Zakon o zaštiti Borisa Tadića
Rezultati izbora su irelevantni za funkciju koju će obavljati Boris Tadić. Izbori se održavaju samo zato što je Srbija jedna osvedočeno demokratska zemlja, ali se rezultati izbora ne mogu uzimati za ozbiljno. U suprotnom, Srbija bi zavisila od ćudljive volje građana koji glasaju kako im se ćefne, za razne čiča Gliše i slične nevešto narisane karakondžule, što bi dovelo do haosa koji bi destabilizovao politički poredak u zemlji
Katastrofalni rezultati predsedničkih izbora na kojima su neodgovorni građani okrenuli leđa Borisu & Tadiću, nepoštena inteligencija ga izdala, birači koalicionih partnera mu poturili klip u točkove biciklističkog napretka, a beli listići postali crna sudbina, što je sve skupa dovelo zemlju do ivice propasti, apokalipse i izohipse – pokazali su nejasno & nedvosmisleno da se budućnost Srbije više ne sme prepuštati slučaju i glasačkom očaju. Da nema utešne premijerske fotelje u koju će se uskoro udobno smestiti najinteligentniji deo Tadićevog tela, Srbija bi već odavno bila na putu u državnu zajednicu Nedođije & Provalije.
Svi bitni društveni faktori (politički banalitičari, tajkuni, tajkunice, tajkunčad, rukovodstvo & poslovodstvo Demokratske stranke, slobodni mediji u plavo-žutim dresovima, nevladine organizacije pri Vladi Srbije, porodica Đoković i ostali nezavisni intelektualci) misle kao jedan: Tadić je put, istina i život; najveći sin našeg napaćenog naroda (bez znakova navoda); pašenog nacije i ekspert za sportske ovacije; prva gracija evropskih integracija; čuvar Kosova i Kleptohije; jedinstvo suprotnosti: šumski Srbin sa Dorćola; baštinik naše slavne prošlosti i kamen temeljac naše svetle budućnosti; homo univerzale iz košarkaške sale; čovek čije moždane vijuge nepogrešivo trasiraju naš krivudavi put u Evropsku uniju; ukratko: politički natčovek i mentalni polubog poluteške kategorije bez kog se ne može zamisliti vladajuća kasta u Srbiji. Na okruglom stolu "Boris Tadić – juče, danas, sutra" koji je održan u Svetom Sava centru, uz učešće najumnijih tadićologa iz zemlje i podzemlja, jednoglasno je zaključeno da je za spas Srbije sa okućnicom neophodno da se Tadić proglasi nacionalnim blagom i da se napiše Zakon o zaštiti Borisa Tadića koji će Narodna skupština usvojiti prvom prilikom. Oformljena je posebna komisija u sastavu Blagoje Blagojević-Blagdan, Zlatko Zlatanović-Zlatan i Trežer Trežerović-Trezan, koja je sočinila predlog zakona preko noći i poslala ga brzojavom u Skupštinu. Nakon donošenja Zakona o zaštiti Borisa Tadića najzad ćemo svi moći mirno da spavamo, kao zaklani & nedoklani, jer će tamo gore uvek biti neko ko brine za naš život i smrt.
§ 1. Boris Tadić se proglašava za kulturno oprem-dobro, nacionalno blago onom ko rano poludi i političku konstantu koja će nam uvek visiti o vratu, za naše dobro.
§ 2. Rezultati izbora su irelevantni za funkciju koju će obavljati Boris Tadić. Izbori se održavaju samo zato što je Srbija jedna osvedočeno demokratska zemlja, ali se rezultati izbora ne mogu uzimati za ozbiljno. U suprotnom, Srbija bi zavisila od ćudljive volje građana koji glasaju kako im se ćefne, za razne čiča Gliše i slične nevešto narisane karakondžule, što bi dovelo do haosa koji bi destabilizovao politički poredak u zemlji.
§ 4. Boris Tadić će živeti u floskuli od slonovače, u posebnim uslovima koji će šašoljiti njegovo nežno biće, preosetljivo na grube slike stvarnosti koja ponekad ume da bude bolno daleko od cvetnog optimizma predizbornih DS spotova. Zidovi Tadića flos-kule biće ukrašeni odabranim uramljenim izjavama, mislima, maksimama, izmislicama & besmislicama Borisa Tadića, koje će svakodnevno snažiti njegovu veru u sebe i beskrajne mogućnosti ljudske tuposti. "Građani ne žele da žive loše, građani žele da žive dobro", "Narod ne može da postoji bez identiteta kao što čovek ne postoji bez svog imena i prezimena", "Kako steći poverenje naroda, ne znam tačan odgovor. Neki kažu da je to harizma, neki energija, sposobnost govorništva. Možda je to energija u jednom specijalnom smislu te reči", "Jesmo narod koji kupuje knjige, ali ne čitamo mnogo. Za to nema objašnjenja, to je verovatno i deo ovdašnjeg temperamentna" – dovoljno je samo baciti ovlašan pogled na ove veleumne reči kaligrafski ispisane na "kuvaricama" i čovek se već oseća kao mudrac spreman da istrči Beogradski maraton, ili kao bodisatva koji se prosvetlio u nemuštom dijalogu sa zelenom salatom i gerberima.
§ 5. Narodna skupština se obavezuje da će u najhitnijem roku doneti i Zakon o odbrani i zaštiti Tadićevog lika, dela i atletskog tela, koji će ga zaštiti od uvreda kojima ga kaljaju malobrojna medijska ogledala kojima je, iz srpskom razumu nedostupnih razloga, još uvek stalo do kletih i uvek nepopularnih činjenica. Poseban deo zakona biće brana neukusnim rimovanim pošalicama tipa: "Obožava vlast i moć, glup kao polarna noć, ograničen kao lođa, rečju: rođeni vođa" (natpis pronađen na zidu WC-a predsedničkog kabineta, inkriminisani deo zida je odvaljen i trenutno se nalazi kod grafologa na veštačenju, istraga je u toku).
§ 6. Boris Tadić mora biti zaštićen kao beli medved žuto-plave boje, jer on nije samo običan pojedinac, slamka jedna među vihorove, usamljeno ostrvo bez arhipelaga, već i glasnogovornik i eksponent Kartela koji "tvore vladajuće partije, 'opozicione' partije, enormno bogati 'kontroverzni biznismeni', vojska, raznovrsne policijske formacije, mafija, Crkva i dvorski intelektualci". "Boris Tadić" nije ime i prezime jednog ljudskog tela, "Boris Tadić" je alias korporacije koja vampirski sisa životne resurse ove zemlje. A prilično komična čovekolika jedinka zvana Boris Tadić slučajno se zatekla, sticajem nesrećnih okolnosti, na mestu provodnika sila i interesa koji kreiraju realnost Srbije.
