Pusti vodu da brendovi odu!

Ne razumiješ ti kolike su to uštede. Znaš li ti koliko su veća pakiranja jeftinija od ovih malih bočica? Pa pogledaj u dućanu: bočica od pola litre košta skoro isto kao ona od litru i pol. Mala ti dođe oko četiri i pol kune, a velika oko šest. U tri velike boce imaš jednako vode kao u devet malih, a umjesto 40 kuna i 50 lipa platiš samo 18 kuna. Kužiš li ti koliko se pretakanjem iz velikih boca u bokale uštedi samo po jednoj sjednici? 

Subota, 16.6.2012.
Mossad ili nikad!
Ode Ivo Milovan, biskup porečko-dajlanski. Ode ispraćen junačkom šutnjom Kaptola gdje nitko ni da spomene obranu nacionalnih interesa na koju s te ugledne adrese pozivaju u svakoj prigodi osim, eto, ove nacionalno-interesantne. 

Ode i Jadranka Kosor. Ode tiše nego što se nadala. Ispraćena samo vlastitim suzama. I komentarima "izvora iz vrha stranke" koji i sada, dok joj gledaju u leđa, ostaju junački anonimni. Pa otkrivaju da je Tomislav Karamarko prema svojoj donedavnoj stranačkoj šefici htio ispasti džentlmen, ali mu ona to nije dopustila. Jer je izmišljala da joj se bahati pobjednik unutarstranačkih izbora ne želi javiti kad ga nazove. Jer je medije zasipala pričama o svome strahu od Karamarka, iako se, kažu, bojala samo da će izgubiti vozača, auto i komforni saborski ured. Jer je lansirala spinove o svome odlasku u diplomaciju, što je u novom vrhu HDZ-a protumačeno kao pokušaj kolaboracije s Josipovićem i SDP-om. Jer je ovo, jer je ono, jer je i ovo i ono... 

A ode nam, bogme, i Željko Sačić. I to tako da vam se ne čudim ako niste ni primijetili da je otišao. Promrsio je nešto o privatnim i poslovnim obavezama, uzgred dodao kako za političko djelovanje treba puno resursa, i financijskih i materijalnih, kao i vremena, te napustio dužnost predsjednika Akcije za bolju Hrvatsku. Sjećate se Akcije za bolju Hrvatsku? 

Sam Sačić je u ona junačka vremena – dok se nije kenjkalo o vremenu i novcu, već dok se po trgovima iz petnih žila galamilo o ugroženim interesima naroda i domovine – obećavao da će Akcija za bolju Hrvatsku okupiti sve domoljubne snage i spasiti Lijepu Našu iz kandži nesposobnih, korumpiranih i veleizdajničkih političkih elita. Nakon poraza na parlamentarnim izborima i na referendumu za pristup Europskoj Uniji, akcionar bolje Hrvatske je valjda shvatio da mu dionice kotiraju tako da će i njemu i Hrvatskoj biti bolje ako se prestane baviti njezinom dobrobiti i posveti se vlastitim poslovima. 

Za Hrvatsku doista ne treba brinuti, jer njoj ne manjka spasitelja takvog profila. Na upražnjenu mesijansku poziciju Željka Sačića i Akcije za bolju Hrvatsku spremno je uskočio Marko Lukić, koji se također predstavlja kao umirovljeni general, sa svojim Zavjetom za Hrvatsku. I on će – znate već – okupiti sve što domoljubno diše. I on će – tako mu Bog pomogao – osloboditi Hrvatsku od svega što je guši. 

On će, za početak, "stvoriti hrvatski Mossad i objaviti rat svima koji vode specijalni rat protiv Hrvatske". A tim se specijalnim ratom – ako niste znali – još uvijek ravna iz Beograda, preko mreže ucijenjenih kosovaca i udbaša u hrvatskom pravosuđu, bankama i medijima. 

"Hrvatske banke kupljene su novcem pokradenim od hrvatskih građana. Strane banke prodale su samo svoje franšize, a domaće skupine bliske Udbi i KOS-u zapravo stoje iza stvarnog vlasništva nad tim bankama. Oni bankarskom politikom provode pravi specijalni rat prema dijelu hrvatskog gospodarstva..." – propovijeda novi Mesija i zavjetuje se da će spasiti Hrvatsku. 

Bit će, naravno, onih koji će krenuti za njim, bit će onih koji će vjerovati u sve što kaže, pa čak i u to da ih vodi general, iako Marku Lukiću nikada nitko nije dodijelio generalski čin. Ali... kad su za biografiju bilo kojeg Mesije bile važne činjenice? Stoga – hrabro naprijed, generale! Mossad ili nikad!

Ponedjeljak, 18.6.2012.
2:2 za Italiju
Smijmo se uspaničenim Talijanima, dok imamo kada i dok imamo kome. A kako da im se ne smijemo kad nam se čini da tamo preko Jadrana nema ptice koja ne pjeva jedno te isto?! Naćulite uši i sigurno ćete čuti kako i grdelini po napuljskim krletkama i vrapci po urbinskim krovovima, i vrane na etiketama sicilijanskog corva (berba 2006.) i flamingosi u slanim močvarištima Comacchija, i Pasolinijevi "Uccellacci e uccellini" po kućnim videotekama i prošvercane liske po prtljažnicima alfa-romea, i Andersenovo "Ružno pače" u prijevodu Marije Pezze-Pascolato i alabasterski labudovi u Volterri, i pečene kokoši po autogrillovima i sirovi tukci po novinama... kako sav ptičji svijet s apeninske čizme kanta da će večerašnja utakmica između Španjolske i Hrvatske završiti dogovorenim remijem 2:2.

Da i svetoga Franju Asiškoga, dok tamo gore uvježbava zbor rajskih ptica, zapitate koja mu ptičja kancona već danima ne izlazi iz glave, ni on vam – bojim se – ne bi odgovorio "Cip-cip"! (u hrvatskom prepjevu: "Živ-živ!") nego "Due-due!" (hrvatski kazano: "Addio, bella Italia!"). 

Smijmo se, jer su Talijani doista smiješni dok konfabuliraju kako je Davor Šuker, zahvaljujući svojim španjolskim vezama, već sredio da Furia Roja večeras Bilić Boysima uvali dva gola, ali da ih toliko i primi. Ostalo je još samo da se utanači tko će pozabijati te golove i kojim redoslijedom, hoće li se sve obaviti puno prije završetka utakmice ili će recimo M kao Mandžukić izjednačiti tek u drugoj minuti sudačke nadoknade, samo zato da se Talijani dulje nadaju prolasku u četvrtfinale Eura, pa da poslije – kad shvate da iz Poljske idu doma prije nego što su očekivali – više bjesne i bolnije pate. 

Rugajmo se talijanskim sumnjičavcima u našu i španjolsku čast i poštenje, povadimo iz sjećanja – a barem to nije teško – sijaset primjera njihovih namještaljki. Citirajmo poslovicu "Bolje dva ranjena nego jedan mrtav!" kojom je Gianluigi Buffon prije nekoliko dana opravdavao uobičajenu talijansku praksu dogovorenih rezultata. Psujmo im onog pokvarenog Materazzija koji je uoči Eura – praveći se nevinašce – izjavljivao kako utakmice namještaju samo glupe i bolesne osobe. Sijecimo ih gdje su najtanji i pumpajmo ih gdje su najdeblji, ali, ali, ali... 

Ali pomislimo načas što bi naše ptice pjevale kada bi se Hrvatska kojim slučajem našla u današnjoj poziciji Italije i kada bi sudbinu naše reprezentacije mogao odrediti dogovor suparničkih timova oko rezultata koji njih ostavlja u igri, a Bilićeve izabranike eliminira s turnira. Možemo li se zakleti da, u toj situaciji, na podmuklu štelu ne bi najglasnije upozoravali najčasniji likovi hrvatskoga nogometa poput Mamića, Širića, Djedovića...? Ne bi li paranoja nakvasala do te mjere da bi HTV-u bilo najpametnije da na tu režiranu utakmicu, kao ispomoć Dragi Ćosiću, pošalje Davora Domazeta Lošu koji bi u svakom potezu na terenu prepoznao element trajne međunarodne zavjere protiv Hrvatske i koji bi nam objasnio da je nogomet igra u kojoj pobjednika određuju Bilderberzi i njima slični bilmezi? 

Ne bismo li angažirali Davida Ickea i Williama Engdahla da nam preko video-linka objasne jesu li nas s prvenstva izbacili rokfelerijanci, masoni, gospodari nafte ili, ili, ili... kako li se već zovu oni vladari iz sjene što su odlučili da Španjolska i Hrvatska večeras odigraju 2:2 i tako eliminiraju Talijane?

Utorak, 19.6.2012.
Ima li Pula kamenja za Andrićgrad?
Suosjećate li s građevinskim poduzetnikom Emirom Kusturicom? Pretpostavljam da imate barem osnovne informacije o svinjarijama što ih tom velikom srpskom neimaru ovih dana tamo u Trebinju priređuju zagriženi zaštitnici hercegovačkoga kamena i ruševnih autro-ugarskih vojnih objekata što ih ti neprijatelji nacionalnog boljitka nazivaju kulturno-povijesnim spomenicima. Čuli ste, pretpostavljam, da se lokalni živalj pobunio protiv Kusturičine plemenite namjere da kamen s nekadašnje okupacijske fortifikacije iznad Trebinja iskoristi za kulturno-građevinski pothvat milenija i da ga prebaci na Drinu, gdje usred jednoga grada podiže drugi. Usred Višegrada – Andrićgrad. S nevjericom ste, vjerujem, gledali snimke uličnih demonstracija u Trebinju i čudili se kako to da u tamošnjem pučanstvu više nema ni trunke onog nekadašnjeg razumijevanja za vizionare što ih opsjeda neobuzdana strast za izgradnjom ljepših i starijih gradova. 

Znate, naravno da znate, kako je ideja stvaranja kamenoga grada-spomenika Andrićevom literarnom i Kusturičinom poslovnom geniju još od svoje prve javne prezentacije izazivala podsmijeh takozvane liberalne srpske inteligencije, a ne treba ni spominjati kakve su pogrde na račun tog projekta stizale iz onog grada što ga Milorad Dodik od milja naziva Teheranom. Stoga vam nitko ne mora posebno objašnjavati da je ovaj hercegovački ustanak protiv Ujedinjenih Andrićgradskih Emirata izravna posljedica tog medijskog rovarenja usmjerenog na diskreditaciju i samoga neimara, ali i njegova političko-financijskog pokrovitelja Dodika, kojega zahvalni Kusturica – pod cijenu da ga beogradska i sarajevska čaršija ponovo žigošu kao ulizicu – proglašava "istorijskom pojavom". 

Jasno vam je da Emir Kusturica nije mogao nijemo promatrati događanje izroda u Trebinju i da je te hercegovačke francjozefiniste morao podsjetiti na herojsku pobjedu slavne srpske vojske nad austro-ugarskom soldateskom u Prvom svjetskom ratu, na gubitak dva milijuna muških glava i na ono što je 1918. ostalo od omražene monarhije. Kusturičin saldo K. und K. ostataka izgleda ovako: "u tadašnjoj Bosni i Hercegovini, uskotračna pruga, dvije-tri mračne upravne zgrade u Sarajevu i nekolicina karaula koje su nas kao vampirske utvrde podsjećale na okupaciju i najveće ljudske gubitke". Na tom saldu neimar gradi svoj poduzetnički zaključak: "Ništa Austrija nije izgradila što je zavrijedilo zaštitu". 

Jasno vam je da će na Kusturicu zbog ove austrohulne izjave graknuti ljepodusi i kunsthisterici sa svih strana i jasno vam je da će malo tko stati u njegovu obranu. Ja se, vidite, sve nekako nadam da će među tim malobrojnima biti – Ivan Jakovčić. Jer ako je itko prozreo kamo vodi perverzna sklonost konzervatora i lokalne lumpen-inteligencije ka očuvanju austro-ugarskih ruina nauštrb slobodnog poduzetništva i sveopćeg prosperiteta, onda je to istarski župan. Sjećate li se njegove nedavne poruke pulskim Trebinjcima: "Ide li se po logici po kojoj je Sv. Katarina – Monumenti proglašena kulturnim dobrom, tada bi čitava Istra trebala biti pod zaštitom konzervatora"? 

Zar ne bi bilo normalno da čovjek tako praktičnog uma sada pozove Emira Kusturicu u Pulu, onako kao poduzetnik poduzetnika? Neka kolega dođe s kamionima i neka, konzervatorskoj mafiji ispred nosa, ukrca to kamenje iz ruševnih austro-ugarskih zidina. Pa da na njihovu mjestu najzad niknu ljepši i stariji resorti.

Srijeda, 20.6.2012.
Pusti vodu da brendovi odu!
– Baš zanimljivo, trafikant, kako izbjegavaš komentirati Milanovićevu tekuću politiku! 

– A šta se tu ima komentirat osim da sve teče, pa da će proteći i ovo?! 

– Vadi se ti, vadi, uopćenim izmotavanjima... Znaš ti dobro na što ja mislim pod tekućom politikom: na ono što je premijer rekao u Podravci. 

– A šta je rekao: da je bolja juha u vrećici nego vrećica u juhi? Ili da je bolji Polančec u sosu nego sos u Polančecu? 

– To možeš izvaliti ti. Ili Grunf. Otprilike ste jednake pameti. Premijer je – ne pravi se da ne znaš – rekao da Vlada na svojim sjednicama više nikoga neće besplatno reklamirati, nego da će raspisati natječaj... 

– A koga su to do sada besplatno reklamirali, da bi ga ubuduće reklamirali uz naplatu? 

– Proizvođače vode: Podravku i Agrokor. Zar nisi primijetio da je u Banskim dvorima ispred svakog ministra ili ministrice bočica Studene, a prije je godinama bila bočica Jane? E, sada je tome kraj. Premijer je najavio da će se od sada voda piti iz bokala. 

– To je malo nepraktično. Šta ako se nekome, dok nateže iz bokala, voda prolije po laptopu? 

– Stvarno si bukvalan! Neće piti iz bokala, nego ulijevati u čaše. Tako više neće reklamirati ni Studenu ni Janu, a ni danas-sutra Tedeschijevu Kalu, da se Milanoviću opet ne bi prigovaralo zbog sukoba interesa. Principijelno, zar ne? 

– Prije narcisoidno nego principijelno. Stvarno moraš bit komad narcisa da sebi umisliš kako si maneken i dok piješ vodu. Nalijevaš se Studenom i misliš da će joj porast prodaja kad pučanstvo na Dnevniku vidi šta piješ. 

– Ne radi se tu o manekenstvu, budalašu, nego o transparentnosti. Zato se i ide na natječaj. 

– Ako je bokal bez etikete sam po sebi transparentniji od bočice s brendom, čemu uopće natječaj? 

– Pa da se po Zakonu o javnoj nabavi izabere koju će vodu piti Vlada. 

– Valjda onu iz špine. Pa nisu im mozgovi toliko dehidrirali da će nabavljat flaširanu vodu i onda je pretakat u bokale?! 

– Ne razumiješ ti kolike su to uštede. Znaš li ti koliko su veća pakiranja jeftinija od ovih malih bočica? Pa pogledaj u dućanu: bočica od pola litre košta skoro isto kao ona od litru i pol. Mala ti dođe oko četiri i pol kune, a velika oko šest. U tri velike boce imaš jednako vode kao u devet malih, a umjesto 40 kuna i 50 lipa platiš samo 18 kuna. Kužiš li ti koliko se pretakanjem iz velikih boca u bokale uštedi samo po jednoj sjednici? 

– A ista ta količina vode iz špine košta 3,6 lipa, jer je cijena litre 0,8 lipa. Zašto bi onda Vlada uopće kupovala flaširanu? 

– Objasnio ti je premijer: "Nije umjetnost da ništa ne kupujemo jer onda ne bi bilo proizvodnje". 

– Neka onda posluša stav Hrvatske gospodarske komore da svi proizvođači vode trebaju dobiti svoje mjesto na Vladinom stolu. 

– Pa ne mogu se ministri – u ime tržišne ravnopravnosti – nalijevati svakom vodom koja se proizvodi! U što bi se onda pretvorile sjednice Vlade: u smotru brendova? 

– U transparentnu pišuriju.

