Deklinacija, konjugacija, egzekucija
Budući da su ratovi u bivšoj Jugoslaviji počeli rečima – daleke 1987. godine kada je Milošević doveo svoje ljude u medije i otpočeo pripremu za klanje, mada je i pre toga čitava bulumenta pisaca i intelektualaca nacionalnog inženjeringa svesrdno radila na širenju "ontološke omraze" – red je da se taj bumerang vrati tamo odakle je poleteo. Kad bi mlade generacije učile gramatiku na sledećim primerima, možda ne bi klicale Ratku Mladiću i skandirale "Nož-žica-Srebrenica". Ali u zemlji čija je zvanična politika poricanje, a činjenice državni neprijatelj broj jedan, nema mnogo nade da će se uspostaviti sistem u kojem ljudski život vredi više od lule duvana
TEST: GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI
Uredi rečenice po sledećem modelu:
Dok smo se mirno šetali gradom, naišli smo na čoveka koji nas je mučio u logoru.
Mirno se šetajući gradom, naišli smo na čoveka koji nas je mučio u logoru.
1. Kad vas gledam kako ubijate, i meni se ubija.
2. Dok smo vozili hladnjaču, učinilo nam se da čujemo kako se unutra nešto mrda.
3. Logoraši umiru dok pevaju himnu "Bože pravde".
4. Čovek se brzo umori ako bez prestanka strelja zarobljenike koje autobusima dovoze na stratište.
5. Bacanjem cveća na tenkove, Beograđani su ispratili vojne snage koje su krenule da sravne Vukovar sa zemljom.

TEST: DEKLINACIJA, KONJUGACIJA, EGZEKUCIJA
Stavi reči u zagradi u odgovarajuće oblike:
1. Niko nije mogao da napusti logor Trnopolje, a da prethodno ne_____________ (potpisati, potvrda, koja, odreći se, imovina, u, korist, Srbi)
2. Policajci su zapucali, njihove žrtve su_______________(padati, niz, strm, ivica, Korićanske stene)
3. Idriza, vozača školskog autobusa, srpski vojnici su____________ (prisloniti, zid, autobus, udarati, sve dok, izdahnuti)
4. Ja sam najsrećnija majka na svetu, ako tako mogu da kažem, bar sam____________ (kosti, svoja, deca, naći)
5. U junu 1992. godine Darko Janković "Pufta" i Dušan Vučković "Repić"____________ (Dom kulture, Čelopek, prisiljavati, zarobljeni, otac i sin, oralni seks)
TEST: DIREKTNI I INDIREKTNI GOVOR MRŽNJE
Stavi direktni govor u indirektni kao u primeru:
U predvečerje rata, Dobrica Ćosić je rekao Radovanu Karadžiću: "Istorija radi punom parom".
U predvečerje rata, Dobrica Ćosić je rekao Radovanu Karadžiću da istorija radi punom parom.
1. Baka Maca svedoči: "Što se to dogodi u glavi čovjeka da može tako mučiti svoje dotadašnje susjede i poznanike? Teško mi je o tome i misliti, a kamo li govoriti, kada se sjetim onih izmučenih i izobličenih lica, izlomljenih tijela. Tukli su ne birajući, i stare i mladiće. Mene su tukli križem po glavi dok se sav nije raspao".
2. Nusreta Sivac je pričala o logoru Omarska: "Uvijek kada pričam o tom svom iskustvu, ne mogu zaboraviti jedan trenutak kada je došao jedan pijani stražar sa kokardom i kada je jednoj mojoj koleginici urezao krst na licu. To je bila jedna starija žena, vrlo ugledna žena, ona je samo mirno sjedila, preživjela je tada, ali poslije su je odveli i do danas nije nigdje pronađena, ni u jednoj masovnoj grobnici".
3. Maja Tulić iz Sarajeva priča o masakru kod Pivare u redu za vodu: "Ja sam trčala, trčala, bez ikakvog razloga. Pale su granate, sve se završilo, nema više potrebe za trkom, šta će biti biće. Trčala sam, trčala i ušla u kuću, samo sam utrčala i više četiri mjeseca poslije toga nisam izašla, ni ispred svog haustora. U ta četiri mjeseca mi se često dešavalo da sanjam taj zvuk, tu granatu, međutim na raznim drugim lokacijama Sarajeva".
4. Svetlana Đorđević je pisala o događajima na Kosovu za vreme bombardovanja: "Kolona ljudi je hodala iz pravca Prištine prema železničkoj stanici. U toj koloni je bilo žena, dece, staraca. Videla sam jednu potresnu sliku koja mi je još pred očima. U baštenskim kolicima sedeo je star čovek, a kolica je gurala mlada žena, verovatno ćerka, snaja ili unuka. Nije htela da ga ostavi, a on nije mogao da hoda. Gledala sam nekoliko minuta i sama se uverila u priče o kolonama izgnanika koje su šetale obodima Kosova, ili strpljivo čekale u redu da ostave svoje dokumente policiji i napuste svoju zemlju bez ikakvog dokaza da joj pripadaju, ili da zemlja pripada njima. Za razliku od većine mojih sunarodnika, nisam verovala u priču da se svi ti ljudi neće jednom vratiti na svoja ognjišta".
5. Na tribini Nomokanona "Istina o Srebrenici" Ljiljana Bulatović, hagiografkinja Ratka Mladića, rekla je: "Ja tražim svojim istraživanjima, svojom budućom knjigom, da oni prenesu svoje mezare na njihovu teritoriju jer je to plodno zemljište koje narod treba da obrađuje".
NAPREDNI NIVO: ZAGONETNA PRIČA
Studentima se postavi situacija, a oni treba da pogode kako je do te situacije došlo. Kad rekonstruišu celu priču uz pomoć odgovora koje su dobili, treba da je prepričaju. Odnosno, prepričava je onaj koji je došao do krajnjeg zaključka kako je došlo do situacije koja je postavljena na početku.
Situacija 1:
Na razmeđi epoha stoji brdo od nekoliko stotina hiljada leševa, koje gotovo niko ne primećuje. Kako je to moguće?
Rešenje:
Država Srbija preko svojih ideoloških aparata – od porodice, preko obrazovnih do svih mogućih i nemogućih državnih institucija – svoje tzv. građane (eufemistički izraz za podanike, sluge, raju, robove, matrix-tela u medijskoj tekućini iz kojih vladajuća kasta isisava sve što joj je potrebno za lagodan život) od malih, najmanjih nogu trenira u sledećim disciplinama: okretanje glave na drugu stranu, zabijanje glave u pesak, zavera ćutanja, netalasanje, kameleonstvo, nošenje blinkera, život u laži, neiznošenje prljavog veša iz kuće, sad ga ne vidiš – sad ga ne vidiš, svojevoljno neznanje. Dugogodišnjim prepariranjem dobijamo jedinku koja vidi, čuje, misli i govori samo ono što je ustanovljeno društvenim konsenzusom, jedinku čija je osnovna vrlina neodgovornost. A ako neko nije odgovoran za sopstveni život, kako može biti odgovoran za tuđu smrt?
Situacija 2:
Beograd spada u retke prestonice sveta koje na svojoj teritoriji imaju masovnu grobnicu (zadnja pošta Batajnica). Zašto ona nije pretvorena u turističku atrakciju?
Rešenje:
S jedne strane, masovna grobnica ne može da dođe do izražaja pored pilona, bulevara, obilaznice i ostalih urbanističkih podviga Dragana Đilasa. S druge, pod Beogradom se, istini za volju, podrazumeva krug dvojke sa okolinom, sve drugo je daleka periferija nedostojna turističkog pogleda. Površan posmatrač može steći utisak da se sadašnje vlasti stide hladnjače u Batajnici, ali pošto iste vlasti daju punu podršku kreatorima politike koja je dovela do masovnih ubistava Albanaca (od intelektualaca koji su bili zaduženi za idejna rešenja, preko bratimljenja sa političkim SPS krilom udruženog zločinačkog poduhvata, pa sve do izvođača radova u vojsci i policiji) – jasno je da je takav utisak potpuno pogrešan.
Situacija 3:
Najveći broj ratnih zločinaca je na slobodi. Ljudi koji su ubijali civile, žene, decu, starce prolaze pored nas, a da to i ne znamo. Kako to da tzv. obični građani ne strahuju za svoj život i živote svojih najbližih?
Rešenje:
Zato što čak i tzv. obični građani (o vrapcima da i ne govorimo) znaju da ratni zločinci nisu delovali kao pojedinci, već kao šrafovi velike državne mašinerije. I da su spremni na zlodela samo pod okriljem kristalne moći krvavog državnog projekta, kad dobiju Sauronov mig odozgo. Jedini koji se prave da to ne znaju su pripadnici političkog establišmenta, koji zataškavaju svaku mogućnost da je država Srbija odgovorna za zločine devedesetih, uprkos elementarnim činjenicama koje uporno odbijaju da nam se skinu s vrata.
