Region Ličnosti
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (0)

In memoriam: Sadudin Musabegović (1939-2014)

Posljednji pozdrav prijatelju

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Pripadao je krugu velikih neimara Bosne i Hercegovine i nikad se nije odrekao svojih ljevičarskih uvjerenja. U sveopćoj pomrčini naših dana, kad su nacionalizam i mržnja pomutili umove i razarali krhke niti kulture njegova je deviza bila i ostala: moraš braniti svakog čovjeka sve do one granice kad ga više ne možeš braniti

Photo: Stock

Pripala mi je odgovorna i teška dužnost da o mom prijatelju Sadudinu Musabegoviću moram govoriti na njegovu posljednjem ispraćaju, što nije nimalo zahvalna pozicija, jer on odlazi, a ja ostajem. Tko je tu u boljoj poziciji, tko na gubitku a tko na dobitku - on, kojeg više ne dotiče zemaljska patnja, ili ja, kojeg razdire bol za gubitkom prijatelja? U ovom času sve riječi se stapaju u šutnju, a svaki odgovor spada ili u nihilizam ili u teologiju.

On svakako nije podnosio  jeftinu patetiku i možda bi samo, u svome superiornom maniru, odmahnuo rukom na retoriku ispraznosti kakva priliči ovakvim običajima, ali moja je zadaća da sve nas ovdje u dubokoj tuzi okupljene, podsjetim tek na glavne obrise, skice za portret jedne iznimne osobe i stvaralačke individualnosti, koja je obilježila nas i naše vrijeme, a koja nas danas zauvijek napušta.

Rođen 1939. godine u Prijepolju, u obitelji begovskoj, u lozi razvlašćenih aristokrata, Sado Musabegović cijeli svoj život bio je i ostao je aristokrat duhom. U toj, dakle staroj begovskoj lozi, koja nosi ime po proroku Mojsiju, ocu naroda, Musabegović je izrastao u temeljito stablo, onaj didovski dub koji odolijeva nevremenu a priča o našem vremenu našu nikom razumljivu priču. Profesor estetike, urednik, kulturni pregalac, u jednu riječ svestran i plemeniti čovjek.

“U hudom i okrutnom vremenu, kada je postojanje satkano od nepodnošljive lakoće nasilnog umiranja i kada je cijeli jedan narod predodređen za likvidaciju i nestajanje, intelektualci što pripadaju, prije svega, tom narodu, moraju učiniti sve da ovaj nezapamćeni udes nema za posljedicu njegovo zatvaranje u vlastiti identitet, bez drugog i različitog, što je usprkos svemu, bitna pretpostavka njegove samobitnosti i budućnosti. Jer, zatvaranje naroda u svoj vlastiti identitet generira fašizam”, upozoravao je još kad je njegov narod bio izložen pogibelji i genocidu.  Govorio je tako, jer je bio istinski intelektualac i humanist, i jer su njegov narod bili svi dobri ljudi ove zemlje.

Iako po svemu gospodin, aristokrat duhom, tumač modernosti i vrhunski teoretičar vizualnih umjetnosti, Sadudin Musabegović ostao je do kraja dosljedan svojoj internacionalnoj orijentaciji: boriti se za slabije, za bosansku sirotinju. Pripadao je krugu velikih neimara Bosne i Hercegovine i nikad se nije odrekao svojih ljevičarskih uvjerenja. U sveopćoj pomrčini naših dana, kad su nacionalizam i mržnja pomutili umove i razarali krhke niti kulture njegova je deviza bila i ostala: moraš braniti svakog čovjeka sve do one granice kad ga više ne možeš braniti. U ratu je postao dekan Likovne akademije, brinući se za svakog čovjeka, poslije rata je kao profesor i pisac utjecao na genaracije

Na koncu, moram i ovo reći. Drugovao sam s njim preko četerdeset godina. Polovicom osamdesetih doveo me u Odjek za urednika, a onda me ostavio na čelu te u to vrijeme ugledne kulturne revije, kao svoga nasljednika. Bit ću mu zahvalan za mnoge prijateljske savjete, pa čak i blage ukore, kad sam se vrtio u krugu vlastite izgubljenosti. Govorio je da naša umjetnost  ne smije biti ispraznost, da ona mora biti punina našeg bića i naš put ka spasenju. Ne znam jesam li ga iznevjerio.

Izvor: www.sutra.ba

Njegove knjige ostat će kao blistava promišljanja u tmini jednog stoljeća i jedne male zemlje. Kao udžbenici estetike i morala u ovoj sveopćoj tmuši ružnoće i nemorala. Skupa s Kasimom Prohićem, Abdulahom Šarčevićem i drugim prijateljima polagao je temelje modernog mišljenja u ovoj zemlji ostavljenoj od Boga i od svijeta.

Spavaj, Sado. Usni u hladnoj bosanskoj zemlji, koja ti konačno rastvara svoje krilo, u ovoj zemlji u kojoj utjehe nema. Umukle su pjesme koje smo nekad skupa pjevali. Nama, koji stojimo danas iznad tvoga odra, ponajprije tvojoj supruzi Jasmini i tvome sinu Senadinu, skršenima bolom, kao i svim tvojim prijateljima ostaje ponos da smo lijepe dane naših života provodili s tobom. Da si ih ti uljepšao svojom lijepom i plemenitom dušom.

Mašem ti rukom za posljednje doviđenja, dragi prijatelju.

star
Oceni
4.40
Ostali članci iz rubrike Ličnosti
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak