Region Hrvatska
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (4)

Novinarstvo u ambisu

Samoubojstvo iz zasjede

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Nije gospodarska kriza nikakvo opravdanje. Jer novinarstvo i izdavaštvo nizbrdo idu odavno, još od onda kad je postalo jasno da za Feral Tribune nema spasa. Šteta što struku danas razaraju oni koji su u doba najvećeg mraka bili svjetlo na kraju tunela, a očekivati da će se pojaviti netko treći u ovo doba opće neimaštine i spasiti struku, ne mogu ni najveći optimisti. Jer spasa nema. Ono malo zdravog razuma što je ostalo, na internetu je, a portali i da žele ne mogu zamijeniti novine

Pismo kolega iz EPH gazdi Nini Paviću, sadržaj kojega je uglavnom svima poznat pa nema potrebe trošit na to prostor, jednu moju kolegicu danas je na kavi podsjetilo na neke gadne trendove iz nemilih tridesetih godina prošlog stoljeća. Veli ona, divno je i krasno što su kolege odlučili reagirati, samo što su malo zakasnili. Kako je i sama dio vojske žrtvi novoga, zapravo već godinama aktualnog režima uprave EPH koja se rješava svojih najplodnijih autora, pita se gdje su bili kolege kad je počeo prvi val akcije "nogom u guzicu na nepodobne"? Štoviše, pita se žena, gdje su bili u vrijeme drugog vala otkaza onih koji su bili višak, zašto kolege, sindikati, urednici i svi ostali nisu dizali glas kad je krenuo i treći tsunami? Nego ih je panika uhvatila sada, kad je postalo i više nego očito da ama baš nitko od njih više nije siguran u toj medijskoj kući, da bilo tko sutra može završiti na ulici i pridružiti se ostalim nezaposlenim novinarima, sada mađioničarima početnicima koji mukom muče izučavajući kako platiti dugove bankama, srediti minuse na računima i otplatiti kartice…

Godinama je nešto trulo u gotovo svim velikim hrvatskim novinama, ali dok su ljudi masovno gubili poslove, malo tko je suzu puštao. Kao kad su momci u crnom počeli odvoditi susjede, pa je prvo stradao neki jadni nezaštićeni Rom, pa neka ne pretjerano ugledna obitelj iz ulice, da bi uskoro to postala praksa, nešto tako uobičajeno da su se svi počeli navikavati. Do onog jebenog trenutka kad više nitko nije bio siguran, kad je postalo jasno da je vrag došao po svoje. Ali tad je već bilo kasno.

OK, nije baš umjesno uspoređivati ovo s nacizmom. Uspoređivati bilo što s grozotama iz tog vremena pretjerano je, ali metafora je zgodna. Odvratno zgodna. Pa nek bude šokantno. Ovo što se događa, i to ne samo u EPH, teška je katastrofa. I ja sam je iskusio, kao žrtva u onom prvom valu kada su pali oni kojih se bilo najlakše riješiti, na žalost mog užasnog ugovora i još odvratnijih okolnosti. Mada, moram to reći, u mom slučaju dobar dio okoline nije bio ravnodušan, ali uzalud su niži urednici zivkali, apelirali i zazivali glavonje kad mi je sudbina unaprijed bila zapečaćena. No, činjenica je da masovni odlasci nisu izazvali potrese sve do sada, kada očito bilo tko može dobiti nogu. I to je grozno, grezo i jadno. Nisu ovo devedesete, pa ćeš gubitak radnog mjesta kod jednog izdavača preživjeti relativno lako prelaskom u drugu redakciju. U to vrijeme većina nas imali smo stalni posao u jednoj i honorarno surađivali s još nekoliko redakcija. Danas možeš biti sretan ako objavljuješ igdje. Primjerice tako, tjednik koji je svojedobno isplaćivao za prosječan tekst tisuću, tisuću i pol kuna, prije nekoliko mjeseci za tri mi je oveća teksta isplatio 620 kuna. Nakon čega se novina ugasila, što bi nažalost mogla sve češće biti sudbina mnogih hrvatskih novina.

Očito, nisam pametan i mudar, niti dovoljno involviran da shvatim zašto ti veliki izdavači rade sve da bi uništili svoje novine, ali ispada da rade upravo to. Kako drukčije shvatiti otkazivanje suradnje najboljim ljudima? Razgovarajući s novinarima, poznanicima, kolegama s faksa iz različitih krajeva Hrvatske, mjesecima slušam jedno te isto: oni koji su vrijedno radili godinama za nagradu dobivaju nogu u guzicu pa su redakcije pune poslušnika i anonimusa bez većeg utjecaja u svojim sredinama. Pa se tako novinarstvo danas svodi na čekanje faksa s pozivom na presicu, ide se na sjednice Gradskog vijeća ili Županijske skupštine i to je to. Istraživačko novinarstvo, njuškanje, čeprkanje, grebanje po opasnim temama? Niti se to traži, a bogme nije ni preporučljivo dirati mecene jer svi su oni dobro premreženi, bili političari ili gospodarstvenici. I o svima njima na neki način izdavači ovise. Pa koliko su, pobogu, duboko zaglibili ti izdavači, kad svjesno idu uništavati vlastite novine? Da ih uništavaju na najgori mogući način vidi se iz aviona. Jer Slobodna Dalmacija može se pročitati između dva srka malog makijata, a Jutarnji list nije ni u tragovima ono što je nekad bio. Nije to boljka samo EPH jer i Večernjak luta, a ni druge novine taj zlokobni, za novinarstvo i novinare smrtni virus, nije zaobišao.

I nije gospodarska kriza nikakvo opravdanje. Jer novinarstvo i izdavaštvo nizbrdo idu odavno, još od onda kad je postalo jasno da za Feral Tribune nema spasa. Šteta što struku danas razaraju oni koji su u doba najvećeg mraka bili svjetlo na kraju tunela, a očekivati da će se pojaviti netko treći u ovo doba opće neimaštine i spasiti struku, ne mogu ni najveći optimisti. Jer spasa nema. Ono malo zdravog razuma što je ostalo, na internetu je, a portali i da žele ne mogu zamijeniti novine. Televizija, to je opet priča za sebe. Ne znam kako će sve ovo završiti, niti mogu procijeniti može li ovaj debelo zakašnjeli apel novinara EPH išta promijeniti, ali siguran sam da su mnogi sjajni novinari izvan sustava i mali je milijun konkretnih primjera koji to potvrđuju. Od Hrvoja Appelta, vrijednih kolega iz moje sredine pa nadalje. Imamo loše medije, gramatički i sadržajno najblaže rečeno problematične tekstove i gomilu novinara prisiljenih da prihvaćaju najgore moguće uvjete i nikakve novce, samo da izguraju mjesec, da sebi i svojim obiteljima mogu osigurati minimum. Kamo sreće da je okupiti tu vojsku otpadnika u jedne prave novine, pa sačuvati obraz struci i podariti čitateljima za promjenu nešto što se ne stigne iščitati između dva gutljaja malog makijata.

star
Oceni
4.90
Ostali članci iz rubrike Hrvatska
Tagovi