Region Hrvatska
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (1)

Mrkšić bio od koristi i Tužilaštvu i Gotovini

Riskantna igra Gotovinine obrane

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: EPA/MICHAEL KOOREN

Iako je u Haagu svjedočio na poziv obrane generala Ante Gotovine – i to protiv svoje volje, uz obvezujući nalog Haškog suda – potvrdivši neke od glavnih teza Gotovinine obrane, nekadašnji zapovjednik vojske krajinskih Srba i osuđeni ratni zločinac Mile Mrkšić barem u jednome dao je za pravo i haškom tužiteljstvu, piše riječki “Novi list”, čiju analizu svjedočenja Mileta Mrkšića prenosimo u cjelosti

Artiljerijski napad Gotovininih snaga na Knin 4. kolovoza 1995. Mrkšić, koji je u ponedjeljak odgovarao na pitanja obrana generala Ivana Čermaka i Mladena Markača, nazvao je “gustim i preciznim”, dometnuvši: “Da su nastavili tući po meni, a da su grad ostavili na miru, čudo bi ostvarili”. Naime, Mrkšić tvrdi da su vojni ciljevi u Kninu, poput njegova štaba i vojarni, bili pogođeni “nevjerojatno preciznim” projektilima iz dalekometnih topova. Međutim, dodaje, Gotovinine snage pritom su raketama iz višecjevnih bacača “nasumično” gađale cijeli grad, izazivajući paniku među civilima.

Mogli odmah ući u Knin

Mišetić citirao Mladićeve dnevnike
Gotovinin odvjetnik Mišetić koristio je tijekom Mrkšićeva svjedočenja i ratni dnevnik haškog bjegunca Ratka Mladića, koji je zaplijenjen prošlog prosinca u stanu Mladićeve supruge, zajedno s desecima video zapisa od kojih su neki nedavno i objavljeni. Mišetić je citirao Mladićeve zapise sa sastanka s Mladića, Mrkšića i načelnika Vojske Jugoslavije Momčila Perišića s Miloševićem u lipnju 1995. o zaustavljanju “hrvatsko-muslimanske ofenzive”, kao i sastanka u generalštabu jugoslavenske vojske o Zapadnoj Bosni i pomoći Fikretu Abdiću.

Kninske gradske četvrti bile su pod stalnom raketnom vatrom (Mrkšić procjenjuje da ih je na grad palo od osam do deset tisuća), dok su vojni ciljevi pogođeni samo u prvom valu napada. Mrkšić je i jučer, tijekom protuispitivanja tužiteljstva, tvrdio da je cilj hrvatskih raketnih napada bio zastrašivanje i tjeranje civila. “Ono što su htjeli gađati precizno, to su i gađali”, kazao je Mrkšić i dodao kako ga je čudilo što su njegovu komandu Gotovinini topovi pogodili samo jednom, a mogli su još deset puta.

“Hrvatska vojska tukla je po svim naseljima u Krajini, što nije imalo logike. Nismo procjenjivali da će nas tjerati, no onda smo zaključili da im je bio cilj zastrašiti stanovništvo i poljuljati obranu, jer su borci odlazili vidjeti što im je s obiteljima”, rekao je svedok povrđujući glavnu tezu tužiteljstva, objasnivši da je hrvatska strana mogla zatvoriti sve izlaze iz Knina, te da je u Knin mogla ući prvog dana akcije Oluja, no to nije učinila, već je otvorila koridor za evakuaciju.

Ključna teza optužnice protiv Gotovine, naime, kaže da su Srbi protjerani iz Hrvatske artiljerijskim sijanjem panike po Kninu i okolici, pa Haag odgovornost za srpski egzodus pripisuje isključivo Gotovininom topništvu. Pozivanjem Mrkšića na klupu za svjedoke Gotovinina obrana nastavlja svoju rizičnu, ali i isplativu strategiju demontiranja optužnice preko visokopozicioniranih svjedoka iz srpske vlasti.

Milošević nalogodavac

Kao što je poznato, Gotovinina obrana tvrdi kako povod odlaska srpskih civila nije bio hrvatski napad, već naredba srpskih vlasti o evakuaciji, a obrana je za jedan raketni napad na Knin, u trenutku dok su u njega ulazile hrvatske snage, u ranijem postupku dokazala kako se radilo o odmazdi srpskih snaga u povlačenju.

Iako ne poriče postojanje planova evakuacije civilnog stanovništva, Mrkšić tvrdi da je cilj tih planova bio izvlačenje civila iz ratne zone, ali ne dalje od Srba, na granici s BiH. “Najprije je počela bježati elita i tatini sinovi, s parama i mercedesima, a onda i ostali”, kazao je svjedok tvrdeći da bi do evakuacije došlo i bez naređenja, “jer narod nije mogao izdržati tu vatru”.

Hrvatska bi, međutim, po Mrkšiću trebala biti zahvalna krajinskom rukovodstvu što su civili otišli, jer da nisu, da je “ostrašćena vojska naišla na narod ili vojnike”, “tko zna kako bi Hrvatska prošla s međunarodnom zajednicom”.

Preko Mrkšićeva svjedočenja obrana je pak dokazala kako je iza krajinskih Srba stajao režim u Beogradu, jer je i samog Mrkšića Milošević postavio za zapovjednika vojske krajinskih Srba. Mrkšić je zadatke dobivao od “predsjednika Miloševića”, koji je bio “autoritet za sve srpske zemlje”.

Červenko nije došao

Obrana uvjerava kako je Mrkšićeva vojska, koju je Gotovina vojno porazio, bila osposobljena i dobro organizirana vojna snaga, koju je trebalo napasti svim snagama. Sam Mrkšić tvrdi da je očekivao Gotovinin napad, nakon što su Gotovinine postrojbe zauzimanjem Bosanskog Grahova izbile na Dinaru i “imale Knin kao na tanjuru”, za što krivi zapovjedništvo vojske bosanskih Srba koje je to obećalo spriječiti, što nije učinilo. Knin nije imao planove obrane, ni zaštitu, jer je, po Mrkšiću, glavni grad pobunjenih Srba “praktički bio otvoreni grad”. Uoči Oluje trebao se sastati s načelnikom glavnog stožera HV-a Zvonimirom Červenkom, kada bi “sve prihvatio” samo da izbjegne napad na Knin, no Červenko nije došao.

Mrkšić je svjedočio protiv svoje volje, uz obvezujući nalog, no na kraju je ipak prvi put poslije 14 godina ispričao svoju verziju pada Krajine, “otvorivši dušu”, jer su u Srbiji za ratni poraz najviše krivili upravo njega.

star
Oceni
5.00
Ostali članci iz rubrike Hrvatska
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak