Region Crna Gora
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (3)

Uništavanje nevjeste Jadrana

Betonska Boka

Veličina slova: Decrease font Enlarge font

„Svaki put kada dođem u Crnu Goru, dvije stvari mi oduzmu dah. Fantastična ljepota mjesta i to kako se brzo uništava”, napisao je Džulijan Brajtvajt, britanski diplomata i zaljubljenik u prirodu Crne Gore, u pismu koje su prije nekoliko mjeseci objavile podgoričke „Vijesti”. Boka Kotorska pravi je primjer bahatog čovjekovog odnosa prema prirodi!

Piše: Lidija Franović

Brajtvajt je prvi put u Boki bio 1996. i odmah se zaljubio u Perast... Otad primjećuje poboljšanje turističke ponude, ali i brzinu kojom se uništava Boka, što ostavlja najveći utisak na njega. -.-PHOTO: LIDIJA FRANOVIĆ-.- Mediteran koji nestaje: Kozja staza u Lipcima

„Ovo je oblast izuzetne ljepote, svjetska baština UNESCO-a, koja je preživjela Rimsko i Otomansko carstvo, uspon i pad Venecijanske i Habsburške imperije, Titovu Jugoslaviju i ratove 90-tih, ali će tokom nekoliko godina biti izobličena korupcijom i divljom gradnjom najgore vrste”, ističe Brajtvajt, koji svuda zapaža veliki broj plastičnih flaša, kese, opuške, pune kontejnere. Primjećuje i kako svuda niču jeftine kockaste betonske kuće, koje uništavaju prirodnu i arhitektonsku harmoniju Zaliva.

Uništavanje Boke za njega je tužno, a za Crnu Goru tragično. Ipak, sa velikim optimizmom se nada da će građani Crne Gore imati snage da se tome odupru.

Sveti Marko

Jedan od dragulja Boke, sa predivnim plažama koje su zadnjih godina pune svih vrsta smeća, polomljenog stakla, u većinskom je vlasništvu ruske kompanije Metropol Development, koja ga je nedavno kupila od beogradskog Putnika. Sve do početka rata ostrvo je bilo ekskluzivno odmaralište Cluba Mediteranee iz Pariza. Turisti sa Zapada su mogli da pobjegnu od brzog ritma života – u krajnje jednostavno opremljenim bungalovima čak nije bilo ni struje. Sveti Marko (Stradioti) predstavljao je utočište i za brojne pristalice nudizma a na radost mještana voajera.-.-PHOTO: NATAŠA BIORAC-.-Wild Beauty: Sveti Marko

Posljednji gosti koji su došli na odmor u junu 1991. brzo su morali da ga prekinu zbog rata u Sloveniji i Hrvatskoj. Ostrvo je opustjelo a na njemu su se nastanile koze i ovce. Kada je prodato, javnost je uvjeravana da će se voditi računa o ekološkim standardima.

Međutim, kako pišu podgoričke Vijesti, nacrt studije lokacije ostrva Sveti Marko, koji je trenutno na javnoj raspravi, predviđa drastične intervencije ne samo na ostrvu, nego i u okolnom akvatorijumu, ponajviše plićaku Tunji, koju po nasukavanju dobro pamte svi koji ne bi usporili motore svojih plovila.

PETICIJA ZA SPAS TUNJE I SVETOG MARKA

Grupa građana iz Tivta i Boke pokrenula je nedavno potpisivanje peticije za spas plićaka Tunje i ovog dijela Tivatskog zaliva.

Na adresi  www.otokstradioti.blogspot.com moguće je pratiti sve vezano za ovu temu a peticija se može slati i mejlom na adrese: otokstradioti@gmail.com.

Link za prije pomenuti blog nalazi se i na sajtu Ramba Amadeusa.

Preduzeće Urbi Montenegro d.o.o. iz Podgorice izradilo je nacrt Studije po narudžbi Ministarstva za ekonomski razvoj, po kojem Sveti Marko treba da bude „dograđeno” i na sjeverozapadnom dijelu prošireno vještačkim poluostrvom. Time bi uništili Tunju, prirodno stanište i mrijestilište školjaka kao što su mušlje (dagnje), piligrini i palasture, na kojoj su istraživači Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora pronašli amfore.

Novinarka e-novina naročito pamti ljeto 2006, tokom kojeg je često išla na Tunju i skupljala mušlje, zajedno sa ljudima iz svih krajeva bivše Juge i inostranstva. Druženje, ukazivanje na to gdje ima neobranih školjki, međusobna solidarnost stvari su koje se pamte. Kao i bistra voda, koju bi nemirnom najčešće činili gliseri bahatih vlasnika, kuliranje...

-.-PHOTO: ČEDOMIR REBIĆ-.- Plićak kome prijeti propast: Tunja u Tivatskom zalivu

Moćni investitori planiraju da na mjestu Tunje sagrade vještačko poluostrvo, pod nazivom Palazzo, dužine oko 500 metara, koje će biti glavno pristanište i marina sa 140 vezova za jahte duge do 25 metara. Planeri smatraju da se južni dio ostrva, koji je zaštićeniji, može bolje iskoristiti za plažu, a da ne ugrožavaju crkvu i samostan iz XVII vijeka na obližnjem Otoku Gospe od Milosti, koji je zaštićeni spomenik kulture. Tvrde da uvažavaju principe održivog razvoja, te lokalnog arhitektonskog nasljeđa.

Ko može da vjeruje u to da neće dodatno uništiti već dobrano uništen morski eko-sistem u Boki?! Da će poštovati ono malo sačuvanog lokalnog arhitektonskog nasljeđa?

Lipci

Te 1996, navodi prije pomenuti Ričard Brajtvajt, nije bilo puta Risan – Žabljak preko Lipaca.-.-PHOTO: LIDIJA FRANOVIĆ-.- Trajni ožiljak: Pogled na Lipce iz Perasta

„Kao i Kineski veliki zid, ovaj put je jedna od rijetkih ljudskih građevina koje se mogu vidjeti iz svemira. Ali za hiljadu godina, naši potomci mu se neće diviti kao jednom od velikih kulturnih i građevinskih trijumfa čovječanstva, već će ga smatrati nepojmljivim primjerom kako čovjek može da naruši prirodu. Put prolazi kao ožiljak preko planina prethodno nepromijenjenih milionima godina. Što je još gore, preduzimači građevinskih radova sada ruše planinu dinamitom i prodaju kamen. Od svjetske baštine do kamenoloma - za deset godina...”

Kakav je osjećaj imao Brajtvajt ako je možda vidio jedan drugi slučaj uništavanja Lipaca – odranjanje brda i nasipanje mora na krajnje vandalski način, može se samo naslutiti. Mnogi su se pravili slijepima dok su sredinom 2008. dva nikšićka brata, poznata po odrađivanju posla za DPS, uništavala brdo i nasipala more, kako bi napravili plažu i parking. Reagovali su rijetki, među njima Expeditio iz Kotora i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) iz Podgorice. Na gradilištu se čak prijetilo jednom ministru, a za braću je određen pritvor a radovi obustavljeni. Međutim, kasnije su ipak nastavljeni.-.-PHOTO: LIDIJA FRANOVIĆ-.- Čak i u Boki mnogima nepoznata: Stijena u Lipcima

A samo koju stotinu metara dalje nalazi se stijena sa crtežima lova na jelene. Djelo bokeljskog praistoriskog slikara nažalost nije u programu izleta bokeljskih učenika a nikada je nisu posjetili ni mnogi lokalni zaposlenici u kulturi.

Jeleni u Lipcima fasciniraju svojom ljepotom i jednostavnošću, na koju je savremeni čovjek toliko zaboravio. Da su ih samo vidjeli oni koji zadnje dvije, tri godine intenzivno uništavaju zaliv kojim se svi tako ponose, možda ne bi bilo toliko loših vijesti koje najavljuju sumornu budućnost.-.--.-


 

Oceni
5.00
Ostali članci iz rubrike Crna Gora
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak