Skidanje prašine sa Pavelićevog djela

Photo: hcsp.hr

Pravoslavna crkva u Hrvata. Ovaj oksimoron pokušao je ozvaničiti i time mu dati legitimitet još 6. ožujka 1942. proslavljeni poglavnik NDH Ante Pavelić državnom uredbom i to na zahtjev Italije koja je smatrala da treba prekinuti nasilno pokatoličavanje Srba i represiju nad srpskim življem u toj nacifašističkoj tvorevini. Gotovo 60 godina poslije sa ideje je obrisana prašina, i takva uglancana predstavljena je u Zadru, gradu svetog Donata

“Zahvaljujući Božjoj providnosti i razumu pojedinaca - žitelja bratskih kršćanskih naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji stoljećima žive u jednoj državi, stoljećima zajedno dijele dobro i zlo, grupa entuzijasta, hrvatskih pravoslavaca, skupa sa braćom Hrvatima utemeljili su ovu Zajednicu hrvatskih pravoslavaca, u daljnjem svom punom nazivu: HRVATSKA PRAVOSLAVNA ZAJEDNICA (HPZ), sa željom i nakanom da potaknu i druge dobronamjerne hrvatske žitelje da nas slijede. Ovime ne vršimo nikakav pritisak niti a priori namećemo svoju volju, već istinski i dobronamjerno se obraćamo svekolikome hrvatskome pučanstvu – u prvome redu hrvatskim pravoslavcima, dakako, Hrvatima i Hrvaticama, da svojim razumom razumno prosude nasušnu potrebu za postojanje udruge, odnosno Zajednice koja treba zbližavati dvije vjerske istovjetne i isto značajne kršćanske zajednice u jednonacionalnoj zajednici – u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”.

PRAVOSLAVCI NE ŽELE DA BUDU SRBI: Ovim riječima na sajtu HPZ objašnjeni su razlozi za osnivanje zajednice ali i crkve. Više o tome u Zadru, gradu kojeg se spominjana NDH odrekla za vrijeme Drugog svjetskog rata poklanjajući ga Talijanima govorili su skidači prašine sa Pavelićeve ideje tajnik inicijativnog odbora Ivo Matanić i iguman Jelisej Lalatović.

“U Hrvatskoj živi veliki broj pravoslavaca koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Srbima. Deklariraju se kao Hrvati, ima ih i drugih nacionalnosti, i traže da se nešto poduzme da budu diferencirani od Srba pravoslavne vjeroispovijesti. Njihova djeca u školama ne pohađaju nastavu vjeronauka za učenike pravoslavne vjeroispovijesti, jer ih u školi automatski drže Srbima”, citirane su riječi grupe ljudi iz Ogulina, odakle je, ističu to Matanić i iguman Jelisej, krenula inicijativa za osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice.

Po njima u Hrvatskoj danas postoji oko 11.400 stanovnika koji su se po nacionalnosti izjasnili kao Hrvati, a po vjeri kao pravoslavci. a koji ne žele da se poistovjećuju sa Srbima.

Iznešeni su i slijedeći podaci: “Iz Ureda za prosvjetu Zadarske županije dobili smo podatke prema kojima od gotovo 15.000 učenika osnovnih škola na području županije satove pravoslavnog vjeronauka pohađa 64 učenika. Od 37 osnovnih škola na području županije, u samo tri škole (Obrovac, Benkovac, Gračac) organizirana je nastava vjeronauka za djecu pravoslavne vjeroispovijesti. Za preostale 34 škole u Zadarskoj županiji ravnatelji kažu da među učenicima nema interesa za taj predmet, iako broj djece pravoslavne vjeroispovijesti nije zanemariv. Samo u gradu Zadru živi više od 3.000 građana srpske nacionalnosti i u pravoslavnoj crkvi Svetog Ilije redovito se obavljaju službe, no u školama u Zadru za sada nema inicijative za organiziranjem pravoslavnog vjeronauka. Katolički vjeronauk imaju sve škole”.

