Sedamnaest godina od genocida

Photo: newsweek.com

U Memorijalnom centru u Potočarima u srijedu, 11. jula, će biti obilježena 17. godišnjica genocida u Srebrenici. Nekoliko desetaka hiljada ljudi, među kojima su članovi porodica ubijenih, ugledni zvaničnici te drugi građani, ispratiće posmrtne ostatke 520 identificiranih žrtava, kojima će biti služena dženaza. Među ubijenima je šest dječaka koji su u vrijeme kada su ubijeni imali 15 godina, te četiri žene od kojih je najstarija u trenutku ubojstva imala 94 godine

Vjerski obred, koji počinje iza podneva, će predvoditi poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa efendija Cerić, a učestvovat će i glavni rabin Jevrejske zajednice u SAD Artur Šnajer i jordanski princ Hasan bin Talal. Kako je najavljeno, na komemorativnom skupu neće biti obraćanja domaćih i međunarodnih zvaničnika kao prethodnih godina.

Tokom jutra ka Potočarima sa područja Federacije BiH krenulo je 176 autobusa. Među prisutnima na posljednjem pozdravu sa žrtvama, bit će i četvorica maratonaca iz Hrvatske, koji su pretrčali 227 kilometara od Vukovara do Srebrenice, kako bi odali počast žrtvama ratnog zločina na Ovčari, te žrtvama genocida u Srebrenici.

Ukupno 30 ambulantnih ekipa bit će angažirano na medicinskom osiguranju komemoracije u Potočarima. Policija RS uz pomoć Sipe osigurava skup i putne komunikacije prema Srebrenici. Helikopterski tim Federalne uprave policije nadlijetat će trasu kretanja građana u pravcu Potočara i Srebrenice.

Počast žrtvama genocida u Srebrenici odali su i Udruženje građana Banjaluka i Asocijacija „Fatma“, koji već četvrtu godinu zaredom u reku Vrbas koja protiče kroz Banjalukupuštaju cvijeće u znak sjećanja na nevino nastradale.

  

Photo: Edin Tuzlak

„Ovo je mjesto odakle možemo poslati poruku da se nikome nikada i nigdje više ne ponovi Srebrenica. Sve majke Podrinja ovog momenta su s nama. Mi s njima suosjećamo i trebamo da budemo uz njih“, kazala je za Radio Slobodna Evropa predsjednica Asocijacije „Fatma“ Mirsada Delvenzirević. Od političkih zvaničnika na skupu je bio samo bivši predsjednik Vijeća naroda RS i potpredsjednik Stranke za BiH Dževad Osmančević.

Dok se u Banjaluci sjećanje na genocid obilježava krajnje stidljivo, Vlada Federacije BiH donijela je Odluku kojom se 11. juli 2012. godine - Dan sjećanja na genocid u Srebrenici proglašava Danom žalosti u Federaciji BiH. Do sada je DNK analizom preliminarno utvrđen identitet za više od 6.700 ekshumiranih žrtava stradalih 1995. godine u Srebrenici, a još uvijek se traga za 1.500 nestalih osoba.

Genocid u Srebrenici su u julu 1995. godine počinile snage bosanskih Srba pod zapovjedništvom Ratka Mladića ubivši više od osam hiljada Bošnjaka. Nakon što su nekoliko godina enklavu držali pod opsadom, pripadnici VRS i Desetog diverzantskog odreda (DDO) ušl su 11. jula u Srebrenicu oko 14 sati i nisu naišli ni na kakav otpor. Prema dosijeu Fonda za humanitarno pravo, po dolasku u centar mjesta, pripadnici odreda su počeli da pozivaju ljude koji su ostali u gradu da napuste svoje kuće, a pozivu se odazvalo oko 200 civila, mahom starijih ljudi.

Potom su uslijedili pretresi kuća i pljačke, u kojima su pripadnici DDO uzimali sve vrijedne stvari i, po odobrenju svog komandanta Milorada Pelemiša, tovarili ih u kamione. Dan kasnije, počinju pripreme za izvršenje genocida, u kojim (pripremama) su učestvovali general VRS Ratko Mladić i njegovi potčinjeni. Od jutra 12. jula srpske snage počele su da izdvajaju muškarce od ostalih izbjeglica u Potočarima i drže ih na zasebnim mjestima. Jedan svjedok iz Holandskog bataljona vidio je kako muškarce odvode na jednu lokaciju ispred fabrike cinka i potom kako ih iste večeri odvoze kamionom. Nadalje, kada su se bošnjačke izbjeglice počele ukrcavati u autobuse, srpski vojnici sistematski su izdvajali vojno sposobne muškarce koji su se u gužvi pokušavali ukrcati. Ponekad bi zadržali i mlađe i starije muškarce. Ti su ljudi odvođeni u zgradu u Potočarima poznatu kao "bijela kuća". Već uvečer 12. jula 1995. major Franken iz holandskog bataljona UN je čuo da muškarci ne stižu zajedno sa ženama i djecom na odredište u Kladnju.

Ubice na zadatku: Ratko Mladić i Radovan Karadžić

Photo: Stock

Ubice slobodno šetaju
Dok su pripadnici 10. Diverzantskog odreda šetali centrom Srebrenice, prišao im je civil, 30-godišnji Musliman. Vojnici su počeli da ga šutiraju i tuku. Ubrzo nakon što je počelo maltretiranje, komandant Milorad Pelemiš je javno naredio potčinjenom Zoranu Obrenoviću da ubije civila, što je ovaj i uradio prerezavši grkljan nesrećnom čovjeku pred prisutnim vojnicima. Milorad Pelemiš i Zoran Obrenović nikada nisu odgovarali za ovaj zločin.Egzekucije su počele 13. jula na rijeci Jadru, a potom i u Cerskoj dolini, gdje je zarobljeno izmjeđu 1.000 i 1.500 bošnjačkih muškaraca iz kolone, koji su bježali kroz šumu. Zarobljenici su odvedeni u napušteno skladište u Kravici. Kada se objekat napunio ljudima, vojnici su počeli da unutra ubacuju ručne bombe i pucaju direktno u ljude nagurane u skladištu. Stražari raspoređeni oko zgrade ubijali su zatvorenike koji su pokušavali pobjeći kroz prozore. Kad je pucnjava prestala, skladište je bilo puno leševa. Jedan od preživjelih, prisjeća se ovog događaja:

"Odjednom, u skladištu je nastala velika pucnjava, a mi nismo znali odakle dolazi. Bilo je pušaka, ručnih bombi, rafala, u skladištu se tako zamračilo da ništa nismo mogli da vidimo. Ljudi su počeli jaukati, vikati, zapomagati. Onda bi nastalo zatišje, pa bi onda odjednom sve počelo iznova. I tako su oni nastavili pucati sve dok nije pala noć."

Od 14. do 16. jula počinjen je čitav niz masovnih egzekucija. Velika grupa zatvorenika koje su preko noći držali u Bratuncu, rano ujutro 14. jula 1995. godine odvezena je konvojem od 30 autobusa u školu u Grbavcima kod Orahovca. Kad su stigli, školska gimnastička sala već je bila napola puna zarobljenicima koji su stizali od ranih jutarnjih sati, da bi se za nekoliko sati zgrada potpuno napunila. Preživjeli procjenjuju da je tamo bilo 2000 do 2500 ljudi.

Nakon što su ih u gimnastičkoj sali držali nekoliko sati, muškarce su toga poslijepodneva u manjim grupama odvodili na stratišta. Na odlasku iz gimnastičke sale, svaki zatvorenik je dobio povez za oči i nešto vode. Zatvorenike su zatim kamionima odvozili na stratišta udaljena manje od jednog kilometra. Muškarce bi postrojili i pucali im u leđa. One koji su preživjeli prvu paljbu ubili bi dodatnim hicem. Za to vrijeme, teška mehanizacija je, prema svjedočenju preživjelih, vršila iskopavanje jama. Jedan svjedok u slučaju Krstić, koji je preživio strijeljanje pretvarajući se da je mrtav, izvijestio je o tome da se general Mladić dovezao u crvenom automobilu i posmatrao neke od egzekucija.

Pripadnici Desetog diverzantskog odreda učestvovali su 16. jula u streljanju oko 1.200 Bošnjaka na vojnoj ekonomiji Branjevo, o čemu je svjedočio pripadnik ove grupe Dražen Erdemović koji je na sudu kazao da je masovno ubajanje trajalo od 10 do 16 časova, nakon čega je na stratište došao neidentifikovani potpukovnik koji je saopštio pripadnicima odreda da treba streljati još oko 500 zarobljenika u Domu kulture u Pilicama, mestu koje se nalazilo u blizini farme Branjevo.

Masovna grobnica na Branjevu pronađena je 1996. godine. Svi ubijeni, sem jednog imali su civilnu odeću. DNK analizom je utvrđeno da su sve žrtve bili muškaci.

.

Photo: rbih-free.blogspot.com

Pomoć ubicama Srebreničana pružila je i paravojna formacija Škorpioni, čiji su pripadnici učestvovali u likvidacijama, a delić njihovog monstruoznog pregalaštva zabilježen je kamerom upravo jednog od Škorpiona. Na snimku se, izmjeđu ostalog, vidi kako ubojice u okolini Trnova streljaju šestoricu Bošnjaka, od kojih su dvojica u tom trenutku bili maloljetni.

Za genocid u Srebrenici, najveći zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, u Haškom tribunalu se sudi penzionisanom generalu Ratku Mladiću, pod čijom komandom je genocid sproveden. Mladić se godinama skrivao od pravde, a konačno je uhvaćen maja 2011. u srbijanskom selu Lazarevu, gdje se skrivao kod svog rođaka. Takođe, na optuženičkoj klupi po istoj optužnici je i bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić, koji se kao i njegov sabrat u zločinu, uspešno skrivao u Beogradu pod lažnim imenom. Država Srbija nikada nije razjasnila kako je nmoguće da su dva najtraženija haška optuženika toliko dugo bila izvan vidokruga policije i službe bezbednosti.

Za zločin u Trnovu, osuđena su četvorica Škorpiona - Slobodan, Aleksandar i Branislav Medić, te Pero Petrašević. Sud u Beogradu ih, međutim, nije direktno povezao sa genocidom u Srebrenici, jer "nije mogao pouzdano da utvrdi da li su šestorica ubijenih muslimanskih civila Srebreničani i da li se događaj u Trnovu dogodio između 15. i 16. jula 1995, kako je u optužnici navedeno".

Srbija je, prema presudi Međunarodnog suda za ljudska prava iz 2007. godine, proglašena prvom državom koja je prekršila Konvenciju o genocidu, pošto nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spreči genocid, a potom nije kaznila niti predala počinioce Haškom tribunalu.