Region Crna Gora
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (17)

Portret: Amfilohije Radović

Sejač mržnje

Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Početkom devedesetih hodio je hercegovačkim i ostalim ratištima da bodri crnogorske i srpske jedinice na krvoproliće. Drugovao je sa Radovanom Karadžićem i Biljanom Plavšić, a Karadžić se, prema tvrdnjama iz Haškog tužilaštva, skrivao u njegovim manastirima

Piše: Veseljko Koprivica

Srpski mitropolit u Crnoj Gori Amfilohije Radović smisliće ono što na um neće pasti nijednom majčinom sinu. Bar kad se radi o ruženju i rušenju svega crnogorskog. Bratska ruska agencija Interfaks javlja da će kozaci Armije velikog Dona čuvati Cetinjski manastir i relikvije pohranjene u njemu. Tako su se, kaže Interfaks, nedavno dogovorili mitropolit Amfilohije i ataman Velike donske vojske Viktor Petrovič Vodolacki. U Cetinje treba da stigne pet-šest kozaka, „pažljivo odabranih za tu misiju”.

Viktor Petrovič Vodolacki je, kako je objašnjeno iz Amfilohijevog sjedišta, ataman Velike donske vojske, vrhovni ataman Kozačke vojske Rusije i deputat Putinove Jedinstvene Rusije u Dumi, a kozaci sebe smatraju zaštitnicima pravoslavlja i svetinja. Inače, prema Interfaksu, kozaci su militarističke zajednice različitih etničkih grupa koje žive u južnim ruskim regionima. Prema bosanskim medijima, učestvovali su u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Islamske informativne novine objavile su da su se prvi ruski dobrovoljci pojavili u Hrvatskoj na početku rata uključivši se u redove Vojske Republike Srpske Krajine i u Arkanove „Tigrove“.
Amfilohijev aranžman sa kozacima i nije neko naročito iznenađenje za one koji nisu zaboravili njegove brojne grehove počinjene tokom stolovanja u gradu pod Lovćenom.

„Kad hoćeš neki narod da ubiješ – ubij mu pamćenje”! S tom svojom jedanaestom, bezbožničkom zapoviješću, objavljenom posljednjeg dana 1990. godine, srpski mitropolit Amfilohije započeo je svoje namjesničko službovanje u Crnoj Gori. I, evo, punih osamnaest godina smjerno je poštuje, sve sjedeći na tronu svetog Petra Cetinjskog i uz blagoslov crnogorske vlasti.

U Crnu Goru je stigao nakon „antibirokratske revolucije”, od koje su se ovih dana navršile dvije decenije, po instrukcijama Slobodana Miloševića i uz dobrodošlicu crnogorskog rukovodstva, koje je direktno sa ulice ušlo u vrhove vlasti. Tada su, uz Amfilohijevu ispomoć, započeli intenzivno posrbljivanje Crne Gore i njenu tranziciju u treću srpsku pokrajinu.

Poznat po raznim metamorfozama, Amfilohije je prije toga drugovao sa komunistima. Njima može da zahvali i za napredovanje u crkvenoj hijerarhiji. Jedan visoki srpski komunistički funkcioner lično je intervenisao da se Amfilohije zavladiči, pošto srpski crkveni velikodostojnici za to nisu bili raspoloženi.

Idilu između mitropolita Amfilohija, davno nazvanog političar u mantiji, i crnogorske vladajuće garniture ništa nije moglo trajnije da poremeti u tom dugom nizu godina. Bilo je povremenih varnica, ali vlast mu je praštala sve zulume. U tome je posebno velikodušan predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. A bilo je tih Amfilohijevih zuluma i za dvije države.

S njegovim blagoslovom, Cetinjskim manastirom šetali su Arkanovi „tigrovi” naoružani kalašnjikovima. Navraćali su i „frenkijevci”. Zašto onda ne bi mogli i kozaci? I sam Amfilohije u sebi ima dosta militantnog. Početkom devedesetih hodio je hercegovačkim i ostalim ratištima da bodri crnogorske i srpske jedinice na krvoproliće. Drugovao je sa Radovanom Karadžićem i Biljanom Plavšić, a Karadžić se, prema tvrdnjama iz Haškog tužilaštva, skrivao u njegovim manastirima.

