Stav
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (9)

Glede & unatoč

U ime oca i novca

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
PHOTO: www.javno.com

I crkvenjaci i vlastodršci, posve otuđeni od svoje pastve, žive bahato ugodno, oni su, kao u crtićima, figure koje plutaju visoko gore, na onim bijelim oblačićima, veze nemaju s ovima dole bijednicima, a kad se tu i tamo ipak spuste, e onda bi da slete ravno u nešto metalno čvrsto. U kontejner? Nažalost, ne, nego u luksuzni, blindirani BMW. Jasno, ne zbog opravdanog straha, ma kakvi, nego tek da se zaštite od masovnih iskaza obožavanja razdraganih zemljana

Piše: Heni Erceg 

On je u sukobu s učiteljima, doktorima, nastavnicima, sveučilišnim profesorima... u sukobu je s radnicima koji su zbog kriminala i nesposobnosti vlasti ostali bez posla, on je u sukobu s rodiljama, penzionerima, tetama u vrtiću... u sukobu je sa Slovencima i Evropskom Unijom i Haškim Tribunalom... ne stoji dobro ni sa Srbijom, a ni s Bosnom.

On je zapravo u sukobu s narodom i vlastitim okruženjem, vlasnik je jedne mizerne karijere tokom koje je u državu uveo opasan oblik puzajuće diktature i do savršenstva razvio politički nepotizam, lopovluk, ozakonio rasprodaju ono malo preostalog nacionalnog dobra, potpuno obezvrijedio građane, zatirući im prava, pa je utoliko razumljivo da je čovjeku prpa od sve te gomile potencijalnih neprijatelja. Zato mu je politbiro stranke, tvrde od partijske love, ne nipošto one iz tanahnog proračuna, odlučio kupiti pokretnu tvrđavu, otpornu na svaku vrstu vragova, blindirani bemvejac, totalno neprobojan, po zanemarivoj cijeni, višoj od pola milijuna eura.

Jer da čovjek i vođa, izložen tolikim, što unutrašnjim, što vanjskim neprijateljima, mora biti zaštićen i siguran dok se vozi uokolo, sve u radijusu od nekoliko stotina metara. Hrvatski premijer, naime, nikada se nije puno susretao s narodom, a sada kada su se stvari s plebsom, izigranim i


Od čitavog niza odredbi iz toga obijesnog ugovora Tuđmana s Vatikanom, normalnom se čovjeku diže kosa na glavi, jer naprosto podsjećaju na militantne naredbe neke vojne hunte, ugovor baziran na ozbiljnom haraču i odvratnoj pohlepi klera kojoj je hrvatska vlast spremno izlazila ususret, sve do bezobzirnih prenamjena urbanističkih planova, e kako bi se pastiri mogli susretati s bogom na najatraktivnijim područjima Zagreba ili Splita.
prevarenim, prilično zaoštrile, to mu, kao pametnom čovjeku, na pamet ne pada nešto se šuljati po cesti ili prelaziti onu kratku razdaljinu od vlastite vile do radnog mjesta, recimo, na biciklu, uopće, bez veze se susretati s nabrušenim, neodgovornim, narodnim masama.

A onda su, gle, posve neočekivano, te blesave mase burno reagirale na kupnju Sanaderu toga jamesbondovskog oklopnjaka, pa je on, shodno svom uobičajenom ponašanju – „ako prođe, dobro je, ako ne, glumit ću da nisam odavde” – naredio da se skupi automobil vrati. Nije naravno rečeno kome da se vrati, pa pretpostavljamo da se taj bezobrazno skupi predmet samo utiho parkirao u nekoj garaži, dok se, kao i svi toliki drugi, i taj skandal naprosto ne slegne.

I baš nekako čudi da se, uz burnu reakciju degradirane javnosti, na taj novi konzumeristički hir hrvatskoga premijera nije oglasila uvijek budna Crkva u Hrvata pa mu, onako skromna, suosjećajna, kakva već jest, održala strogu prodiku i u ime oprosta naredila da ima klečati na tvrdom, te izmoliti koju stotinu očenaša i zdravomarija. Nije se, ne, oglasio nitko od crkvenjaka koji inače uokolo dijele moralne pljuske baš zbog rastrošnosti, nesolidarnosti sa siromašnima i slične bla, bla..., a nije zato što je baš Crkva onaj jedini preostali prijatelj usamljenog hrvatskog premijera.

A kako i ne bi bila kad je upravo ona, bogom odabrana institucija kojoj se ni sada, općoj frci unatoč, neće uskratiti ni lipe od one gomile milijuna kuna što se svake godine iz državnog proračuna izdvajaju za njene bahate ovozemaljske radosti. Tron i oltar tako, u deklarativno sekularnoj državi, ostaju zajednička osovina vlasti, čija se čvrsta ljubav bazira isključivo na nepristojnim količinama novca koje svi građani, i vjernici i ateisti (ove druge ionako nitko ništa ne pita), redovito izdvajaju za raskošan život hrvatskoga klera, njihove plaće, njihove klerikate, nakaradna crkvena zdanja koja se proteklih godina mjere tonama betona, skupim jakuzijima, obilatim voznim parkom, kilometrima atraktivnoga zemljišta...

