Uvreda žrtava ustaškog terora

image

Rimokatolička crkva u Hrvatskoj se nikad nije odrekla odlikovanja koje je ustaški krvnik Pavelić dodjelio katoličkom poglavaru, niti su predsjednici Hrvatske biskupske konferencije taj čin odbacili ili se od njega ogradili, pa slijedom toga Stepinac iako ga se danas smatra ili naziva "blaženikom", ostaje (u povijesti i danas) "zaslužnim" građaninom jedne kvislinške fašističke tvorevine s rasnim zakonodavstvom, podseća se u saopštenju Margelovog instituta iz Zagreba, povodom posete nadbiskupa Josipa Bozanića logoru Jasenovac

Čitava Hrvatska više od pola stoljeća očekivala je posjet prvog čovjeka "Crkve u Hrvata" balkanskom Auschwitzu – hrvatskom Jasenovcu. Konačno, on se u četvrtak 24. rujna 2009. godine i dogodio, no umjesto isprike, dubokog naklona žrtvama i tihe molitve, kardinal se retorikom rigidnog hrvatskog desničara obrušio na Tita, hrvatski antifašistički partizanski pokret i komuniste od kojih je velika većina ostavila svoje kosti upravo na jasenovačkom tlu; naposlijetku, izjednačio je komunizam s fašizmom i nacizmom. Između ostaloga kazao je, spominjući hrabrim svjedokom najuzornijeg blaženog Alojzija Stepinca, i ovo: "Žrtve u jasenovačkom logoru vape za istinom, one vape za istinom i o našemu Blaženiku" - ističe se u saopštenju koje je u subotu objavio Alen Budaj, direktor i osnivač Margelovog instituta iz Zagreba.

- Zato istine radi, spomenimo i neke historiografske činjenice od kojih se bježi kao vrag od tamjana. Katolički list br. 25, tečaj 92. u četvrtak 26. lipnja 1941. na naslovnici u skladu s nalogom ustaškog ministra Artukovića donosi slijedeću ustašku odredbu: "Poglavnikova izvanredna zakonska odredba i zapovijed"; gdje se između ostalog kaže:

"Budući Židovi šire lažne vijesti u svrhu uznemiravanja pučanstva te svojim poznatim spekulativnim načinima smetaju i otežavaju opskrbu pučanstva, to se kolektivno za to smatraju odgovornima i prema tome će se proti njima postupati i spremati ih povrh kazneno pravne odgovornosti u zatočenička zbirališta pod vedrim nebom".

 

Iako je ministar unutarnjih poslova dr Andrija Artuković 26. lipnja 1941. dao "Nalog" u svezi Poglavnikove izvanredne odredbe i zapovijedi o obavezi objavljivanja iste u svim novinama, putem radio postaja, plakatiranja po gradovima i proglašavanju po općinskim poglavarstvima, dok se vjerske vlasti samo "umoljavaju" da ovu odredbu daju proglasiti po duhovnim pastirima, Katolički list promptno i bez zadrške objavljuje slijedeću preporuku:

"Daje se na znanje veleč. pastoralnom svećenstvu koje neka gornju Zakonsku odredbu proglasi narodu sa propovjedaonice u prvi dan, kada se narod u punom broju skupi u crkvi. † Alojzije, v. r. nadbiskup".

Na prijedlog ministra pravosuđa i bogoštovlja NDH dr Pavla Cankija svojom odredbom oč. broj 111-Zsl-1944., pod tek. br. 552-Zsl. Stepinac Alojziju, nadbiskupu zagrebačkom dodjeljen je 1944. godine od Poglavnika "Red za zasluge – Velered sa zviezdom", uz slijedeće obrazloženje u službenom NDH glasilu Narodnim novinama:

"Što se kao metropolit zagrebački odlučno uzprotivio odnarodnjivanju međumurskog hrvatskog pučanstva posredstvom stranih svećenika i što je prosvjedovao zbog neprijateljskog bombardiranja nezaštićenog zagrebačkog građanstva. Što je kao nadbiskup razkrinkavao u zemlji i izvan zemlje odmetnike s područja Nezavisne države Hrvatske."

Rimokatolička crkva u Hrvatskoj se nikad nije odrekla tog odlikovanja koje je ustaški krvnik Pavelić dodjelio katoličkom poglavaru, niti su predsjednici Hrvatske biskupske konferencije taj čin odbacili ili se od njega ogradili, pa slijedom toga Stepinac iako ga se danas smatra ili naziva "blaženikom", ostaje (u povijesti i danas) "zaslužnim" građaninom jedne kvislinške fašističke tvorevine s rasnim zakonodavstvom. Zbog mnogih "zasluga" koje su on, njegovi biskupi i svećenstvo činili u korist ustaške NDH, kardinal je učinio kardinalnu pogrešku kada je izostavio toliko željenu ispriku žrtvama, no on je usred Jasenovca ponudio revanšizam i povijesni revizionizam rigidne hrvatske desnice. Takav čin doista vrijeđa žrtve ustaškog terora i njihove potomke te je korak unatrag u priznavanju i suočavanju Rimokatoličke crkve s povijesnom istinom i prihvaćanjem moralne odgovornosti za nedjela i propuste jednog dijela katoličkog klera u najcrnjim vremenima hrvatske povijesti. Posjet primasa hrvatske Rimokatoličke crkve Jasenovcu stoga nema povijesnu važnost jer nije ispunio očekivanja potomaka žrtava i hrvatske antifašističke tradicije kao temeljne vrijednosti hrvatske državnosti, konstatuje se u saopštenju Margelovog instituta.