Neometano je sijao nacionalnu i vjersku mržnju i razdore po Crnoj Gori. Nije toga poštedio ni svoje brastvenike u rodnoj Morači. Rehabilitovao je četnike, za svece proglašavao ratne zločince, bio zapaženi aktivista u odredu za rušenje Njegoševog mauzoleja, njegovi sveštenici bili su umiješani u nekoliko afera zbog krađe relikvija iz crnogorskih hramova…

-.-PHOTO: www.geocities.com-.-Razvojni put mitropolita Amfilohija: Od Arkanovih Tigrova do donskih kozakaU predasima tih slobodnih aktivnosti držao je propovijedi u kojima je pastvu podučavao da ne postoji crnogorska nacija i da je Crna Gora srpska država. Svojevremeno je Književnim novinama izjavio: „U istoriji nikad nije postojao crnogorski narod”. Nešto kasnije, u Politikinom svetu, oglasio se novim otkrićem: „Crnogorska nacija je izmišljena u Titovoj i Đilasovoj laboratoriji”.

Amfilohije nikad nije uživao ugled među visokim sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve. I danas je omražen. Vidjelo se to prilikom prošlogodišnjeg pokušaja da se nametne za srpskog patrijarha. Nije omiljen ni među sveštenstvom SPC koje službuje u Crnoj Gori. Njegov prethodnik, mitropolit Danilo Dajković, sedamdesetih godina poručio je Sinodu SPC: „Ili mi mičite Amfilohija, ili ću od vas odvojiti crkvu u Crnoj Gori”! Amfilohije je tada bio vikarni episkop na Cetinju. Zahvaljujući ko zna kakvim zakulisnim igrama u crkvenim i političkim krugovima, zamijenio je vladiku Danila Dajkovića. I to za njegovog života, suprotno kanonu. Baš kao i Pavle kada je izabran za patrijarha SPC.

Poglavar Srpske crkve u Crnoj Gori vatreno propagira svetosavlje, stavljajući ga iznad Hrista, prisvaja crnogorske svece i prikazuje ih kao srpske. Amfilohije godinama prepravlja i razgrađuje crnogorske hramove navlačeći im svetosavsko ruho. Naružio je arhitektonsku autentičnost i najvećoj crnogorskoj svetinji – manastiru Ostrog. I pretvorio ga u svratište osoba sumnjivih biografija. O tome kako su Amfilohije i njegovi sveštenici sve skrnavili taj hram prije petnaestak godina javnosti je svjedočila monahinja Olimpijada. Upućeni kažu da bi se svašta otkrilo kada bi neko provjerio ko su došljaci iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije koji većinom čine Amfilohijevo sveštenstvo.

Finansijski izuzetno moćna, Srpska crkva u Crnoj Gori i dalje radi na crno – nikad nije registrovana, iako to nalažu crnogorski zakoni. Djeluje kao država u državi. Amfilohije upravlja sa oko šest stotina manastira i crkava koji su oteti Crnogorskoj crkvi i Crnoj Gori dekretom kralja Aleksandra iz 1918. Amfilohije je i veleposjednik – na njegovo ime vode se ogromni i vrijedni kompleksi zemlje u Crnoj Gori. No, sve su prilike da će uskoro ostati bar bez dijela tog feuda. Upravo je saopšteno da je Upravni sud Crne Gore usvojio tužbu Crnogorske pravoslavne crkve na rješenje Ministarstva finansija Crne Gore, kojim je poništena odluka cetinjske filijale Uprave za nekretnine da Srpska crkva nije vlasnik crkvenog zemljišta i zgrada u cetinjskom katastru, već su to pojedinačne crkve i manastiri. Uskoro će, kako saznajemo, sudskom odlukom sve crkve i manastiri sagrađeni do 1918. godine biti ponovo vraćeni pod okrilje Crnogorske pravoslavne crkve. U tom slučaju nije isključeno da Amfilohije u Crnoj Gori osnuje neku crkvenu SAO. Tako bi srpstvo imalo svoju filijalu u Crnoj Gori, Amfilohije svoj zabran, a crnogorska vlast priču o tome da je majstor za komprimise.

Oceni
4.67
Ostali članci iz rubrike Crna Gora
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak