Region Hrvatska
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (7)

Nedjeljna trafika

Barack Pet Be

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: wordpress.com

Lijepo je svijet napredovao. I lijepo je što nam to ne taje. Prije nekih sedam godina, George W. Bush nam je otkrio da je naš svijet nakon američke intervencije u Iraku postao sigurnije mjesto, ali mu mnogi nisu povjerovali jer su tadašnjega predsjednika Sjedinjenih Država držali za kretena. Sada kad najveća svjetska sila za predsjednika ima Baracka Obamu – kojega ljudi drže za nobelovca, a ne za ono za što su držali njegova prethodnika – dovoljno je da glavni stanar Bijele kuće kaže kako je likvidacijom Osame bin Ladena zadovoljena pravda, pa da o pretvorbi svijeta u sigurnije mjesto uglas progovore i predsjednik Europskog parlamenta Jerzy Buzek, i predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy, i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso , i glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen ... 

Photo: Dragan Kujundžić
2.5.2011.
Zapali kantu za Antu!

Zapali kantu za Antu i borovinu za Gotovinu... Neka kontejner gori kad već ne može Orie... Učini domoljubnu gestu i sruši stablo na cestu... S haškom nepravdom na umu svake noći spali gumu... Ako si odan generalu, baci bor na magistralu... Ko u Kninu nekoć davno, stabla rastu vodoravno... Uz zvuke vatrenog hip-hopa, nek nam puši Europa... Nek nam se domovina dimi, jer Gotovina smo svi mi...

U stvarnosti ko u rimi, sve se žari, sve se dimi po živopisnim mjestima Zadarske županije čija se vrijedna mladež iz noći u noć hvata motornih pila i sredstava za potpalu umišljajući da uzima pravdu u svoje ruke. Već petnaestak noći traje to udarničko nadmetanje mladih Pakoštanaca i Bibinjaca, Biograđana i Sukošanaca, tko će oboriti više stabala, a tko zapaliti više guma i kontejnera, tko će postići impozantnije rušilačke rezultate na toj omladinskoj radnoj akciji. Ne obaziru se marljivi palitelji i rušitelji na mlaka i dosadna upozorenja odraslih kako "stabla srušena na prometnice predstavljaju veliku opasnost za sve sudionike u prometu" i vjerojatno pucaju od smijeha dok u novinama, za rijetkih trenutaka predaha, čitaju izjave svojih općinskih načelnika.

Naprimjer onoga Kurtova iz Pakoštana koji im najednom prijeteći poručuje: "Sad je bilo dosta! "i upućuje im javni poziv da "prekinu s tim aktivnostima", jer time "osim što rade štetu Općini i cijelom mjestu, štete i generalu Gotovini", premda je isti taj Kurtov još prije nekoliko dana sve te izljeve vatrenoga domoljublja pakoštanske mladeži pokušavao pripisati nekakvoj imaginarnoj "petoj koloni koja radi svoje, kao što je radila i u Oluji i prije Oluje". Ili naprimjer izjave onoga Šimunića iz Bibinja koji ih naziva "djecom očito izašlom vragu ispod nogu"i koji hrvatskoj javnosti podnosi prijavak sljedećeg sadržaja: "Generalovu zapovijed da ne želi prosvjede poštuje bibinjska braniteljska populacija, pa odgovorno tvrdim da iza te djece ne stoji nitko."

Smiješno je mladim brigadirima iz udarničke postrojbe "Gotovininih drvosječa"čitati i slušati ta licemjerna prenemaganja tobože odraslih i tobože odgovornih, koji se sada javno odriču duhovnoga očinstva nad njihovim noćnim pohodima na stabla i kontejnere, jer je ta borbena mlađarija itekako svjesna da motornim pilama i upaljačima samo dosljedno provodi u djelo sve one puste riječi kojima su joj i općinski oci i državni vladaoci punili glavu svih ovih godina. Nisu ti maloljetni i mlađe punoljetni rušitelji stabala i palitelji kontejnera nikakvi buntovnici protiv sredovječnih autoriteta. Baš naprotiv: oni se samo ponašaju kao dobra djeca koja su upila osnove domoljubnog odgoja i koja misle da bi se starci trebali ponositi kada, vidjevši u što im je izrastao podmladak, shvate da im trud nije bio uzaludan.

I nemaju ti klinci ništa protiv toga da privođenje u policijsku postaju bude kruna njihova konformističkog odmetništva. Jer to što će policija otkriti tko je zapalio kontejner ispada poprilično besmislen posao u zemlji gdje se prikriva da su te klince potpalili i napalili upravo oni koji se sad skandaliziraju nad njihovim vandalizmom. I kojima najednom više ne prija rap: Zapali kantu za Antu...

3.5.2011.

Barack Pet Be

Lijepo je svijet napredovao. I lijepo je što nam to ne taje.

Prije nekih sedam godina, George W. Bush nam je otkrio da je naš svijet nakon američke intervencije u Iraku postao sigurnije mjesto, ali mu mnogi nisu povjerovali jer su tadašnjega predsjednika Sjedinjenih Država držali za kretena. Sada kad najveća svjetska sila za predsjednika ima Baracka Obamu – kojega ljudi drže za nobelovca, a ne za ono za što su držali njegova prethodnika – dovoljno je da glavni stanar Bijele kuće kaže kako je likvidacijom Osame bin Ladena zadovoljena pravda, pa da o pretvorbi svijeta u sigurnije mjesto uglas progovore i predsjednik Europskog parlamenta Jerzy Buzek, i predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy, i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso , i glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen ... 

Lijepo je napredovala i borbena gotovost američke vojske.

Prije osam godina je 101. zračno-desantnoj diviziji trebalo više od četiri sata da skrši otpor trojice punoljetnih muškaraca i jednog maloljetnika opkoljenih u jednoj kući u gradu Mosulu, a u toj su akciji, dostojnoj posebnog izučavanja na West Pointu, američki vojnici uložili nadljudski napor kako bi likvidirali sve ukućane: dva sina Sadama Huseina, njegova četrnaestogodišnjeg unuka i njihova tjelohranitelja. Sada je, evo, američkim specijalcima bilo potrebno jedva četrdeset minuta da izvedu desant na jednu kuću u pakistanskom gradiću Abotabadu i da likvidiraju četiri osobe koje su im pružale otpor, među kojima se osim Osame bin Ladena, nalazio i njegov sin, te jedna žena.

Lijepo napreduje i odnos prema truplima pobijenih neprijatelja.

Dok je nad mrtvim tijelima Sadamovih sinova Udaja i Kusaja organizirana foto-seansa na bagdadskom aerodromu, a leševi potom vraćeni u zamrzivač uz cinično obrazloženje američkih okupacijskih dužnosnika da će ih vrlo rado uručiti rodbini pokojnika, čim se ova usudi doći po njih, Osama bin Laden je, evo, sahranjen dok se nije pošteno ni ohladio. Amerikanci su ga, shodno vlastitom poimanju islamskih običaja "koji nalažu da se tijelo pokopa unutar 24 sata od trenutka smrti", odlučili baciti u more. Praktični kakvi već jesu, nisu dopustili da im činjenica što je najbliže more od Abotabada udaljeno oko sedam dana jahanja predstavlja ikakvu smetnju. "Pronaći zemlju koja će prihvatiti ostatke najtraženijeg svjetskog terorista bilo bi preteško, stoga su SAD odlučile pokopati ga na moru", obrazložio je jedan američki dužnosnik odluku o pogrebnom manevru. Ovaj put nije organiziran ni foto-safari nad trofejnim truplom, pa se javnost pokušala zadovoljiti nevještom fotomontažom mrtvoga Bin Ladena.

Lijepo napreduju i proslave likvidacija.

Dok je na bagdadskoj fešti upriličenoj nakon smrti Sadamovih sinova u slavljeničkoj pucnjavi smrtno stradalo tridesetak, a ranjeno skoro stotinjak osoba, u veselicama po američkim gradovima za sada ima samo mrtvih pijanih od sreće što je Osama ubijen. O istom trošku valjda proslavljaju i to što je "pravda zadovoljena"i u Libiji, gdje je NATO likvidirao Gadafijevu unučad – dvogodišnjega Saifa, trogodišnju Kartag i četveromjesečnu Masturu.