-.-PHOTO: www.voiceofcroatia.net-.-Molitva za naše: Ivo SanaderA sve je počelo kada je Franjo Tuđman prije jedanaest godina sklopio, u mnogim elementima protuustavan, sporazum sa Svetom stolicom, time zakonski omogućio Crkvi neviđeno bogaćenje, a državi, gradovima, selima, općinama... naredio da imaju iz proračuna izdvajati onoliko koliko božjim pastirima treba. A trebalo im je puno. Pa je samo u 2008. kada je, dakle, kriza već bila itekako očekivana, brojne se tvrtke gasile, nezaposlenost se povećavala, a marljivi posjetioci kontejnera postajali sve brojniji, Crkvi uredno kapnulo čak 382 milijuna kuna samo iz državnog proračuna, to jest oko 52 milijuna eura, plus još bog te pita koliko iz blagajni lokalnih zajednica. Budući da nema u njih ništa mukta, od sprovoda do vjenčanja, od krštenja do krizmi... sve ima svoju cijenu, sve se to „dobrovoljno” plaća, a onda se još ispostavilo i da je Sanaderova vlada na tajnim sjednicama u popovsku kasu uplaćivala dodatne milijune kuna.

Od čitavog niza odredbi iz toga obijesnog ugovora Tuđmana s Vatikanom, normalnom se čovjeku diže kosa na glavi, jer naprosto podsjećaju na militantne naredbe neke vojne hunte, ugovor baziran na ozbiljnom haraču i odvratnoj pohlepi klera kojoj je hrvatska vlast spremno izlazila ususret, sve do bezobzirnih prenamjena urbanističkih planova, e kako bi se pastiri mogli susretati s bogom na najatraktivnijim područjima Zagreba ili Splita.

Zauzvrat podrška HDZ-u iz sakristija nikada nije izostala, a pogotovo neće sada, kada se zbog ozbiljne recesije krešu prava svima koji žive na proračunu, osim onima koji bi imali biti socijalno najosjetljiviji, odnosno Crkvi. Koja se pak ničega neće odreći, niti joj tako nešto pada na pamet, ali zato hrvatski premijer i stranka mu mogu biti mirni, budući da ih s oltara nitko neće prozivati za rastrošnost, nesposobnost, korupciju...

Niti će kome u Vladi pasti na pamet da sada, u krizi, razreže toj Crkvi barem porez što ga inače na „autorska dijela” plaćaju svi ostali građani, osim svećenika koji, računa se, svojom „sivom ekonomijom”, to jest uslugama sprovoda, vjenčanja, blagoslova kuća... utrže još oko petnaest milijuna kuna godišnje. Neoporezivih, podrazumijeva se.

Nitko se iz te „štedljive” Vlade neće usuditi predložiti da se i svećenicima smanje plaće, baš kao i liječnicima i profesorima, pa će i dalje, krizi unatoč, neki kapelan imati plaću srednjoškolskog profesora, svećenik onu asistenta na fakultetu, dok je takozvani osobni dohodak biskupa čak i veći od onoga liječnika specijaliste. Stoga recesija ne važi za ovdašnju crkvu, njeni će „zaposlenici” i dalje uživati u svojim pastoralnim centrima, ubirati novac od iznajmljivanja poslovnih i stambenih kvadrata, keširati lovu od prodavanja magle vjernicima, od trgovanja dionicama...

Ona će i ove, krizne godine, uredno inkasirati naših 52.000.000 eura, ej, pedeset i dva milijuna, mi zauzvrat dobivamo ciničnu poruku da Crkva podržava „Vladine mjere prevladavanja krize”, premijer pak računa na standardnu „suradnju” klera i na predstojećim lokalnim, i svim ostalim izborima.

A opet, nema tu mjesta nikakvom čuđenju, budući da je odnos Crkve i vlasti u Hrvatskoj godinama baziran isključivo na međusobnim interesima, pa je logično i razina perverzije u svakodnevnom životu vrlo slična. I crkvenjaci i vlastodršci, posve otuđeni od svoje pastve, žive bahato ugodno, oni su, kao u crtićima, figure koje plutaju visoko gore, na onim bijelim oblačićima, veze nemaju s ovima dole bijednicima, a kad se tu i tamo ipak spuste, e onda bi da slete ravno u nešto metalno čvrsto. U kontejner? Nažalost, ne, nego u luksuzni, blindirani BMW. Jasno, ne zbog opravdanog straha, ma kakvi, nego tek da se zaštite od masovnih iskaza obožavanja razdraganih zemljana.

Oceni
0
Ostali članci iz rubrike Stav
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak