Region Tema
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (40)

Besim Spahić: Predavanje koje je uzburkalo duhove Balkana

Jedna zemlja, tri gluposti

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: sutra.ba

Predstavljamo siže martovskog predavanja Besima Spahića u Kaknju, koje je postalo hit na Jutjubu, i izazvalo buru reakcija u BiH i regionu. Prof. dr. Besim Spahić je doktor komunikologije i redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji oštro kritikuje sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini i poziva na prevazilaženje etno-religijske podeljenosti. Reakcije na njegove tvrdnje su veoma različite, a vi pročitajte pa prosudite sami

Naš narod

Spahić pobija teoriju da smo mi tri različita naroda: Srbi, Hrvati, Bošnjaci. On podseća da je nastanak naših različitih nacionalnih identiteta uslovljen pre svega religijom. Prema Spahiću, u Bosni živi jedan narod podeljen sa tri vere. Kao najbolji dokument o tome ko živi u Bosni on navodi "četničku Bibliju" Načertanije, napisano 1844. godine, koje kaže: “U Bosni žive Bošnjaci, naše vere, muhamedove vere i katoličke vere. Mi Bošnjacima naše vere preko naše Crkve razvijamo srpsku nacionalnu svest, a Crkva u Hrvata već dobrim delom radi na tome da hrvatsku nacionalnu svest razvije kod Bošnjaka katoličke veroispovesti.” Spahić tvrdi da u Načertaniju “na 47 mesta piše u Bosni žive Bošnjaci” (brojka je malo preterana, ali vaistinu piše).

“Kažu mi smo tri različita naroda. Ogromna je razlika između Jovana Filipovića, Ante Filipovića i Muhameda Filipovića. Pa u čemu je ta razlika? Kažu: pa vidiš iz prezimena Filipović da je riječ o tri različita naroda. Kažu govore tri različita jezika, to su tri različita konstitutivna naroda. A kakva je razlika između Jovana Filipovića, Ante Filipovića i Muhameda Filipovića. Nikakva!” Spahić našu nepomirljivu podeljenost objašnjava Ničeovom teorijom malih razlika koju parafrazira: “Gdje su razlike tako male, ondje se svim silama upiru da od muhe naprave medvjeda.”

Photo: plotki.net

Besim Spahić posebno kritikuje ustavni koncept konstitutivnih naroda rečima: “Nigde na svetu nema države gde piše 3-4-5-6 konstitutivnih naroda, nego država svoj suverenitet temelji na građanima svoje države. Dakle, po našoj analogiji, oni Amerikanci ne postoje. Kako im, bolan, nije jasno? 447 različitih etniteta, naroda, rasa, 409 religija! Oni moraju imati 499 članova predsedništva, i onda moraju imati Vijeće naroda, rasa, međurasa - propali bi odmah!”

Naš jezik

Spahić karikira razliku između hrvatskog i bosanskog jezika, koja se sastoji u tome što Bošnjaci moraju naglašavati h (primer Hbesim Hspahić), a Hrvati ga ne smiju izgovarati (primer Rvoje Rvatović). Dalje se osvrće na našu navodnu višejezičnost: “Kažu govorimo tri različita jezika. Kako to? Kažu zrakomlat, to je helikopter. Razumije li Crnogorac zrakomlat? Apsolutno razumije. Razumije li Srbijanac zrakomlat? Apsolutno razumije. Razumije li Bošnjak? Razumije.” On daje analogiju sa engleskim jezikom gde Škot kaže: “I shall be”, Englez: “I will be”, Amerikanac: “I wonna”, Australijanac: “I wonna be”, zaključujući: “Majku im njihovu, pa kako im nije jasno, to su četiri jezika: škotski, engleski, američki i australijski!” Zatim se uozbilji i kaže: “Dakle, laž je da govorimo tri jezika, imamo tri različite standardizacije.”

On podseća da se naziv bosanski jezik pre Vuka Karadžića koristio za jezik kojim govori narod Bosne. Takođe pominje fra Marka Divkovića i fra Nikolu Lašvanina, koji “prije Vuka Karadžića pišu na bosanskom”, i rani prevod Biblije na bosanskom. Protiv onih koji kažu da nema bosanskog jezika on navodi citat Sime Milutinovića Sarajlije: “Konačno pišem na svom lijepom bosanskom jeziku”, te zaključuje retoričkim pitanjem: “Kako to Stevan Sremac, koji nikad nije živio u Bosni, kaže najlepši naš bosanski jezik, najizražajniji, najbogatiji, obogaćen svim od latinskog do turskog.”

Naše gluposti

Spahić analizira "temelje gluposti" u ustrojstvu današnje Bosne i Hercegovine, mimo svoje prirode. Kao osnovni problem Bosne vidi dve škole pod istim krovom: "Jer hrvatska matematika je potpuno različita od bosanske, bošnjačke matematike i srpske. Jer kod nas Hrvata 2+2 je 5, kod nas Srba 2+2 je 5,5, a kod nas Bošnjaka 2+2 jednako je 3. Tako da djeca od malih nogu odmah znaju da je matematika različita." Tako odgajamo "glupake i kretene" na anti-logici: “mi ne možemo skupa živiti.”

Učenici danas govore “vidi onog ustašu što priča”, “a vidi onog balije”. Dakle, imamo satanizaciju onog drugog naroda. U Bosnu i Hercegovinu korumpirani političari dele narod i uzimaju mu novac radi navodne zaštite nacionalnih interesa: “pošto sam ja Besim, to je vitalni nacionalni interes da meni Mensur uzima. A pošto sam ja Ivica, nek meni Ante uzima, samo da mi Jovan ne uzima.”

Strani interes

Spahić nalazi da za bosanskohercegovačku bespomoćnu podeljenost nisu ni političari toliko krivi, niti smo mi krivi, “više smo jadni”, već su krivi strani interesi: “Nama je Dejton napravljen, ali po Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina apsolutno ne može funkcionirati. Legalizirano je nešto što je sasvim neprirodno", a Bosna je posrbljena i pohrvaćena: "Nikad prefiksa srpski nije bilo u Bosni i Hercegovini. Ni jedan kralj nije hrvatski. Ali ovde sada uče tako decu, Bosna se više ne spominje.” Srbija, Hrvatska i arapske zemlje pokušavaju od Bosanca da naprave "kvazi-Šumadinca, kvazi-Zagorca, kvazi-Arapa".

Spahić dalje objašnjava zašto je Reis Cerić dobio nagradu od Kisindžera i počasni doktorat: “Sve si Cera uradio, kako smo ti rekli iz Amerike, preko Saudijske Arabije”, zaključujući: “Sve su nam to oni napravili, sa Kisindžerom na čelu, u intresu kapitala.” On dalje pita: "Vjeruje li iko da je Ratko Mladić sam napravio plan za likvidaciju Bošnjaka u Srebrenici? Taj ko to misli neka se odmah javi neuropsihijatru. To je politika svetska!" U interesu velikih sila je da podele i da postave visokog predstavnika ovamo da bude tako kako im odgovara.

Photo: depo.ba

Naša istorija

Prema Spahiću, najveći problem Bosne je što nemamo, i što nećemo da napravimo zajedničku istoriju. "Zašto ja, kao Hrvat bosanskohercegovački, ne pročitam Nadu Klajić, koja kaže da je smiješna državotvornost Srbije i Hrvatske u odnosu na bosansku, a kao bosanskohercegovački Srbin, ne smijem učiti iz naših knjiga, već moram učiti srpsku istoriju." Zajedničke istorije nemamo, jer svako hoće svoju (Bošnjak bošnjačku, Srbin srpsku, a Hrvat hrvatsku istoriju). Ali naša istorija je neraskidivo povezana:

"Ne smijem reći muslimanima, da ih ne uvrijedim, da je Nemanjić doneo islam i osvojio Bosnu i Hercegovinu, Al Fatih. Rodila ga je Olivera Hrebljenović (ćerka cara Lazara i carice Milice) sa Bajazitom. A ni Srbima to ne smijemo reći, to je izdajica pradjedovske vjere, ali provjerite istorijski. Ne smijem reći da su oni donijeli islam ovde, jer to vrijeđa i nas muslimane, i nas Srbe. Ne smijem reći da je Ferhat-paša Sokolović, četiri i po godine prije nego što je sagradio Ferhadiju, bio Marko Sokolović, i da je rođeni brat Makarija Sokolovića. A da je i Makariju i Marku rođeni amidža Mehmed-paša Sokolović, sa pravim imenom Radojica Bajo Sokolović. Ne, mene to ne zanima. Ne smijem reći da je Omer Paša Latas - Mihajlo Mićo Latas. Ne smijem reći da je Abdul Medžid, sultan, da ga je rodila emirica Branković, kćerka od Đurađa Brankovića, i da je rođeni brat Đurađa Brankovića među prvima iz srpske dinastije prešao na islam i postao Muhamed Branković, prvi beglerbeg Rumelije, cijelog Balkana."

Spahić također podseća da je od monoteističkih religija u Bosni i Hercegovini najstarija i najutemeljenija pravoslavna tradicija, sviđalo se to njemu ili ne. Pre nego se u 11. stoleću Crkva podelila na istočnu i zapadnu, sva je liturgija bila ortodoksna. "Otiđite u Veronu, u Rim, u Vatikan, pa ćete vidjeti tragove bizantske crkve." Katolička liturgija se javlja tek u 12. i 13. stoleću u Italiji. A pre toga, u 9. stoleću se javlja linija katara-patarena. "Nikada nas u školi nisu učili da je Martin Luter, začetnik protestantizma, dolazio kod katara, evo ovdje, nema 5-6 kilometara odavde, gdje su oni imali svog alternativnog papu, poglavara svoje crkve."

Profesor Spahić ukazuje na tužnu činjenicu da je danas "primarna kadrologija vjersko-nacionalna" i da je na sveučilištu "više vjere nego znanosti". On podseća da čovek nikako ne može biti "bošnjački intelektualac". Može biti vrhunski intelektualac Bosne i Hercegovine ili "više bošnjački nego intelektualac".

Naša ekonomija

O bosanskohercegovačkoj ekonomiji Spahić kaže: "Naša nacionalna ekomonija je Bošnjaka protiv Hrvata protiv Srba." Država koja nema svoje ekonomije i cilja osim da prosi i čeka, ne može da opstane. Hrvati čekaju da im pomognu braća iz Hrvatske, muslimani – Bošnjaci da im pomognu islamske zemlje, a Srbi da nas usreće braća Rusi kao što su nas kroz istoriju usrećivali.

"Mi smo postali društvo prosjaka. Kažu: nama će dati islamska braća. Nama će hrvatska dati. Kažu: vidiš kako smo izgradili džamiju kralja Fahda. Koliko ste vi Bošnjaci uložili u to? Ni banke. Koliko ste sekundi bili na mobi? Ni banke. Pa kako se onda možete hvaliti time. Kaži: vidi kako su nam izgradili i rekli da tu može samo selefizam. Kažu: vidi kako smo mi Hrvati izgradili sveučilište u Mostaru. Koliko ste dali para od silnih tajkuna iz Hercegovine i Mostara? Ni banke. Koliko ste radili? Ništa. Kaži: nama je hrvatska dala sveučilište da učimo kako je Bosna hrvatska zemlja i kako nemamo ni jednog kralja."

Iz Besimovog izlaganja se vidi da ništa nije besplatno, jer sve što strane države daju, daju iz interesa. Kao primer propagande navodi “Hrvatsku enciklopediju Bosne i Hercegovine” i pita se gde je “Bosanska enciklopedija Hrvatske?” Takođe navodi primere uticaja raznih islamskih zemalja, koje na bosanske muslimane prenose svoje verske razdore.

Naš izlaz

Danas je Bosna svačija i ničija. Bosna je samo svoja! "Nisu uspijeli Austrougari, nije uspijela Kraljevina SHS, neće uspijeti ni sad ovi, to je samo jedna prolazna faza. Bosna je jača od svega!"

Besim Spahić optimistično zaključuje: “Bosna bi trebala biti, i može biti, i biće, samo ono što jeste.” On podseća da postoji i predislamski bosanski identitet, koji Turci za 437 godina nisu uspeli da unište – drevna Bosna, zemlja dobrih ljudi. Bosna i Hercegovina je zemlja dobrih ljudi, koji su zapušteni, jer ne uče o svojoj domovini. Stariji među nama pamte da se zajednički slavio i katolički božić i pravoslavni vaskrs i bajram, "da smo sve svi slavili". A od rata je imati najboljeg druga Srbina kuriozitet!

Spahić zagovara povratak Bosne sebi, kritikuje mnoštvo nacionalnih stranaka i poručuje da nam treba Bosna i Hercegovina koja ima pravu Socijaldemokratsku partiju, i koja ima narodne pokrete koji su definirani kako treba. Prema Spahiću "Bosna bi trebala biti i može biti samo građanska, žiteljska", jer u njoj ima 500-600.000 hiljada ljudi koji su "ostali".

star
Oceni
4.85
Ostali članci iz rubrike Tema
Tagovi