Region Tema
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (366)

Suđenje Mladiću ključno za shvatanje rata u BiH

A sad malo o udruženom zločinačkom poduhvatu

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Mladić je navodno bio član "udruženog zločinačkog poduhvata", čiji je cilj bilo "uklanjanje, upotrebom sile ili drugih načina, bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih stanovnika sa velikih područja u Bosni"

Nedavno uhapšeni bivši komandant Vojske bosanskih Srba uskoro će se suočiti sa najtežim optužbama ikada podignutim pred Tribunalom u Haagu.

I, ukoliko Tužilaštvo iznese nove dokaze, koji potkrepljuju optužbe protiv Ratka Mladića, bitne praznine u našem poznavanju rata u Bosni mogle bi napokon biti popunjene, uključujući i one koje se odnose na masakr oko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici, u Istočnoj Bosni, iz 1995. godine.

Druga suđenja pred Tribunalom u Hagu već su otkrila obim dokaza protiv njega, koje je Haško tužilaštvo prikupilo protiv Mladića u proteklih 16 godina. Ironično je da je dugo vremensko razdoblje Mladićevog skrivanja olakšalo posao Tužilaštva, obzirom da je dodatno vrijeme omogućilo da se izgradi jači slučaj u odnosu na period 1995. godine, kada je potvrđena prvobitna optužnica.

Optužnica ga tereti za opsadu Sarajeva

Mladić je optužen za svaki zločin spomenut u knjigama Tribunala, od genocida do zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Optužnica, koja ima 14 strana, zvuči kao sažeta istorija rata, koji se vodio u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Vremensko razdoblje i geografsko područje zločina koje pokriva optužnica obuhvataju cijelo trajanje rata i skoro sve teritorije BiH.

Oni pokrivaju kampanje etničkog čišćenja u Istočnoj i Sjeverozapadnoj Bosni iz 1992., kao i uspostavu koncentracionih logora u tim oblastima, zatim trogodišnju opsadu Sarajeva, uzimanje UN-ovih radnika kao talaca tokom udara NATO snaga 1995., i, na kraju, srebrenički masakr iz 1995., kao najstrašniju epizodu rata.

Mladić je navodno bio član "udruženog zločinačkog poduhvata", čiji je cilj bilo "uklanjanje, upotrebom sile ili drugih načina, bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih stanovnika sa velikih područja u Bosni".

Optužnica navodi da su zločini vršeni putem "napada i uništavanja nesrpskih gradova i sela; ubijanja i terorisanja nesrpskog stanovništva, i njihovog podvrgavanja okrutnom i nehumanom tretmanu i uslovima života; korištenjem nesrba za obavljanje prisilnog rada, uključujući i rad na prvim borbenim linijama, i kao ljudskih štitova… deportacijom i trajnim premještanjem nesrba, koji se nisu pokorili srpskim vlastima".

Za genocid u Srebrenici
Photo: EPA

Zločini, koje je Mladić navodno počinio, uključuju "dugotrajnu vojnu kampanju artiljerijskog i minobacačkog djelovanja i snajperskog djelovanja po civilnim područjima u Sarajevu", kao i „kampanju progona, koja je uključivala i djela genocida" u Srebrenici.

U optužnici se dalje navodi kako je srebrenička kampanja obuhvatala "zarobljavanje, zatvaranje, egzekucije po kratkom postupku i ukopavanje na hiljade muškaraca i dječaka, bosanskih Muslimana iz Srebrenica", kao i "organizovanu i sveobuhvatnu operaciju, s ciljem prikrivanja kampanje likvidacije stanovništva".

Tužitelji navode da je komandant snaga bosanskih Srba od maja 1992. do decembra 1996. kriv jer je lično "planirao, poticao i naređivao" ove zločine. Optužnica navodi kako je on sudjelovao u tom zločinačkom poduhvatu, "svjesno i svojevoljno", "dijeleći namjeru" sa drugim učesnicima.

Pored toga, Mladić je optužena jer je propustio da spriječi ili kazni zločine počinjenje od strane njegovih podređenih, obzirom da je imao "de jure i de facto komandu i kontrolu nad snagama bosanskih Srba koje su učestvovale u zločinima navedenim u ovoj optužnici".

Za logore u BiH
Photo: Stock

On je "znao ili imao razloga da zna da će se svi zločini, navedeni u optužnici, desiti ili su već počinjeni od strane njegovih podređenih, a propustio je poduzeti neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni počinioce".

Mnogi dokazi koji su kasnije prikupljeni protiv njega, nisu bili dostupni 1995., dok su drugi slučajevi u međuvremenu uspostavili pravnu osnovu koja može olakšati Tribunal da donese osuđujuću presudu.

Suđenja stražarima i komandirima u koncentracionim logorima bosanskih Srba na sjeverozapadu Bosne dala su veliki broj dokaza o učešću Vojske bosanskih Srba u ovim operacijama. Neki od njih će vjerovatno biti korišteni i na Mladićevom suđenju.

Ostala nezavršena suđenja, poput suđenja Radoslavu Brđaninu, bivšem vođi Srba iz sjeverozapadne Bosne, ili suđenje njegovom kolegi iz iste stranke - Miroslavu Deronjiću, iz istočne Bosne, proširila su znanje Tribunala o učešću te Vojske u zločinima.

Suđenje Radovanu Karadžiću, bivšem predjsedniku Republike Srpske, može olakšati dokazivanje lanca komandovanja i snaga vlasti unutar rukovodstva bosanskih Srba, dok slučaj protiv nekadašnjeg šefa Države bezbjednosti Jovice Stanišića može dalje pojasniti ulogu Srbije u ratu i zločinima za koje se Mladić tereti.

Slučajevi protiv dvojice Mladićevih podređenih – komandanta Romanijskog korpusa Stanislava Galića i komandanta Drinskog korpusa, Radislava Krstića, bila su od posebnog značaja da se utvrde fakti i pravna osnova za buduće suđenje Mladiću.

Photo: James Mason

Galić i Krstić se pominju u optužnici protiv Mladića kao učesnici istog udruženog zločinačkog poduhvata.  Iako odluke drugih Sudskih vijeća Tribunala nisu obavezujuće za Mladićeve sudije. Praksa je Tribunala da sudije uzimaju u obzir presude koje su u direktnoj vezi sa slučajem.
Suđenje Galiću je utvrdilo postojanje "kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civila" u Sarajevu cijelim tokom rata u Bosni, a on je proglašen krivim na osnovu lične krivične odgovornosti.
Od proljeća 1992. do zime 1995. Galićeve su snage držale glavni grad Bosne pod opsadom, djelujući snajperima i artiljerijom po gradu, i pri tom ubijajući hiljade civila.

"Sarajevo nije bilo grad u kome su se povremeno dešavali slučajna djela nasilja nad civilima ili gdje su uslovi života bili jednostavno teški," zaključili su Galićevi suci u decembru 2003. godine.
"Stotine muškaraca, žena, djece i starijih osoba su ubijeni dok su hiljade ranjene i terorisane u opđenitom smislu", navodi se u presudi.

Presida dalje navodi: "General Galić ne samo da je uložio vrlo malo napora da napravi razliku između civilnih i vojnih ciljeva, već je i svjesno previdio ciljanje civila u Sarajevu. Zločini koje su počinile njegove trupe (ili barem veći njihov dio) ne bi bili počinjeni bez njegovog odobrenja." Kao komandant korpusa, Galić bio je direktno podređen Mladiću.

Ali, pravi je proboj posljednjih godina napravljen u saznanjima Tribunala o srebreničkom masakru.

.

U sedmici nakon što su bosanski Srbi pod Mladićevom komandom zauzeli zaštićenu enklavu UN-a u julu 1995., izvršili su egzekuciju oko 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Mladić je lično nadgledao veći dio ove kampanje. U aprilu 2005. godine, Apelaciono vijeće u slučaju Radislava Krstića je utvrdilo da su događaji iz Srebrenice pravno predstavljali genocid – što je prvi slučaj takvog definisanja djela u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata.

Nekoliko slučajeva Tribunala u Hagu vezanih za Srebrenicu otkrili su veliki broj dokaza o ovom zločinu. Takav je slučaj bio sa sporazumima o priznanju krivice, koje su sklopila dvojica visoko pozicioniranih oficiar bosanskih Srba - Dragan Obrenović i Momir Nikolić.

Oni su dali vrijedan uvid u mehaniku masakra (iako je Nikolićeva pouzdanost kao svjedoka dovedena u pitanje, kad je postalo jasno da nisu svi dokazi koje je tužiteljima dao tokom pregovora o priznaju krivice istiniti). Obrenović, tadašnji zamjenik komandanta Zvorničke brigade, dao je najbliže dokaze o Mladićevoj direktnoj vezi sa egzekucijama.

U svom sporazumu o priznanju krivice, Obrenović je rekao da su naredbe za egzekuciju zatvorenika iz Srebrenice došla od Mladića, iako ih je prenio drugi oficir, Drago Nikolić.
Odluka Apelacionog vijeđa, kojom je utvrđeno da su srebrenički događaji predstavljali genocid, pruža pravni referentni okvir, koji bi mogao Mladiću znatno otežati borbu protiv optužbi za genocid.

Krstić, nekadašnji komandant Drinskog korpusa, prvostepenom je presudom Haškog tribunala osuđen za genocid počinjen u Srebrenici.

I dok je Apelaciono vijeće prekvalifikovalo Krstićevu odgovornost u Srebrenici iz genocida u "pomaganje i podsticanje" genocida, sudije su navele da dokazi, koji su prezentirani u ovom slučaju, "čvrsto sugeriraju da su te kriminalne radnje naređene od strane nekih članova glavnog štaba [Vojske bosanskih Srba] pod rukovodstvom generala Mladića."

Srebrenica 1995. godine
Photo: Stock

Suđenje „Srebreničkoj sedmorci“ koje je okončano polovinom 2010. godine protiv Vujadina Popovića, Ljubiše Beare, Drage Nikolića, Ljubomira Borovčanina, Radivoja Miletića, Milana Gvere i Vinka Pandurevića dalje je ojačala postojeće dokaze koji potvrđuju postojanje „genocidne namjere“ u najviše rankiranim krugovima rukovodstva Vojske bosanskih Srba.

Jedan od optuženih, Ljubiša Beara, je oglašen krivim da je bio svjestan genocidne namjere, te da ju je dijelio. Beara je bio jedan od Mladićevih najbližih saradnika.

Međutim, i dalje ostaje nepoznato kada je i kako donesena odluka za egzekuciju hiljada bošnjačkih muškaraca u Srebrenica i ko je tu odluku donio.

Nadati se da će ovo suđenje, kao jedno od najznačajnijih suđenja u istoriji Tribunala, napokon dati odgovore na ta pitanja.

* Tekst preuzet sa Bim.ba

star
Oceni
4.46
Ostali članci iz rubrike Tema
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak