Kultura Tema
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (18)

Posle 30 godina: Top lista nadrealista

Burek u svemiru (1)

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: youtube.com

Strela čiji će vrh biti umočen u ubitačan satirični rastvor u sledećeim serijalima, u TLN 1 tek je napravljena, što ne znači da nije mogla da pecka. Već tada, u ranoj posttitoističkoj Jugoslaviji, u emisiju ulaze i malo ozbiljnije teme, nepogrešivo označene kao neki od velikih problema društva

Grupa talentovanih muzičara iz Sarajeva, mahom srednjoškolaca, okupljala se početkom osamdesetih godina u jednom podrumu neobičnog imena - Dernek prostor „Zaborav“. Osim što su pokušavali da izvedu neke pesme, momci su na svojim nastupima upražnjavali i teatarski način izražavanja, što je kod publike obavezno izazivalo dosta smeha. U isto vreme, na Radio Sarajevu, Boro Kontić je uređivao emisiju „Priča i muzika subotom“ (skraćeno PRIMUS). Uvidevši da u tim klincima ima dosta talenta, Boro ih poziva da preuzmu na sebe deo programa – tačnije, dve rubrike. Prva se bavila prevodom rokenrol pesama, a druga je dobila naziv Top lista nadrealista. Za kratko vreme emisija je postala prava lokalna senzacija, dostigavši respektabilnu slušanost. Duhoviti skečevi (uglavnom smišljani na licu mesta, neposredno pred snimanje), sjajne parodije na neke popularne melodije (Jabuke i vino, Charshya at night), osobena vrsta radijskih reklama (ako ste poetska duša i želite da se ubijete, a imate taj peh što ste živi, zdravi i sretni - pištolji Majakovski, Sanski Most) i odabir tema, proizveli su autore radijske Top liste nadrealista (u daljem tekstu TLN) u prave lokalne zvezde. Emisija je, sa velikim uspehom, emitovana nekoliko godina, a najzaslužniji za njen uspeh (sem Bore Kontića, naravski) bili su Zlatko Arslanagić, Dražen Ričl Zijo, Nenad Janković, Zenit Đozić i Boris Šiber.

Tri godine po radijskoj premijeri (zvanično startovali maja 1981. godine) nadrealisti dolaze do prilike da naprave svoj televizijski šou. Njihove radijske navike, trčanje ka mikrofonu i izostanak bilo kakve discipline (i dalje snimaju bez makar nagoveštaja scenarija) nisu mnogo obećavali, pa su televizijski profesionalci zabrinuto odmahivali glavom. Ekipa koja je iznela radijski program ostala je ista, s tim što je prvih dana snimanja televizijskih nadrealista često pominjano ime jednog odsutnog prijatelja, čiji se povratak sa nestrpljenjem očekivao. Branko Đurić Đuro bio je u vojsci u tom periodu, ali se odmah po skidanju uniforme pridružio ekipi , dodajući svojom autentičnošću možda i onu presudnu mrvicu koja je nadrealiste načinila fenomenom na prostoru cele bivše Jugoslavije.

Đe me nađe!

Prva TLN koja je izašla iz katodne cevi upamćena je po nekoliko skečeva i interesantnih karaktera koje je izrodila, kao i po, iz današnje perspektive nezamislivom, prisustvu duvanskog dima u mnogim scenama. Serijal Burek u svemiru bio je prvi televizijski uradak i, uz dosta uočljivih nedostataka, brzo je izneo stvari na čistac - momci iz Sarajeva su strahovito kreativni, duhoviti i po mnogo čemu jedinstveni. Specifični sleng kojim se govori, ljudima van Bosne duhovit i mimo bilo kakvog konteksta, davao je scenama dodatnu dozu lake prijemčivosti. Teško je ne nasmejati se kada robot, metalnim i isprekidanim glasom, koji je emulacija ljudskog govora, pita Karajlića "Jes' to mangup?", ili kada, na jedvite jade izbegavši sudar sa drugim brodom, članovi posade "Enterparadajza" viču na nesavesnog svemirskog vozača "kuplung, kuplung, ko ti dade dozvolu??!!". U parodijama nadrealista oskari se dobijaju za druželjubivost, špicu i spoljne efekte, a mlađahni Barut Perič davi se u bazenu pošto je prethodno svoga oca bacio u sevdah pevajući mu "Moj očka ima konjčka dva" (otac ga je u početku pridržavao i govorio mu da maše ručicama, ali kada je zamolio sina da mu nešto otpeva, pesma ga je toliko pogodila da je podigao ruke u vazduh i uzviknuo "đe me naaađeee").

Do telefona je teško doći, pošto će se uvek naći neko ko će staviti ruku na njega i reći "to ja plaćam, druže", voditelj Mitrije Crnica javno se hvali uspehom jer je, radeći na televiziji, upoznao Halida Bešlića, Ferida Avdića i Zehru, 'nako... Ne samo što je postao deo džet-seta nego je, svojim ogromnim pregalaštvom (koji niko nije video), dobio unapređenje na poslu, što Mitrije komentariše poučnim stihovima:

Kada se trudiš,

dobiješ sako,

to zna svako

i tako...

Prva TLN bavi se i temama na granici nauke i fantastike. Misterija baščaršijskog trougla osvetljena je iz nekoliko različitih uglova, ali sve priče liče jedna na drugu, bez obzira na to u kom stoleću su nastale. Fabula je sledeća:

- Kad se momci i ljudi vraćaju iz kafane, ono malo u behutu, posle derneka i budalesanja, desi se neobjašnjiva stvar - ide tako insan, ide, istom i pfffff... Niđe ga, ispario u havu! Reko', đe to može bit', kako to može bit'? Jes' kaže, tako je!

Šta je posle bilo sa onima koji su nestali, niko ne zna, i to dodatno plaši sve koji bi trebalo da prođu pored ozloglašenog baščaršijsko- geometrijskog tela.

Ni ljubitelji umetnosti nisu zapostavljeni - aludirajući na pretenciozne, umišljene i dosadne kulturne emisije, kakvih se moglo videti tih godina na nekim televizijama (danas nema ni takvih), TLN 1 nam predstavlja velikog glumca, od čijeg je ega veća samo njegova neutemeljena samouverenost. Umetnik se proslavio ulogama u kultnim filmovima - u ekranizaciji ruskog klasika "Ana Karenjina" zapala ga je uloga voza, dok je i u "Prohujalo s vihorom" njegov talenat upotrebljen na najbolji način - glumio je konja.

Sem "Bureka u svemiru", kroz dosta epizoda TLN 1 provlačila se i saga o Seji i Seadi, dvoje mladih koji se neizmerno vole, ali, kao i u svim ozbiljnim ljubavnim pričama, ispred sebe imaju naizgled nepremostivu prepreku - roditelji im navijaju za različite klubove. Jedni za Želju, a drugi za Sarajevo. Sejo i Seada nailaze na mnogo problema, ponekad se čini čak i da će njihova ljubav pokleknuti. Seadin otac, naravno, ima drugog đuvegiju za svoju mezimicu - predlaže joj da se uda za Ferida, koji je već prvotimac i samo je pitanje vremena kada će zaigrati za reprezentaciju. Seada neće ni da čuje jer ona voli Seju! Njen pobesneli otac gleda je sa nevericom i kaže “volim i ja janjetinu, ali nema janjetine, ne tražim je, uzmem ono što ima!" Ah, ta razmažena i nerazumna deca.

Scena sa Cunetom Lastavicom, koji skače sa mostarskog mosta (kako ga je lepo videti onako lepšeg i starijeg) "jer ste vi to zaiskali" zanimljiva je i zbog straha vidljivog u očima veoma preplašenog Karajlića, kome je dodeljena uloga Cuneta. Nikome ne bi bilo svejedno da se skine u kupaće gaće i da ga trojica ljudi, kao deo scene, tobož pokušavaju prebaciti preko ograde. Dole huči neljubazna Neretva, a na mostu ekipa zajebanata sa kojima nikada nisi sasvim siguran. Cune na kraju ipak nije skočio, pa je izostao drugi deo slogana emisije "Zaiskali ste, evo vam ga!" (reakcija Nadrealista na tada veoma popularnu emisiju "You asked for it").

Strela čiji će vrh biti umočen u ubitačan satirični rastvor u sledećeim serijalima, u TLN 1 tek je napravljena, što ne znači da nije mogla da pecka. Već tada, u ranoj posttitoističkoj Jugoslaviji, u emisiju ulaze i malo ozbiljnije teme, nepogrešivo označene kao neki od velikih problema društva. Britka ironija uočljiva je u skeču odličnog naziva "imaš kuću, imaš stan, imaš vikendicu, imaš šator - vrati šator!", gde interese onih bez svoje kuće zastupa izvesni Šahbaz Kirija, najpoznatiji po podstanarskom stažu od 1926. godine. Kolumbo nije mogao da izgradi vikendicu jer nije uspeo da prikupi sve potrebne papire, a i nije imao deviza da potpl... cenzura; protiv nagomilanog šverca farmerki i slične robe u MZ Brikovac bori se prvi superjunak Nadrealista, Fu-do, a nije zaboravljena ni tadašnja praksa monstruozno dugačkih isključenja struje, pravdana brigom za stabilnost energetskih resursa na našoj maloj i ranjivoj planeti.

Lik portira koji mlati rukama, zabranjuje pušenje i stalno govori "ćeeegaaa" (tumači ga maestralni Đuro) prisutan je kroz ceo prvi serijal i verovatno nije slučajno što je baš on odabran za oproštajnu scenu. U praznom studiju, sa setnim izrazom lica, on priznaje da mu, uprkos svađama i neprestanim razmiricama, nedostaju "onaj Žvaljo i svi ostali". Na sreću, bio je to samo kraj prvog poglavlja.

Ono najteže, u ljudskom, kao i najbolje, u stvaralačkom smislu, tek je dolazilo.

*Nastavak u ponedeljak 7. februara

star
Oceni
4.75
Ostali članci iz rubrike Tema
image

Kritika pokvarenjačkog kretenizma

Ćosićevi dupeljupci protiv Krleže

image

O cenzuri: Ne ljuljajte čamac

Umjetnost nije zabava, umjetnost je revolucija

image

Liberalfeudalizam i feudalni liberalizam

Vida Ognjenović, feudalna veleposlanica

image

Zaboravljene slike bečke secesije

Gustav Klimt iz riječkog kazališta

image

postSHARE effect

Podrška magazinu sa Kosova

image

Godišnjica: Alfred Hičkok

Čovjek koji se bojao jaja

Tagovi
Nema tagova za ovaj članak