me je udarao. Udarali su me nogama, kolcem."

Ime i prezime optuženog ovaj svjedok je saznao, kako je kazao, nakon napuštanja Dretelja.

Svjedok Semir Balavac je ispričao da je 2. augusta 1993. odvojen od drugih zatočenika i premlaćen, i nakon toga preuzeo ga je Mikulić. On tvrdi da ga je Mikulić udarao nogama i pendrekom dok se nije onesvijestio. Dodao je da ranije nije poznavao Mikulića, ali je od drugih zarobljenika saznao da se radi o njemu.

Nasuprot navodima ovih svjedoka, Odbrana je izvela dokaze kojima je pokušala osporiti optužnicu Tužilaštva BiH. Svjedok Marinko Sosa, nekadašnji komandant Šeste brigade HVO-a općine Grude, kazao je da je 2. augusta 1993. otišao Mikulićevoj kući i dao mu 500 maraka pomoći koju su dobivali ranjeni pripadnici HVO-a.

Mikulić je tokom svjedočenja naveo da je zbog ranjavanja bio mjesec dana na bolovanju, od 15. jula do 15. augusta 1993. godine. Nakon isteka bolovanja optuženi je, kako je kazao, otišao do Dretelja, ali su mu u jedinici rekli da ide kući jer će poslije biti angažovan na drugim zadacima.

Kako je pojasnio, ranjen je 15. jula 1993., dok je spašavao ranjene i izvlačio poginule pripadnike HVO-a. Kazao je da je tada izvukao Marija Udovčića, koji je također o tome svjedočio na suđenju. Odbrana je prezentirala dokumente koji dokazuju da je Mikulić bio ranjen.

"Vjerovatno sebi nikada neću moći objasniti zašto se moje ime koristi u kontekstu Dretelja. Ne znam da li je neko koristio moj identitet. Ja sam sada došao u situaciju da sebi nikada neću oprostiti što sam se rodio", rekao je Mikulić.

Branilac Martinović je kazao da na fotografijama predočenim u istrazi ni jedan svjedok Optužbe nije prepoznao Mikulića. Pozivajući se na dokument Tužilaštva, branilac je naveo da su u jedinici kojoj je pripadao optuženi bila četiri vojnika s prezimenom Mikulić.

Mikulić je krivicu negirao u septembru prošle godine, a suđenje je počelo dva mjeseca kasnije. Optuženi se brani sa slobode.