Naprednom svijetu na ponos.

4.5.2011.

Večernji džihad Omara Bakrija

Od svih insana na dunjaluku, Večernji list je pronašao baš Omara Bakrija da čitateljima u Zapadnoj Našoj ekskluzivno poruči što ih čeka nakon ubojstva Osame bin Ladena. Večernjakov ekskluzivni sugovornik je na glasu kao radikalni propovjednik džihadizma i jedan od Osaminih bliskih suradnika.

Zbog gromkih pohvala teroristima koji su se obrušili na njujorške Twinse i još gromkijih poziva na slične akcije, taj Omar Bakri je protjeran iz Velike Britanije, pa sada na sveti rat poziva iz Libanona. I iz Večernjeg lista.

Poručuje Omar Bakri s tih svojih adresa sve što svaki praznoglavac sa Zapada i Prizapadlja želi čuti, sve što mu zvonko odjekuje među ušima: da će "mučenik"Osama sigurno biti osvećen, da džihad protiv križara i Božjih neprijatelja neće stati nakon mučkog ubojstva "ideologa i heroja", da je umro i prorok Muhamed, ali da je islam opstao...

Igra se Omar Bakri mislioca i analitičara, pa na stranicama Večernjaka "misli da Al-Qa'ida neće odgovoriti istog trena, nego da će to izvesti pametno s obzirom na sve sigurnosne mjere koje će uplašeni neprijatelj sada poduzeti", a onda iz njega progovara propovjednik odmazde koji nas uvjerava da će osveta biti "znatno jača i smrtonosnija od one 11. rujna, jer je Osama bin Laden u svojoj oporuci sljedbenicima napisao da, u slučaju njegova uhićenja ili likvidacije, Zapad mora gorjeti poput pakla".

Novinar Večernjaka ga pritom skrušeno sluša i ne postavlja niti jedno pitanje osim onoga o Kosovu "na kojem ima zapadnih vojnika". Kosovskog boja neće biti, poručuje Omar Bakri, jer on i njegovi "nikada neće dopustiti da se tako napaćenim narodima, Kosovarima i muslimanima u Bosni i Hercegovini, dogodi još jedno zlo". Novinara, baš zanimljivo, ne zanima hoće li Al-Qa'idina odmazda zahvatiti Čučerje, Prgomet, Severin na Kupi, Kaptol, Banske dvore i ostala mjesta gdje se roje Večernjakovi čitatelji. Njima je, valjda se to podrazumijeva, zapisano da izgore u paklu Zapada, potpaljeni svojim omiljenim listom.

Photo: lh3.ggpht.com
Novinar koji to podrazumijeva i koji nas je počastio prenošenjem Bakrijeva telefonskog monologa zove se Hassan Haidar Diab i u Večernjaku je objavio impozantnu količinu oglasa za džihad, zapakiranih u formu ovakvih klimoglavih razgovora. Najveći profesionalni doseg bio mu je telefonski intervju s imamom Ibrahimom al Salehom, koji bogosluži u jednoj libanonskoj džamiji i čiju je navodnu fetvu protiv Ive Pukanića i ostalih Nacionalovih novinara Diab obnarodovao preko Zagrebačke televizije.

Dogodilo se to nakon što je Nacional prenio one karikature proroka Muhameda iz danskog Jyllands Postena. I ubrzo se ispostavilo da je ta fetva obična budalaština, baš kao i prethodni Diabovi "ekskluzivi"poput priče da su čelnici Islamske zajednice u Hrvatskoj novac za izgradnju stanova i srednje škole dobili od Bin Ladenovih jarana iz Saudijske Arabije.

Zagrebački muftija Ševko Omerbašić je tada kazao da Diab potiče netrpeljivost između hrvatskih građana i muslimanskih vjernika. Nagradno pitanje glasi: zašto Večernjakov ekskluzivist to radi baš za račun turbokatoličke Styrije i njezina amblematskog nacionalnog dnevnika u zemlji Hrvatskoj?

5.5.2011.

Mućak pod šljemom

Davnih je dana dr. Franjo Tuđman od prosvjetnih djelatnika zahtijevao da budu "znanstveno dosljedni i beskompromisni kada je riječ o hrvatskom interesu". A on je taj hrvatski interes vidio u pravljenju Hrvatske većom od same sebe. Iskačući iz kože zbog toga što "kvislinzi u Zagrebu nikad nisu ubrajali pomorsku Hrvatsku u državni teritorij", Tuđman je predlagao da se u teritorijalni sastav RH uključi i hrvatsko podmorje i more, te da se ta njegova geografska inovacija uvrsti u školske udžbenike. "Nije svejedno", objašnjavao je besputnik zemljopisne zbiljnosti pokunjenim prosvjetarima, "predstavlja li se svijetu i našem čovjeku Hrvatska kao mala zemlja od 56 tisuća ili kao srednja od 89 tisuća četvornih kilometara."

Sve osim pribrajanja morske površine kopnenoj bilo je i ostalo svejedno. Odnos "kvislinga u Zagrebu"i njihovih jadranskih kolaboracionista prema moru ostao je svejednako nikakav. Dok se, u ime obrane fantomskog suvereniteta nad Jadranom, bulaznilo o ZERP-u, obala je uništavana betoniranjem i apartmanizacijom, a sve su grane pomorske privrede sahnule brže nego da ih je netko sustavno zalijevao kiselinom, pa je stvarni efekt od priključivanja površine mora i podmorja matici zemlji bio jednak kao da ste joj pribrojili 23 tisuće četvornih kilometara živoga blata.

U to se ovih dana ima priliku uvjeriti makarski inženjer Ivan Šimić koji je smislio revolucionaran koncept proizvodnje morske soli pomoću vjetrosolana. Šimićeva inovacija sastoji se u vodoravnim panelima koji natkrivaju bazene i omogućuju da se utjecajem sunčevih zraka i strujanjem vjetra preko tankih slojeva morske vode dobivaju 8 do 10 puta veće količine soli nego što ih se prikupi dosadašnjom, 2000 godina starom, tehnologijom sporog isparavanja mora u klasičnim bazenima. Pokusnu proizvodnju je Šimić pokrenuo prošloga ljeta na terasi svoje kuće u Makarskoj, dobivši na tih 12 kvadratnih metara 185 kilograma soli za svega nekoliko dana, i analizom utvrdivši da tako proizvedena sol sadrži puno veći postotak magnezija, kalcija i kalija od one dobivene prastarom metodom. Napravio je potom projekt vjetrosolane, zamislivši da bude izgrađena na prostranom kamenjaru kod Ražanca, gdje nema ničega osim bure, i izračunavši da bi ulaganje u takvu proizvodnju u sljedećih 10 godina rezultiralo otvaranjem 7000 radnih mjesta, a Hrvatsku bi od zemlje koja uvozi čak 90 posto soli pretvorilo u izvoznicu.

Photo: politicalfriendster.com
No, kako u zemlji Hrvatskoj soli ima u moru, ali ne i u glavama nadležnih, Ivan Šimić je naišao na zdušno nerazumijevanje lokalne administracije koja se od njegova projekta brani Zakonom o građenju i prostornim planovima kojima nije predviđeno da bi itko u ovoj zemlji mogao doći na bilo kakvu inovativnu zamisao. Izumitelj vjetrosolane se stoga obratio Uredu predsjednika Republike, gdje je dobio potporu i preporuku za realizaciju projekta, te Vladi RH od koje mu nije stigao nikakav odgovor.

U Banskim su dvorima valjda uvjereni da nam i bez vjetrosolana mogu soliti pamet svojim bljutavim floskulama o gospodarskom spasu. Tamo glave i ne služe ničemu osim kao umetak za kacige, po kojima smo – kako s ponosom veli gđa. Kosor – "prepoznatljivi u svijetu".

6.5.2011.

Američki fikcionar

Mirakul od zemlje, ta Amerika. Ništa se tamo ne sekiraju. A ne ko u onoj Njemačkoj, gdje kancelarka ne može dati oduška radosti i izjaviti da je "sretna što je ubijanje Osame bin Ladena proteklo uspješno", a da na nju ne skoče zgranute dušice kršćanske i demokršćanske, o nezrelim dušicama zelenim da i ne govorimo. Dreknuli svi na razdraganu Angelu Merkel: od zelene potpredsjednice Bundestaga Katrin Göring-Eckardt koja "kao kršćanka, u ciljanom ubojstvu bilo koje osobe ne može naći razlog za slavlje", preko biskupa vojnog Franza-Josefa Overbecka od Bundeswehra koji, kao da se sa je zelenima tikve sadio, propovijeda da "nijedan kršćanin ne bi trebao biti sretan zbog ubojstva druge osobe, čak i ako je ta osoba nasilan kriminalac", pa do predsjednika Odbora za pravosuđe Siegfrieda Kaunera, kojemu se izjava stranačke šefice učinila "nečim iz srednjeg vijeka". 

U Americi se ne opterećuju ni srednjim vijekom ni sličnim europskim izmišljotinama. Tamo se nitko ne uzbuđuje ako neki lokalni moralist ili aktivist za ljudska prava stidljivo primijeti da "osobu s rukama podignutim u zrak ne bi trebalo ubiti". Ne pada nikome iz Pentagona ili CIA-e na pamet da s takvim nevježama ulazi u bilo kakvu raspravu. A i zašto bi, kada i tako ugledni Europljani, poput onog Finca Martina Scheinina, specijalnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i antiterorizam, tvrde da je "Bin Laden odbio ponudu SAD-a da se preda"i da bi podizanjem bijele zastave, bez ikakve sumnje, sačuvao vlastiti život?! I kakve sad veze s bilo čime ima to što se UN-ov ekspert za ljudska prava ponaša kao da nije gledao niti jedne "breaking news"u kojima se do tupila ponavljalo kako američki specijalci nisu imali zadatak da Bin Ladena uhvate živog, nego da ga lijepo ubiju, pa ga – sukladno tome – nitko od njih i nije smio pozvati na predaju?! 

Baš Amerikance briga i za to što poneki hrvatski komentator, nagađajući što bi se dogodilo kad bi lijepi naši komandosi u Srbiji likvidirali Ratka Mladića, izvlači tugaljiv zaključak da bi ubojice srpskoga general-zločinca završile pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, jer malim državama, eto, nije dopušteno što i svjetskoj velesili. Ne kuži hrvatski hipotetik da bi Ameri u tom slučaju – multipraktični kakvi već jesu – zaključili da je Mladić najvjerojatnije ubijen zato da pred jednim drugim haškim tribunalom, ako bi ga srpske vlasti kakvim čudom odlučile izručiti, ne bi kompromitirao one hrvatske pajdaše koji se spominju u njegovim rokovnicima. Jer čemu inače to ubojstvo? – pitao bi se pragmatični američki um. 

Ako netko u Hrvatskoj još uvijek ne vjeruje u čudesnu američku svemoć, neka se raspita kod Dražena Budiše, kao što se u intervjuu za Vijenac raspitao Andrija Tunjić. Veli Tunjić svome sugovorniku kako mu je Željko Sabol, šef saborske službe za informiranje, potkraj života otkrio da je jedan član američke delegacije, koji je Hrvatsku posjetio u vrijeme koalicijske vlasti, rekao da bi Budiša postao hrvatski predsjednik samo da je u ranu jesen 1999. posjetio SAD, kao što je to učinilo ostalih pet lidera koalicije, i pita ga: je li to točno? "Točno je", odgovara Budiša, i dalje uvjeren da je izbore izgubio za jedan jedini glas: onaj Clintonov. Mirakul, kažem vam, ta Amerika.

* Tekst, uz dozvolu autora, prenesen sa portala Novog lista


star
Oceni
4.23
Ostali članci iz rubrike Hrvatska
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak