Šta je Dodik prodao Rusima?

Tajna ostaje među nama: Dodik i ruski partneri

Photo: Modriča

Malo, malo pa u javnosti procuri neka vijest o netransparentnim privatizacijama u Republici Srpskoj kojoj je kumovao Milorad Dodik. Mahom, riječ je o medijima iz Federacije BiH poput “BH Dana”, “Slobodne Bosne” ili emisije “60 minuta” koje su u samom startu u RS okvalificirani kao neprijateljski, a samim tim i neistiniti. Ovoga puta na premijera RS okomila se “Slobodna Bosna” koja piše o tajnim klauzulama koje su pratile prodaju Naftne industrije Republike Srpske (NIRS) Rusima, a sve to prenosi “Jutarnji list” jer je u čitavu transakciju umješana i Luka Ploče, odnosno moguće je da je Dodik Rusima prodao i hrvatski teritorij

Prema pisanju Slobodne Bosne, prodaju Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, Rafinerije ulja u Modriči i kompanije Petrol ruskom Njeftegazinkoru prate i aneksi ugovora, po kojima premijer Republike Srpske Milorad Dodik Rusima daje monopol na sva naftna bogatstva na gotovo polovini teritorija BiH, ali i pravo na gradnju terminala za naftne derivate u Luci Ploče, te udio u Janafu, ako manjem BiH-entitetu u postupku sukcesije bude priznat vlasnički udjel u toj kompaniji, piše zagrebački dnevnik.

Špekulacije o netransparentnoj prodaji Naftne industrije RS aktuelne su još od dana kada je najavljivana prodaja Rafinerije nafte, ulja i Petrola. Ugovor o prodaji je zaključen 2. februara 2007. sve sa oznakom “strogo povjerljivo” što je bilo dovoljno da se posumnja ne samo u transparentnost već i u opravdanost prodaje ruskim partnerima, s obzirom da je bilo riječ o javnom poduzeću koje je, ruku na srce, godinama trulilo.

Analiza Transparency Internationala BiH je tada pokazala da je Vlada RS sa ruskim partnerom zaključila ugovor sa mogućim dalekosežnim negativnim posljedicama po budžet RS, građane, ali i razvoj države. Nejasan je bio i pravni status kupca - Njeftkazinkora koji je u 40 postotnom vlasništvu Zarubežnjefta, a ostalih 60 posto je u vlasništvu troje fizičkih lica.

POSAO STOLJEĆA, MOGUĆI PROBLEM STOLJEĆA: Slobodna Bosna se “pozabavila” “poslom stoljeća” kako su ovu transakciju okarakterizirali u Banja Luci naglasivši da je moguće da “posao stoljeća” uskoro preraste u međunarodni skandal. Potpisujući ugovor o prodaji naftnog sektora RS, vlada ovog bh. entiteta nije samo prodala tri preduzeća koja su ga činila: Rafineriju nafte u Brodu, Rafineriju ulja iz Modriče i preduzeće Petrol, već je aneksom ugovora ruskom partneru dala monopol na sva naftna bogatstva na 49 posto teritorije BiH, piše list, mada to i nije neka vijest jer je slično uradila i Vlada Srbije prodajući NIS i sva prava na eksploataciju rudnih bogatstava Gazpromnjeftu.

Problem prelazi okvire Republike Srpske, pa čak i BiH. List dodaje da je Njeftegazinkor za 115 milijuna eura, koliko su platili za poduzeća postao potencijalni suvlasnik Jadranskog naftovoda (JANAF) i terminala u luci Ploče, sa čime je RS uzela pravo da prodaje i dijeli državnu imovinu BiH, iako ističu nije RS pravni nasljednik BiH, ali i susjedne Hrvatske.

Podsjećaju i na izjavu Adnana Terzića, bivšeg predsjedavajućeg Vijećem ministara BiH od prije nekoliko godina:

Ruska gubernija: Rafinerija u Bosanskom Brodu

Photo: Stock

“Rafinerija i cijeli naftni sektor nisu ratni plijen RS da ga prodaju bez državne saglasnosti, kako i kome hoće. Država treba sama da raspolaže svojom imovinom i za sopstvene potrebe“, govorio je prije nekoliko godina Terzić, koji ni danas promijenio mišljenje:

“RS nije pravni nasljednik predratne imovine, već država BiH. Besmisleno je da oni, kao entitet bez ikakvog pravnog subjektiviteta, prodaju i Ploče i JANAF“, ističe Terzić za Slobodnu Bosnu koja je prodaju JANAF-a i terminala u Luci Ploče predstavila kao dodatni poticaj Rusima, ali ni to nije sve. Navode da je Vlada RS na sebe preuzela i kupovinu zemljišta za izgradnju pruge od brodske rafinerije do rafinerije ulja u Modriči, s tim što će pomenutu prugu koristiti samo Njeftegazinkor i dodaju da ni taj poticaj kupcu nije bio dovoljan signal da prugu i sagradi. Kao dodatne pogodnosti, prema spornom ugovoru i još spornijim aneksima, Vlada RS  omogućuje kupcu da po pravu preče kupovine, dobije naftna skladišta “Vrbanja“ i “Brezičani“, koji su još uvijek predmet spora hrvatske Ine i sarajevskog Energopetrola!

Sve ovo, pa i član prema kojem “potvrđuje da u skladu sa svojim statusom zna i mora znati sve zakone i propise koji se odnose na izvršenje ovog ugovora i prihvata na sebe svu odgovornost za neusaglašenosti ovog ugovora sa važećim zakonodavstvom“, Vlada RS potpisuje: “Prodavac će nadoknaditi Kupcu gubitke nastale kao posljedica zbog neusaglašenosti datog ugovora sa važećim zakonodavstvom“.

Za ovaj sarajevski tjednik Damir Miljević, ekonomski analitičar iz Banje Luke kaže da će ova posljednja klauzula nanijeti najviše štete budžetu RS-a.

“Kako je dao luku Ploče i JANAF, Dodik je mogao dati i zgradu Ujedinjenih nacija, u slučaju da RS postane njen pravni nasljednik. Svi mi znamo da od toga nema ništa, a ako kupac odluči da tuži RS, zbog nepoznavanja zakonskih propisa, štetu će platiti građani. Iz svega je jasno jedno – Republika Srpska, odnosno njen premijer Dodik, je potpisala štetan i nezakonit ugovor, kojim ne samo da je već ojadila budžet, već ostavlja mogućnost ruskom kupcu da iz RS izvuče mnogo više nego što namjerava unijeti“, navodi Miljević.

ZBUNJENI HRVATI: Tjednik je došao i do dijela spornog ugovora koji uključuje i Hrvatsku: "6. 1. 7. U skladu sa zakonom po posebnom ugovoru omogućiti kupovinu zemljišta u luci Ploče za izgradnju terminala za derivate nafte, akcija naftovoda od luke Omišalj do RN i cjevovoda za derivate nafte od RN do luke Opatovac, po pravu preče kupovine u slučaju da RS bude priznata kao zakonski vlasnik te imovine, odnosno akcija, kao i pravo prečeg provođenja geoloških istraživanja i vađenja nafte na teritoriji RS-a".

Sporno vlasništvo: Trasa JANAF-a

U Ministarstvu inostranih poslova RH potvrđuju za Slobodnu Bosnu da do momenta dok im nije poslat ovaj dio ugovora, nisu znali da imaju ikakve veze sa privatizacijom naftnog sektora RS-a.

“Naša pravna služba nije znala da je naš dio teritorije uopće spomenut u ugovoru. U svakom slučaju, tražićemo pojašnjenje od Vlade RS i pomno ispitati sve odredbe ovog ugovora“, navode iz Ministarstva inostranih poslova RH.

Ovom vješću bavio se i Jutarnji list koji donosi komentar Marija Draguna, glasnogovornika Ministarstva: “Dio tog ugovora došao je do nas i mi smo ga dali na provjeru. Ako se te informacije pokažu točnima, sigurno je da ćemo reagirati. Ne može netko davati nešto što nije njegovo”.

Iznenađenje nisu krili ni u Ministarstvu gospodarstva, u kojem o toj problematici namjeravaju razgovarati ovih dana. Sugovornici Jutarnjeg iz Vladinih krugova čude se otkud Luka Ploče u toj priči, budući da ugovor koji su o upravljanju lukom potpisali Zagreb i Sarajevo nije ratificiran, pa samim tim nije ni zaživio.

“U vlasničkoj strukturi JANAF-a nisu ni Republika Srpska, ni BiH, niti je JANAF predmet sukcesije” rekao je Ante Markov, direktor JANAF-a koji je dodao da je jedino otvoreno pitanje, što se JANAF-a tiče, Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu. Problem je terminal u rafineriji u Bosanskom Brodu koji je, prema knjigama JANAF-a u njihovom vlasništvu.

Tužba malih akcionara 
Zbog ovakvog ugovora mali akcionari Rafinerije nafte Brod podnijeli su tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci protiv Republike Srpske, odnosno Vlada RS, Rafinerije nafte i Komisije za hartije od vrijednosti. U tužbi se traži od suda da proglasi ništavnom Odluku o smanjenju osnovnog kapitala Rafinerije. Akcionari traže da se Ugovor o prodaji Naftne industrije RS, kao i aneksi Ugovora proglase ništavnim, jer su u suprotnosti sa Zakonom o prodaji naftne industrije RS i zaključeni su na štetu tužitelja kao suvlasnika Rafinerije.
Akcionari traže nadoknadu štete koju su imali “nezakonitim smanjenjem osnovnog kapitala“, s zateznim kamatama. Mali akcionari su obavijestili niz institucija u RS i BiH da je “navedena Odluka skupštine Rafinerije nafte a.d B. Broda od 02.10.2007 u suprotnosti sa Zakonom o prodaji Naftne industrije Republike Srpske, gdje su tom odlukom mali akcionari oštećeni za 36% njihovog udjela u društvu”.

Svetlana Cenić, član Odbora direktora Transparency Internationala i bivša ministarka finansija RS-a, pojašnjava da pitanje JANAF-a nije riješeno od kraja rata između BiH i Hrvatske, te da je to pitanje bilo u nadležnosti Vijeća ministara BiH.

“Sva ta imovina pripadala je predratnom Energoinvestu, a pitanje JANAF-a trebalo je riješiti raspodjelom imovine između bivših jugoslovenskih republika, odnosno sukcesijom. S obzirom na to da JANAF ne ide kroz RS, Hrvatska ga je prisvojila sebi. S druge strane, Vlada RS je predložila Vijeću ministara BiH da u ime države traži pravo na korištenje JANAF-a, te da se odredi koji dio vlasništva pripada našoj državi. Imali smo papire kada je i koliko novca BiH uložila u izgradnju JANAF-a, a shodno tome tražili smo svoj dio“, kaže Svetlana Cenić za Slobodnu Bosnu čiji novinari su se bavili i onim konkretnijim dijelom ugovora.

Nakon što je metodom neposrednog odabira kupca, premijer RS-a Milorad Dodik izabrao Njeftegazinkor, danom potpisivanja ugovora, Vlada RS-a preuzima sve dugove navedenih preduzeća veće od 72, 5 miliona eura, te sve ishode/posljedice mogućih sudskih parnica koje se u tom periodu vode.

Tako je Vlada, navodi list, platila dug zagrebačkom Tifonu, čiji je vlasnik hrvatski general i haški optuženik Ivan Čermak, 9,1 milion dolara, zatom Devinu 47 miliona dolara, Vitolu 27,4 miliona dolara i preduzeću Galaxy 15,9 miliona dolara. Samo ova četiri povjerioca koštala su Dodikovu vladu 72,6 miliona eura, koje im je trebao isplatiti Njeftegazinkor za kojeg navode da su novac "pozajmili" od matične firme Zarubežnjefta po kamatnoj stopi od 13 posto. Tako rafinerija u Brodu plaća sama sebi svoj kredit po lihvarskoj kamati, s tim što se na dan kašnjenja na ukupna dugovanja dodaje još 0, 3 posto kamate! Da li je ovaj novac ikada prispio u budžet RS koji ga je prvi isplatio nikada nije objelodanjeno navodi list i dodaje da se ni tu nije stalo sa plaćanjem dugova. Još 13 manjih povjerilaca koštalo je budžet RS-a 13 miliona maraka, a neisplaćene plate radnicima dodatnih 14 miliona maraka.

Galantnost entitetskih vlasti vidi se i po tome što je kupac dobio grejs period od četiri godine da plati dugovanja prodatih preduzeća od 130 miliona maraka. Tako je, barem zvanično, Vlada RS platila 99,6 miliona eura samo na dugove, kako bi Njeftegazinkoru predala očišćen“ naftni sektor RS-a, zaključuju na kraju.