Žižek najavljuje smak kapitalizma
'Živjeti na kraju vremena' Slavoja Žižeka knjiga je koja pokušava analizirati aktualni trenutak kapitalizma, koji se nalazi u vrlo nestabilnoj fazi, odnosno 'apokaliptičnoj nultoj točki'. Ovo raskošno izdanje Frakture urednički je potpisao Seid Serdarević, dok je za odličan prijevod zaslužan Srećko Horvat
Nije ovo ni prvi ni posljednji put da ljudi dođu u period postojanja koji se čini kao sam kraj vremena, odbrojavanje mjeseci, tjedana ili dana koji su ostali do konačnog sloma civilizacije, vječno ugrožene i napredne istovremeno. Čitav svijet se srušio, primjerice, padom Rimskog carstva i provalom barbarskih plemena u ono što se tada smatralo kultiviranom Europom.
Stoljećima kasnije, barbarska rulja je već predstavljala izraz žudnje mase za slobodom, dok se jurišalo na Bastille i kasnije, koliko neizbježno toliko ispravno, kada se glavu francuskog kralja Luja XVIII odvojilo od njegova tijela. U takvim se periodima čini da živimo na kraju vremena, čemu je Slavoj Žižek posvetio detaljno napisanu i digresijama bogatu knjigu od 600 stranica. Žižekova je glavna teza da je neoliberalni kapitalizam na izdisaju te da se moramo pripremiti za ono što dolazi nakon njega, s time da baš i nema jasne vizije o onome što slijedi.
Ako 'živimo na kraju vremena', onda bismo ipak trebali biti malo više zabrinuti ili ushićeni, ovisno o tome vidimo li u nadolazećim radikalnim promjenama spas ili uništenje, no Žižek odmah na početku pronicljivo političku ekonomiju stavlja u psihološki kontekst. S 'nadolazećom apokalipsom' naša 'društvena svijest' se nosi kao bolesnik koji je saznao da ima neizlječivu bolest, primjerice rak. Kao društvo, smatra Žižek, reagiramo po obrascu pet stanja: poricanje, bijes, cjenkanje, depresija i prihvaćanje. Ipak, ni Žižek se baš ne drži strukture koju je izabrao, što rezultira strašno zanimljivom knjigom koja zna na trenutke umoriti svojom bujicom misli.
Svazko tko je prisustvovao nekom od predavanja Slavoja Žižeka na Subversive Festivalu dobro zna kakvo je to iskustvo: uzbudljivo, komično, informativno, izazovno, ali na kraju uvijek s malom dozom antiklimaksa, jer revolucionarne riječi ne slijede i odgovarajuća djela. 'Živjeti na kraju vremena' nudi sličan osjećaj čitatelju, razlijevajući se po brojnim temama, ali bez najvažnijih odgovora na aktualna pitanja. No, u Žižekovim digresijama – koje vrve zapanjujućim informacijama – ima više nego dovoljno oštroumnih primjedbi pa se može oprostiti što se cijeli tekst ne sažima u do kraja koherentnu cjelinu.
