Svi granični sporovi s bivšim YU-susjedima neriješeni

Granični su sporovi opasni zato što godinama mogu biti smatrani riješenima, a onda se naglo, zbog posve efemernog ili nepovezanog razloga, mogu razbuktati do otvorena sukoba. Kako se može vidjeti iz hrvatsko-slovenskoga spora, dok se na obostrano zadovoljstvo ne riješi i posljednji detalj granice, cijela se granica ne može smatrati dogovorenom

Piše: Boris Pavelić

Ni osamnaest godina poslije rata Hrvatska nije riješila nijedan granični spor sa susjedima iz bivše Jugoslavije, zaključak je šireg pogleda na granične rasprave nekadašnjih federalnih partnera. Osim graničnog spora sa Slovenijom – koji ovih dana pokazuje do kojih razmjera mogu eskalirati naizgled nevažna neslaganja oko malih teritorija – Hrvatska još nije utvrdila granicu ni s jednim susjedom iz bivše Jugoslavije: BiH, Srbijom i Crnom Gorom. Jer, kako vidimo iz hrvatsko-slovenskog spora, dok se na obostrano zadovoljstvo ne riješi i posljednji detalj granice, ni cijela se granica ne može smatrati dogovorenom.

No, možda je to – kako tvrde u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija – ipak prestrog zaključak. S Crnom Gorom, primjerice, dogovoreno je da će se poznati granični spor oko Prevlake riješiti pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Protekne li taj proces bez iznenadnih zastoja, bit će to diplomatski uspjeh vlada Ive Sanadera i Mila Đukanovića, koji su se u ožujku ove godine dogovorili da sud riješi granični spor zaostao iz bivše Jugoslavije. Ovih je dana objavljeno da će hrvatsko-crnogorska radna skupina u siječnju sljedeće godine u Zagrebu početi pripremati zajedničku dokumentaciju za arbitražu pred tim sudom. Arbitražnu odluku suda trebala bi bespogovorno prihvatiti oba parlamenta, čime bi Hrvatska i Crna Gora dokazale da su sposobne granične sporove rješavati mirno i civilizirano. Dotad je na snazi privremeni režim prometa na području Prevlake koji, otkad je 2002. krenuo, nije izazvao nijedan izgred vrijedan ozbiljnije pažnje.

Sporan pelješki most

Ali s BiH i Srbijom situacija je bitno drukčija. U slučaju BiH, pokazala je to hrvatska najava gradnje pelješkog mosta. Odjednom je, neposredno nakon objave te namjere, iskrsnuo naoko zaboravljeni problem granice oko nenaseljenih otočića Veloga i Malog Škoja te vrha poluotoka Klek kod Neuma. BiH je, naime, Hrvatskoj osporila pravo gradnje mosta, tvrdeći da bi prekršio graničnu crtu i ugrozio pravo izlaza BiH u međunarodne vode, a sve s objašnjenjem da ta dva grebena i vršak malog poluotoka pripadaju BiH, a ne Hrvatskoj. Nakon što su u Zagrebu pregledali dogovorenu graničnu crtu, pokazalo se da je netko iz hrvatskog tima za određivanje granične crte – tima koji je radio još potkraj devedesetih – naprosto pogriješio, pa tih nekoliko desetaka četvornih metara površine uistinu pripisao BiH. I Hrvatska sada – premda su Hrvatska i BiH potpisale ugovor o granici koji treba samo još ratificirati – želi s BiH još jednom otvoriti razgovor o Škojima i vrhu Kleka.
„Hrvatska ima dokumente da Veliki i Mali Škoj i vrh poluotoka Kleka pripadaju Hrvatskoj. Vlada je odlučila da će pozvati BiH da u okviru zajedničke komisije još jednom raspravimo to pitanje, jer to želimo raščistiti”, objasnio nam je potkraj prošlog tjedna neslužbeni izvor iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, gdje problem oko Neuma smatraju jedinim neriješenim graničnim problemom s BiH.

Prijepor u pristupu

No, pitanje je je li baš tako. Proteklih godina u različitim se situacijama – ovisno o tome kome je kada odgovaralo – spominjalo nekoliko točaka potencijalnih graničnih sporova. Najpoznatiji je možda granica kod Kostajnice, gdje su se 2001. i 2002. u nekoliko navrata spominjali čak i pokreti policijskih specijalaca. Prijepor je u pristupu: BiH, odnosno Republika Srpska, tražile su da se granica odredi sredinom Une, što bi Hrvatskoj oduzelo vrijedan stari grad Kostajnicu na desnoj obali rijeke, ali bi i neki hrvatski državljani ostali bez kuća na bosanskoj strani. Spor je diplomatski riješen, hrvatski su građani uspješno obnovili kuće, otvoren je čak i zajednički granični prijelaz – ali granični su zahtjevi preživjeli pa bili samo i puke želje. U povijesti graničnih sporova, naime, pokazalo se da svaki od njih može godinama mirovati, čak biti smatran riješenim, ali se svaki može doslovno preko noći zaoštriti do otvorenog sukoba, zbog bilo kakvoga efemernog ili nepovezanog razloga. Nije, primjerice, nezamisliva situacija u kojoj Milorad Dodik, konfliktan kakav već jest, zaoštri pitanje granice na Uni kako bi profitirao na nekome posve drugom problemu. Sličnih potencijalno neriješenih graničnih točaka s BiH ima još, premda u Ministarstvu podsjećaju na to da ugovor o granici Hrvatske i BiH prate zemljovidi s precizno ucrtanom granicom čak i na spornim točkama: granica oko aerodroma Željava kod Bihaća, Martin Brod...

Različito gledanje na Dunav

Hrvatska i Srbija spore se oko granice na Dunavu. Zasad imaju zajedničko povjerenstvo i dogovorena načela za rješavanje granice, ali pregovori – stoje. „Već duže ne teku kako bismo željeli. Očekujemo da će sljedeće godine biti obnovljeni”, kazao je o pregovorima naš izvor iz Ministarstva. Ključni je problem različito gledanje na granicu na Dunavu: Srbija graničnu crtu želi upisati sredinom rijeke, Hrvatska zagovara uvažavanje katastarske granice. U Ministarstvu kažu da Hrvatska na lijevoj obali Dunava ima oko 11,5 tisuća hektara zemljišta, a Srbija na desnoj oko 900 hektara. Ostali dio granice, onaj koji ne teče Dunavom, nije predstavljao problem u početnim razgovorima zajedničkog mješovitog povjerenstva za granicu, koji su dobro počeli, ali stali jer je Srbija, kako tumače u Ministarstvu, „bila koncentrirana na druga pitanja”. No i na tome je, „zelenom dijelu granice”, posljednjih godina bilo problema: granica kod bivše bolnice na Principovcu iznad Iloka, primjerice, i sukladno tome vlasništvo nad tim objektom, spominjalo se kao ozbiljan potencijalni problem. O tome u Ministarstvu zasad ne žele govoriti. Kako bilo, kada je o graničnim problemima riječ, dosad se pouzdanim pokazalo temeljno pregovaračko pravilo: „Ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno.” Točno je, dakle, jedno: ništa još nije riješeno.

* Tekst je preuzet sa internet portala www.glasistre.hr