Sletanje na beer veselicu

Photo: Igor Živanović

Jurica Pađen i grupa Aerodrom nastupaju u četvrtak, 19. avgusta - u Beogradu prvi put posle 25 godina - u okviru Beerfesta. Grupu zatičem u beogradskoj ispostavi Croatia Recordsa, u Jugotonovoj prodavnici u Nušićevoj, na prigodnoj promociji, podeli autograma i ćaskanju. Pađen je specijalno za e-Novine odvojio nešto više vremena...

* Poslednji rock koncert u Beogradu održao si pre tačno dvadeset godina, kao član Štulićevog Sevdah shuttle banda. Da li je bilo nekakvih poziva tokom prethodnih godina?

Bilo je, imali smo već prije dvije-tri godine poziv za Beerfest, međutim nismo tad mogli. Zapravo nismo imali bend, jer ja sam svirao sa Četiri asa prije toga. Onda smo tek prije dvije godine krenuli sa Aerodromom. I na Exit su nas zvali prije jedno pet godina, ali tada isto nisam imao bend. Oni su baš htijeli Aerodrom, ne. I ove godine je bio poziv za ovaj ljetnji festival...

* Belef.

Ali na to nismo mogli doć zbog Beerfesta.

* Kako ti deluje Beograd, koliko je propao u međuvremenu?

Pravo da ti velim, nije mi se puno promijenio. Ja znam centar, vjerojatno se izgradilo okolo, al centar je onako, odmah bi se snašao, ne. Poznato mi je to sve.

* Večeras između ostalog nastupate i sa Ribljom čorbom, u jednom telefonskom razgovoru pre petnaestak godina rekao si mi da njih smatraš prototipom domaćeg rock benda.

Meni je Riblja ćorba najbolje što je od rock muzike u Srbiji postojalo, uz naravno respekt još nekoliko velikih izvođača. Ali nekako Čorba najduže traje i pjesme su izvršile veliki utjecaj na području bivše Jugoslavije. Meni osobno leži taj njegov zvuk i način razmišljanja.

* Pretpostavljam da misliš na ranu fazu Riblje čorbe?

Zadnja faza koju ja poznajem je ona kad smo Džoni i ja pjevali prateće vokale u pjesmi Al Kapone. Mislim da se ploča zvala Koza Nostra.

* Pratiš li sadašnju scenu u Srbiji? Ima li nešto što ti se sviđa?

Pravo da ti velim, baš i ne. Ni u Hrvatskoj nema ništa novo ni zanimljivo. Nisam ni na šta naišao što bi me zaintrigiralo, onako iskreno. Puno odličnih svirača, ali nema velike muzike kao nekad. Ne znam zašto je to tako, ali i u svijetu je tako. Nije to samo kod nas.

* Repertoar za beogradski nastup će, pretpostavljam, biti u rock maniru. Da li će biti i etno stvari koje si radio devedesetih?

Pa biće najvećih hitova, sigurno. Pjesme koje su prigodne i koje inače sviramo i koje bi se dobro uklopile u tu masovnu veselicu.

* Napravio si oko 150 pesama. Koju bi izdvojio, ako je tako nešto moguće?

Napravio sam, ajmo reć oko 150 sa onim neobjavljenim, a 130 je objavljeno i vrte se u eteru. Teško mi je izdvojit neku, narod je već izdvojio, publika je izdvojila Običnu ljubavnu pjesmu, Stavi pravu stvar na pravo mjesto, Dvadeset četiri sata, Fratelo. Mnoge od tih pjesama su obrađivane i vani. Fratelo je snimljen u Austriji, u Poljskoj je neko obradio Običnu ljubavnu pjesmu. I Hrvatski izvođači su obrađivali pjesme Aerodroma. Đulijano je obradio Dvadest četiri časa. Tako da je sve to zapravo izdvojilo te pjesme od ostalih a ne ja. Prema tome ja ću se prikljućit glasu naroda.

* Džoni Štulić je 1982, na čuvenom albumu Filigranski pločnici, žestoko popljuvao Juru Stublića u pesmi Roll over Jura. Nekih petnaestak godina kasnije, na albumu Slatka mala stvar, ti si uradio nešto slično sa pesmom Goli prick, koju si posvetio Džoniju. Obzirom da znam da ste u redovnom kontaktu svih ovih godina, reci mi kakva je bila njegova reakcija?

Ja sam nakon toga bio kod njega i njemu je to najdraža pjesma na tom CD-u. Džoni ko Džoni, samo nek je priča o njemu, pa makar bila i oštra. Naš odnos je uvijek bio taj spin zajebancije, nije bilo milovanja i glađenja, nego onak, to te čeliči.

* Imaš li komplet njegovih knjiga koji će uskoro izaći?

Nemam, to bih si volio nabavit. On mi je rekao da to treba izaći i dva CD-a uz to. I rekao mi je, baš sad zadnji put kad smo se čuli, da mu je zapravo ta zadnja postava Azre bila najbolja od svih. I to je napisao u svojoj autobiografiji Smijurija u mjerama. Džoni iznenadi jedino kad ne iznenadi.

* Hvala Jurice na razgovoru.

Nema na čemu. I puno mi pozdravi Peru. S njim sam dobar, mogu slobodno reć...