Vojne i političke strukture na istom frontu

Photo: EPA/MICHAEL KOOREN/POOL

Rupert Smith, svjedok Tužilaštva u Haagu i nekadašnji komandant mirovnih snaga UN-a u BiH, u nastavku suđenja Radovanu Karadžiću kazao da su političke i vojne strukture bosanskih Srba tokom rata u BiH bile usko povezane, te da su sve odluke o vojnim akcijama donosile zajedno

General Smith je tokom ispitivanja potvrdio da je tokom 1995. godine imao zadatak da obezbijedi održavanje potpisanog primirja između dvije zaraćene strane u okolini Sarajeva, te da se te godine više desetina puta sastajao sa optuženim Karadžićem i Ratkom Mladićem, generalom Vojske Republike Srpske (VRS) koji je u bjekstvu.

„Sastanci su se uglavnom održavali na Jahorini ili Palama, u okolini Sarajeva. Moj zaključak, iza kojeg i danas stojim, je da su tokom rata političke i vojne strukture bosanskih Srba djelovale 'na istom frontu', odnosno da je ponašanje VRS-a koordinirano s vrha vlasti bosanskih Srba”, potvrdio je Smith.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine.

General Smith je kazao i da Karadžić, tokom zajedničkih sastanaka, nikada nije demantovao granatiranje i snajpersko ubijanje civila u Sarajevu, ali da nije ni prihvatao mogućnost da pripadnici VRS-a prestanu da djeluju po civilnim položajima.

„Karadžićev odgovor je uvijek bio:'Mi to radimo njima, jer i oni to rade nama...a pošto vi kao UNPROFOR ne činite ništa da to spiječite, onda to moram da činim ja'“, ispričao je Smith dodavši kako su se tokom 1995. godine pripadnici mirovnih snaga UN-a osjećali kao štit i taoci u isto vrijeme, nalazeći se između zaraćenih strana.

Smith se prisjetio i zarobljavanja kolega, mirovnih promatrača, koje su srpske snage razmjestile i zavezale za potencijalne mete NATO aviona u maju i junu 1995. godine. U jednom telefonskom pozivu, kako je ispričao svjedok, zaprijećeno mu je da će se zarobljenim pripadnicima prerezati vratovi ukoliko se NATO udari „odmah ne zaustave“.

U optužnici se navodi da je Karadžić tokom maja i juna 1995. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem da se osoblje UN-a uzme za taoce kako bi prisilili NATO da se uzdrži od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba. Karadžić se tereti i za kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva s ciljem širenja straha među civilnim stanovništvom, tokom koje su ubijene i ranjene hiljade civila.

Kako je ispričao general Smith, nakon NATO udara po strateškim položajima VRS-a, srpske snage su odgovorile tako što su napale sve zaštićene enklave, što je rezultiralo većim brojem žrtava.

Kako bi pokazao zapovjednu vezu između Karadžića i VRS-a, tužilac Alan Tieger u sudnici je pročitao i direktivu optuženog iz marta 1995. godine koja je bila upućena pripadnicima VRS-a. Kako je kazao Tieger, u tom dokumentu se navodi da je potrebno „stvoriti nesnošljivu situaciju potpune nesigurnosti i stanovnicima Srebrenice i Žepe pokazati da ne postoji nada za dalje preživljavanje, ili život na tim područjima”.

Nastavak suđenja je zakazan za 9. februar.