Region BiH
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (0)

Bošnjačka dijaspora: Višak politike i manjak ekonomske strategije

Marko Pavić kao manje zlo

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: www.glassrpske.com

Bosanskohercegovačka dijaspora broji između 1,2 – 1,4 miliona građana. Prema podacima Centralne banke BiH građani ti svake godine šalju u domovinu čak 3,5 miliarde maraka. U ovom trenutku dijasporski novac čini blizu 20% bruto društvenog proizvoda, što Bosnu i Hercegovinu svrstava među prve u svijetu prema ovom pokazatelju. Međutim zbog viška politike i manjka ekonomske strategije, BiH se, uglavnom, svodi na pukog potoršača kapitala svojih iseljenika

Potpredsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske Ramiz Salkić (SDA) u kuloarima govori otvoreno da marginaliziran u manjem entitetu SDP nije za njegovu stranku ozbiljan konkurent. Ipak, kaže kolegama Salkić, o mirnom stranačkom snu u Banjaluci za sada nema govora. SDA se, naime, pribojava koalicije „Prvi mart“, koja je prepoznala potencijal odavno zaboravljenog djela biračke baze – dijaspore – i čiji aktivisti već mjesecima obilaze Bosance i Hercegovce trajno nastanjene u Evropi i Americi i nagovaraju ih na registraciju za potrebe predstojećih izbora.

Ove aktivnosti, te neizvjesnost kome bi skupljeni na ovaj način glasovi trebali pripasti, dovele su do uzbune kod predstavnika federalnih stranaka u RS-u, pa nakon više godina dremuckanja u poslaničkim klupama i oni su se odjednom sjetili dijaspore. I tako 24. decembra prošle godine na konferenciji Dijaspora i povratak, održanoj u Zvorniku pod pokroviteljstvom već pomenutog Ramiza Salkića, okupili su se entitetski predstavnici Bošnjaka da analiziraju postojeću situaciju, odnosno, kako nam kaže organizator skupa Mehmed Pargan iz Udruženja građana za mir, obrazovanje i kreativnost, da vide „gdje je zapelo“. I da još jednom dokažu da je zapelo upravo kod njih.

Borba s vremenom

Bosanskohercegovačka dijaspora broji između 1,2 – 1,4 miliona građana. Prema podacima Centralne banke BiH građani ti svake godine šalju u domovinu čak 3,5 miliarde maraka. U ovom trenutku dijasporski novac čini blizu 20% bruto društvenog proizvoda, što Bosnu i Hercegovinu svrstava među prve u svijetu prema ovom pokazatelju.

Armin Alijagić, predsjednik specijalizirane organizacije za probleme dijaspore - Naša perspektiva, priznaje da su njena ulaganja u domovinu na zavidnom nivou. Ipak situacija će se uskoro promijeniti: „Dijaspora održava bh. ekonomiju, ali mi moramo raditi ne na tome da nam održava ekonomiju, već da je gradi kroz investicije. Na taj način bi i članovi dijaspore bili motivisani, imali bi ličnu korist i bili bi aktiviniji. Slati novac svojim porodicama je ok, ali oni tu ne vide korist.“ Nije ovdje bitna samo visina novčanih doznaka, ali i struktura njihovih primatelja. U vezi s tim Alijagić kaže: „To su uglavnom roditelji i roditelji od roditelja koji trenutno žive u Bosni. Kako vrijeme odmiče za nekih 10-20 godina ljudi iz dijaspore neće imati kome da je šalje novac. Tako da nemamo još puno vremena ako želimo da iskoristimo ovaj sentiment. Treća, četvrta generacija ga neće imati. To je jedna borba s vremenom.“

Da ovu vezanost prema domovini kanališe Naša prespektiva organizovala je u avgustu prošle godine u Prijedoru dvodnevni investicijski forum bosanskohercegovačke dijaspore - BhdiaFor 2013, pod pokroviteljstvom, između ostalog, gradonačelnika Prijedora Marka Pavića, guvernera Centralne Banke BiH Kemala Kozarića i predsjednika Vanjskotrgovinske komore BiH Ahmeta Egrlića.

Photo: Stock

Forum, koji okupio je čak 350 gostiju, bio je u poslovnom smislu uspješan, ali izazvao je i određene kontroverze. Organizatori su optuženi za pružanje podrške Marku Paviću i njegovu mantru da „o prošlosti ne razgovaramo, okrenuti smo budućnosti“. Jedan od sagovornika Dana kaže da će u postojećoj situaciji u kojoj je Prijedor „srpski“ mnogi odustati od investiranja: „Ja da imam milion ne bih ga uložio u Prijedor nego u Kozarac. A da je Pavić ‘normalan’ uložio bi i u Prijedor i u Ljubiju i u Kozarac.“

Armin Alijagić priznaje da dijaspora ne bi postajala u ovakvom obliku bez „prošlosti“, ali „prvenstvena misja moje organizacije je da se bavi ekonomijom. Naravno da u regiji Prijedor dosta toga još treba da se desi kad su u pitanju ljudska prava. U svakom slučaju ja podržavam sve organizacije koje se bore za to.“ No, na adresu organizatora stigle su i optužbe „druge strane“, koja je okarakterisala Forum kao „bošnjački“. Prema procjenama Alijagića među njegovim učesnicima bilo je oko 70% Bošnjaka i 30% Srba, on ipak naglašava da nacionalno izjašnjavanje – što je neobično za bh. prilike - nije bilo na dnevnom redu.

Stvaranje podjela

Primjera trijumfa ekonomije nad nacionalizmom nema puno. Svi se sagovornici slažu da je bh. dijaspora jako podeljena po nacionalnom principu. Razlogom toga smatraju prije svega činjenicu da se ona uglavnom okuplja oko vjerskih centra, a jednonacionalne su i ostale njene organizacije. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike ima određene uspjehe u promociji BiH, ali samo njenog bošnjačkog djela. Postoji i problem diplomatskih predstavništava Bosne i Hercegovine. Tamo gdje je na čelu ambasade ili konzulata Hrvat veći interes bude Hrvati, dok su za predstavništva Republike Srpske irelevantni svi osim Srba.

Takva unutrašnja podjela dijaspore odgovara političkim elitama. Mehmed Pargan kaže: „Političkim oligarhijama koje Bosna i Hercegovina ima jačanje dijaspore znači jačanje Bosne i Hercegovine. Imamo oko 400 hiljada porodica i u svakoj bar jednu osobu koja je obrazovana po zapadnom sistemu koja drugačije vidi razvoj BiH. Ako je u ovom trenutku BiH razapeta između tri nacionalizma, ljudi iz dijaspore su sposobni da stvar vide drugačije. Političarima dakle ne odgovara da pametan, obrazovan, rasterećen svijet ima bitnu ulogu u BiH. Zato što će oni ostati bez posla. I zato je dijaspora opasna.“

Podrinjski model

Šta osim stvaranja podjela? „Nikakva“, složno odgovaraju dijasporci na pitanje kakva je dosad bila politika države prema njima. O tome da su u pravu svjedoči već sama činjenica da na državnom nivou trenutno postoji samo odsjek unutar Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, koji se bavi iseljeništvom, dok, na primjer, Srbija s manje brojnom dijasporom ima čitavo ministarstvo zaduženo za tu oblast.

Politički angažirani pojedinci, pak, ove populacije sjete se prema potrebi. „Moderna bh. dijaspora je služila kao tvornica novca za izbore“, komentira Pargan. „Dakle, mi odemo tamo, pokupimo 200 hiljada eura. Trebaju nam vjerski objekti mi odemo u dijasporu, skupimo 500 hiljada eura i mi to napravimo. Znamo da su ljudi iz političkih centara znali nazvati i reći, treba nam do tog i tog dana toliko i toliko, skupite. I oni skupljaju.“

No, osim para dijaspora može donijeti i drugi prioritet bh. političara – glasove. Ako uzmemo u obzir blizinu opštih izbora, ne iznenađuje prisutstvo na zvorničkom skupu pomenutom na početku teksta svih viđenijih predstavnika Bošnjaka u institucijama manjeg entiteta. Za razliku od prijedorskog Foruma, upravo su njihovi govori dominirali tokom manifestacije. Zanjimljivo da većina gostiju nema nikakve veze s povratkom, jer je na konferenciju doputovala iz udobnih kuća u Tuzli, te im sve dosad ni tema dijaspore nije bila posebno bliska.

Photo: Stock

Na optužbe da je ovaj „podrinjski“ model okupljanja i raspravljanja o dijaspori jedino pokušaj SDA i SDP-a da se što bolje „pokažu“ među potencijalnim biračima, organizator odgovara da „ekonomija ne može postajati izvan politike“. „A s kim vi možete rješavati ključna pitanja? S ljudima koji odlučuju“, objašnjava Mehmed Pargan i dodaje: „I ne možete ignorisati političare, ne možete ignorisati opoziciju. Ako mi ne uzmemo najjače ljude iz vladinog i iz nevladinog sektora, koji mogu najviše napraviti ne možemo ništa rješiti.“

Armin Alijagić rekao je Danima da je poslije Foruma nekoliko inostranih delegacija dolazilo u Prijedor i u toku su pregovori o eventualnim novim investicijama. Predstavnici stranaka okupljeni u Zvorniku ograničili se na analizu postojeće situacije i nekoliko opštih preporuka. Naprimjer one o uključivanju mladih povratnika i mladih iz dijaspore u postojeće stranačke strukture. Hoće li, kao svi slični zaljučci doneseni na partijskim okupljanima, ostati mrtvo slovo na papriru, pokazaće budućnost.

Uspjesi i padovi

Rezlutati različitih pristupa dijaspori vidljivi su već danas.

U regiji Prijedor funkcioniše nekoliko ozbiljnih preduzeća koje su pokrenuli dijasporci. Jedno od njih - Arifagić Investment, osnovao je u Norveškoj uspješan biznismen rodom iz Kozarca, Jusuf Arifagić. Arifagić ističe da ga u Prijedor dovela „ljubav prema rodnom kraju, ne brz profit“, ipak ne žali se ni na finansijsku stranu svog poduhvata. Moderna farma koju je otvorio u Trnopolju, u blizini logora u kojem je i sam bio zatočen 1992, trenutno zapošljava 25 radnika, a do kraja 2014. trebalo bi ih biti čak 100.

Drugi krunski projekt lokalne dijaspore je Austronet, proizvođač reklamnih i zaštitnih mreža koji je 2008. utemeljio još jedan Kozarčanin - Enes Kahrimanović. Austronet u stalnom je rastu, a Kahrimanovićeve uspjehe primjetila je Direkcija za izbor i promociju menadžera Bosne i Hercegovine, jugoistočne i srednje Evrope, pa ga je ove godine nagradila priznanjem Najinvesticija i širenje kompanje za 2013. godinu. I Arifagić i Kahrimanović dobili su podršku entiteta i grada Prijedora; obojica su se žalili i na klasične prepreke u poslovanju, kao što je opterećivajuća birokratija i korupcija. Ipak, zbog investiranja u domovini, kako kažu, nisu se nikad pokajali.

Photo: tripod.com

Drugačije, pak, situacija izgleda u Podrinju. Poduhvata sličnih ovim prijedorskim još uvijek nema, a predstavnici probosanskih stranaka kao značajne uspjehe poslednjih mjeseci ističu otvaranje benzinske pumpe Oil Armin u Glogovoj (Bratunac), u vlasništvu lokalnog biznismena Keme Delića, te nedavno najavljenu izgradnju trotoara u bratunačkoj mjesnoj zajednici, Konjević polje, projekat za koji je dijaspora prikupila 30 hiljada švajcarskih franaka.

Ozbiljnije dijasporske pare usmjerene su ipak prema nešto drugačijim građevinskim poduhvatima. Po ranije već oprobanom receptu uspješno teče, na primjer, skupljanje donacija za potrebe izgradnje Bošnjačkog kulturnog centra u Srebrenici. Tokom jedne samo donatorske večeri u Beču krajem oktobra prošle godine u tu svrhu je skupljeno čak 64.000 eura. Da novca ne nedostaje najbolje govori činjenica da je zgrada BKC-a jedina građevina u Srebrenici koja zaista napreduje i već na proljeće očekuje se njeno otvaranje. Radnih mjesta projekt neće donijeti, a nove podjele između Srba i Bošnjaka izazvao je već tokom svečanog polaganja kamena temeljca u julu prošle godine.

I površna uporedba realne vrijednosti nabrojanih investicija za lokalne zajednice pokazuje još jedan neočekivani bh. paradoks. Višak politike i manjak ekonomske strategije dovele su do situacije u kojoj je za bošnjačku dijasporu ozloglašeni Marko Pavić „manje zlo“ od njenih formalnih predstavnika u institucijama vlasti. Jer dok potonji samo uzimaju, gradonačelnik barem nudi nešto zauzvrat.

*Tekst prenosimo iz prijateljskog magazina BH Dani

star
Oceni
4.67
Ostali članci iz rubrike BiH
Tagovi