Četvrtak, 21.6.2012.
1244 ostrva ispod mora
Kalendarsko ljeto počinje skandalom! Kako javlja Slobodna Dalmacija, skandal je kreirala Hrvatska turistička zajednica nagrdivši zapadni dio Mostara plakatima koji pozivaju potencijalne konzumente sunca i mora da ljetuju u Lijepoj našoj. A skandalozno je to što na plakatima piše: "Hrvatska – 1244 ostrva"! 

Postaviti takve plakate u dijelu Mostara s­ – kako se ponosno ističe – "pretežito hrvatskim stanovništvom" – isto je što i popišati se na veličanstvene rezultate etničkog čišćenja, pa novinaru splitskog lista ne treba uzeti za zlo sarkazam kojim se ostrvio na ta HTZ-ova "ostrva": "Mudre glave iz HTZ-a vjerojatno su se u smišljanju načina da privuku goste iz BiH vodile spoznajom da u BiH žive tri zavađena naroda – Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Pa su sračunali da su Hrvati ionako 'naši', a uz to malobrojni, pa se treba dodvoriti Bošnjacima i Srbima. A najbolji način je pozvati ih na njihovu jeziku, a izostaviti hrvatski. Jer će Hrvati u BiH zbog toga popizditi, na opću radost Srba i Bošnjaka, kojima je to još jedan dokaz u tezi da su Hrvati iz BiH gadovi, za razliku od njihovih civiliziranih sunarodnjaka u Hrvatskoj. Pa će za inat susjedima Hrvatima pohrliti na Jadran i tu ostaviti svu ušteđevinu. Mašala"! Hrvatsku turističku zajednicu se nadalje optužuje kako joj je "vitalni financijski interes da u BiH nema reklama na hrvatskom jeziku", uz jetki komentar: "Ah meraka da u BiH nema ni Hrvata, lipi ji đava odnija". 

Nakon što se novinar Slobodne svojski istresao na hrvatomrsce i turistoljupce, koji bi hrvatsku braću u BiH prodali za šaku bošnjačkih i srpskih maraka, njegova kolegica je od pomoćnice direktora HTZ-a doznala da je agencija "McCann Ericsson" te plakate u zapadnom dijelu Mostara postavila greškom, da će u roku odmah biti uklonjeni i zamijenjeni plakatima bez ijednog ostrva, ali s 1244 otoka, da ni HTZ ni reklamna agencija nisu željeli provocirati "pretežito hrvatsko stanovništvo" i da im je svima žao zbog previda.

Tako će riječ koja odavno postoji u hrvatskom jeziku i književnosti biti uklonjena s mostarskih ulica, pa će uvrijeđeni čistunci biti sretni i zadovoljni. Ili ipak neće? Možda bi ih usrećilo tek kad bi tu riječ istrijebili iz svih knjiga hrvatskih pisaca koji su je ikada upotrijebili. "Ma kojih hrvatskih pisaca? Možda onog izroda Andrića?" – skočit će sada cvijet hrvatske usmenosti. I uzalud im je spominjati Vladimira Nazora i njegove "Priče s ostrva, iz grada i sa planine" ili njegovo "Mrtvo ostrvo". Ili – Bože, zgromider ga! – Miroslava Krležu. Ili Ivu Vojnovića, za kojega će vam svaki pošteni Hrvat reći isto što i svaka lopuža od srpskog akademika. 

Uzalud je pozivati se na Nives Opačić, koja Hrvatima nastoji objasniti što koja riječ njihova jezika znači i odakle dolazi, pa je to napravila i s riječju ostrvo: "Sada molim one nacionalno zagrižene i isključive da ne podivljaju od bijesa što ću objasniti i riječ ostrvo, koju u svojoj zaslijepljenosti mnogi smatraju samo srpskom, jer evo nam npr. Krivskoga ostrva i Muškoga ostrva (šume blizu Vinkovaca). Ni značenjski ni po sastavnim dijelovima ostrvo se ne razlikuje od 'našega' (i opet, ne samo našega, imaju ga npr. i Slovenci) otoka (a Mađari imaju sziget, izvezli su nam ga kao Siget, Sigetec i sl. i uopće se ne bune)". 

Uzalud je, jer bi portparoli uvrijeđenog hrvatstva tu riječ ostrvo najradije otpremili na Goli otok. Ili u Dretelj.

*Tekstove prenosimo iz Novog lista s odobrenjem autora