Kao ključni argument za osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice inicijatori navode nespojivost hrvatskog suvereniteta s činjenicom da ingerenciju nad pravoslavcima u Hrvatskoj ima neka druga država. Matanović kaže da oni ne žele da budu ničiji priljepak: “Mi smo ono što jesmo, mi smo pravoslavci, mi smo Hrvati. Onda ćemo i svoje duhovne potrebe obavljati u našoj crkvi.“

Pavelićev amanet
Svojevremeno je Ante Pavelić HPC proglasio državnom, uredbom 6. marta 1942. na zahtjev Italije koja je smatrala da treba prekinuti nasilno pokatoličavanje Srba i represije nad srpskim življem u NDH nacifašističkoj tvorevini tokom Drugog svjetskog rata.
Masovni progoni i pokolji pravoslavnih, ocjenjuju povjesničari, zamjenjeni su osnivanjem nacionalne HPC. Na čelo HPC je 1942, je po zamisli Pavelića trebao doći bivši mitropolit novomoskovski Germogen koji je, izbjegao iz Sovjetskog saveza, iako mu je istovremeno ruski Sinod zabranio činodejstvovanje.
Tadašnja HPC je trajala do 1945. i nestala je sa propašću ratnih ciljeva njemačkog Trećeg rajha i NDH. Germogena su partizani poslije oslobođenja osudili na smrt.
Imenovanje istočnih crkava gde bi kao prefiks u nazivu služio nacionalni momenat prvi put je primenila Grčka pravoslavna crkva 1830. kada je tadašnji kralj dao naziv grčka, a posle 1920. nacionalne nazive dobile su i ostale pravoslavne crkve. Srpska pravoslavna crkva sve do 1920. nije se nazivala srpskom, nego su episkopije nosile imena po mestima i regijama gde su osnovane.

A za ovu plemenitu ideju iguman Jelisej kaže da već imaju 430 sljedbenika, a za registraciju neke crkvene zajednice potrebno je da ona djeluje najmanje pet godina te da ima registriranih 500 članova, što igumanu daje nadu da će u narednih godinu dana čitav posao oko registracije biti završen. Do tada Matanić najavljuje: “Mi ćemo se registrirati kao udruga. No uložili smo puno truda u našu web stranicu, na kojoj je sve objašnjeno. Naš cilj je osnivanje autokefalne crkve u Hrvatskoj, kakve postoje i u Makedoniji i u Crnoj Gori. Pravoslavna crkva u Hrvatskoj treba biti samostalna, imati svog poglavara, a ne biti vezana uz Srpsku pravoslavnu crkvu”.

Matanović i iguman Jelisej najavljuju kako će pravoslavne vjernike vratiti u ispražnjene crkve. Episkop dalmatinski Fotije, s druge strane, poručuje vjernicima da se ne boje i ne primaju te lažne pastire i propovjednike, već da čuvaju svoju svetu Pravoslavnu crkvu i svoju vjeru, svoju krsnu slavu i svoje dalmatinske svetinje. On je pisao hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću od kojeg je zatražio da “svojim predsedničkim autoritetom pomogne da se zaustavi i suzbije eventualna registracija tzv. Hrvatske pravoslavne zajednice, čiji osnivački program svoje utemeljenje i istorijsko izvorište ima u Pavelićevoj NDH“.

FOTIJE PISAO JOSIPOVIĆU: U pismu Josipoviću, koje je objavljeno sa sajtu SPC, vladika Fotije upozorava da najavljena formiranja tzv Hrvatske pravoslavne zajednice i hrvatske pravoslavne crkve “neće doneti mir, niti prosperitet, već nagoveštava novu tragediju, koja nikome ne bi bila od koristi, a posebno ne državi Hrvatskoj i njenim građanima koji teže ulasku u EU“.

“Najavljeno osnivanje tzv. Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) ne treba i ne može da izazove crkvenu zabrinutost jer dolazak na listu pravoslavnih crkava ima svoj određeni redosled i kanonski postupak”, izjavio je profesor Pravoslavnog bogoslavskog fakulteta u penziji Dimitrije Kalezić. "Da bi se jedna crkva osamostalila ona treba da se odvoji od crkve koja je kanonski samostalna i ispravna i da toj majci crkvi iznese svoje razloge za odvajanje", objasnio je Kalezić i dodao da to podrazumjeva da kćerka crkva ima najmanje tri episkopa, sveštenstvo, vjernike i teritoriju.

Prema Kaleziću, za osnivanje pravoslavne hrišćanske crkve potreban je mnogo širi zakonski i kanonski kontekst, a prvu odluku svakako donosi majka crkva koja potom obavještava ostale autokefalne crkve i naravno Carigradsku patrijaršiju.

Predstavnik CPC Stevo Vučinić ogradio se u subotu u Podgorici od Jeliseja Lalatovića. Vučinić je Tanjugu potvrdio da je Lalatović bio član CPC, ali je, kako je kazao, prije nekoliko mjeseci isključen zbog "nemorala i nepoštovanja crkvene hijerarhije i "on, što se nas tiče, više nije crkveno lice".

Portparol Beogradske nadbiskupije Katoličke crkve Milutin Novaković kaže da je na internetu vidio pamflet o formiranju Hrvatske pravoslavne zajednice. "Ne bismo zasad govorili o tome, pošto nam zvuči prilično senzacionalistički. To je tek u začetku i treba vidjeti kuda će dalje ići", kaže Novaković.

Sociolog religije Mirko Đorđević kaže da je "formiranje Hrvatske pravoslavne crkve mnogo više političko nego versko pitanje i dodao da se radi o nastavku loše tradicije koja potiče iz vremena Nezavisne države Hrvatske (NDH) u Drugom svetskom ratu". Đorđević je rekao da mu se čini da je osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve politička a ne inicijativa vernika, koja dolazi iz desničarskih krugova, ali da će biti zanimljivo kako će se po tom pitanju odrediti vlast u Hrvatskoj.

Dok se čeka reakcija vlasti u Zagrebu kabinet srbijanskog predsjednika Borisa Tadića priopćio je da je ovo “ipak crkveni problem, a Srbija je sekularna država“. Sličan odgovor je stigao i iz kabineta ministra vera Bogoljuba Šijakovića.

Zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća, krovne udruge Srba u Hrvatskoj, Saša Milošević ističe da se radi se o čistom ustaškom revizionizmu. „Na web stranici 'Hrvatska pravoslavna zajednica' nalazi se, naime, karta Hrvatske iz doba NDH, dakle zajedno s Bosnom i Hercegovinom te dijelovima Srbije, a i govori se o oduzimanju imovine Srpske pravoslavne crkve. Uz sve to, poručuje se onima koji ne prihvaćaju obnovu Hrvatske pravoslavne crkve da u tom slučaju napuste Hrvatsku. Jasno je da se tu ne radi ni o vjeri, ni o vjernicima, a ni o kršćanstvu. Oni zapravo prizivaju zlo i mržnju“, ističe Milošević, a prenosi Deutsche Welle.

Ova bolesna ideja iznosi se baš u danima kada predsjednik “sekularne” Srbije navodno muku muči ne bi li pronašao modus za odlazak u Sloveniju, i kada se usaglašavaju datumi i mjesto susreta sa Josipovićem. Iz Vukovara, koji je bio potencijalni kandidat za ovaj susret stižu i poruke, istina za sada samo od HSP-a i Danijela Srba da Tadić nije dobrodošao u taj grad.

Koliko god beznačajnu podršku Matanić imao u ovom projektu, iza kojeg nezvanično stoji dvojac Ivić Pašalić i Ljubo Ćesić Rojs ne bi se smjelo zanemariti ih. Dobro je znano da su glave padale i za manje gluposti, posebno po Zadru i okolici, a to očigledno nije bilo dovoljno.