Kolumna Boris Dežulović
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (58)

Hrvat u emigraciji

Sveta vodica daje ti krila

Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Slovo U je simbol ustaškog pokreta čak i bez ljupkog dekorativnog detalja u obliku križa. Zašto se onda crta s tim dodatkom? Zato što se time želi poručiti: Isus je na našoj strani, Crkva je na našoj strani. Slobodno prevedeno – uz Isusa Krista protiv srbokomunista. U osnovi, dakle, križ umetnut u simbol ustaškog pokreta nije ništa drugo doli marketinški trik. Pojednostavljeno, to bi značilo da Isus razapet na križu prodaje ustašku ideju onako kako mali Isus u jaslicama prodaje red bull

-.-PHOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ-.-Piše: Boris Dežulović

Da sam marketinški stručnjak i copywriter, i da radim u agenciji čiji je klijent poznati proizvođač energetskih napitaka Red Bull, predložio bih naručiteljima sljedeću efektnu televizijsku reklamu, koja bi se, kako sam ja to zamislio, emitirala uoči ramazanskog Bajrama.

U kratkom animiranom spotu vidimo proroka Muhameda a.s. kako na kraju čudesnog putovanja iz Meke u Jeruzalem vezuje svoga umornog konja Buraka, te sjeda na nekakvu crnu stijenu. Vidjevši Proroka iscrpljenog i žednog, prilazi melek Džibril i nudi mu limenku red bulla, govoreći: „Red bull' daje ti krila!“ Zapanjenom proroku Muhamedu a.s. limenka, međutim, od uzbuđenja padne na tlo i prolije se. Njegov iznureni konj odmah halapljivo ispije lokvicu i učas mu narastu krila, te krene da će poletjeti. Vidjevši da će mu vjerni Burak odlepršati, Prorok skače na njega, te zajedno uzlete na nebo. Na tom čuvenom noćnom putovanju – Midžri – Muhamed a.s. će vidjeti dženet i Božju Svjetlost, iz koje će mu duboki glas Alaha dž.š. poručiti: „'Red bull' daje ti krila!“

Nisam siguran koliko bi takva reklama bila marketinški mudra – ne znam, naime, koliko se red bull prodaje u arapskim zemljama i da li bi imalo smisla emitirati je, recimo, na Al-Jazeeri pred tradicionalni muslimanski hadžiluk u Meku, kad hiljade iznurenih i žednih hodočasnika skapavaju na plus milijardu celzijusa – ali slutim da ne bismo napravili neki posao. Ne bih ja, međutim, tu reklamu ni radio zbog toga.

Ne bih tu reklamu radio ni zato da provociram islamske fundamentaliste. Dobro, možda malo. Mogu, uostalom, prilično vjerno zamisliti bijes muslimanskih vjerskih vođa u Hrvatskoj i regiji, vjerojatno i šire – pokrenula bi Islamska zajednica u Hrvatskoj široku akciju „Zaustavimo blasfemiju Bajrama“, tražeći zabranu sporne reklame, a pala bi i koja fetva – i nije da me ne bi veselio. Ali ne bih, uza sve neznabožačko veselje, takvu reklamu napravio zbog toga. Mogu, naime, prilično vjerno zamisliti i užas hrvatskih slobodnomislećih intelektualaca nad tim primitivnim, agresivnim i militantnim islamom: zbog toga, zbog tih lica i rečenica o „muslimanima koji ne shvaćaju da religija na zapadu ima drugačije mjesto u društvu“, ja bih, eto, snimio reklamu s Muhamedovim uzašašćem na nebo.

Zgodno je zamisliti takvu situaciju, baš kao što je zgodno Hrvatsku zamišljati slobodnom i svjetovnom državom, u kojoj religija ima drugačije mjesto nego u primitivnim islamskim društvima. U sekularnoj državi Hrvatskoj svatko, eto, može umjetničkim i alternativnim sredstvima polemizirati s katoličkim dogmama, svatko se može čak i zajebavati s općim mjestima kršćanstva. Jasno, sve dok ne prisvoji slobodu da polemizira s katoličkim dogmama, ili se – sakloni Bože – zajebava s općim mjestima kršćanstva.

Pokazao je to i najnoviji slučaj s televizijskom reklamom u kojoj malome Isusu u betlehemskim jaslicama hodočaste četiri mudraca, noseći mirise, zlato, tamjan i cijeli karton limenki red bulla. Već nakon prvog prikazivanja, uoči Božića, Kaptol je preko katoličkog tjednika Glas Koncila pokrenuo široku, takozvanu građansku akciju „Zaustavimo blasfemiju Božića“, optužujući proizvođača popularnog napitka i televizijske kuće da „pred najveći katolički blagdan vrijeđaju vjerske osjećaje građana“. Pod snažnim pritiskom Crkve i katoličke javnosti sporna je reklama iz programa sve tri hrvatske nacionalne televizije – HTV-a, RTL-a i Nove TV – povučena nakon svega nekoliko dana.


Što je uvredljivo u prizoru mudraca s kartonom limenki i desetak anđelčića koji nebom nad Betlehemom lepršaju krilima držeći u ručicama red bull, ljudima koji su skloni polemizirati s katoličkim dogmama i zajebavati se s općim mjestima kršćanstva nije do kraja jasno. Isus se u reklami ne prikazuje upišanih pelena ili kao retardirano dijete – a bilo bi jako zanimljivo čuti zašto bi, recimo, to bilo uvredljivo, jer bilo bi, kao što je svojedobno hrvatske katolike duboko uvrijedila i BBC-jeva serija koja Isusov pravi izgled znanstveno rekonstruira kao nimalo ljepuškasti i nimalo manekenski. Djevica Marija nije u reklami prostitutka koja popunjava kućni budžet obitelji siromašnog nazarećanskog drvodjelca, niti su tri mudraca koja kucaju na vrata njene mušterije. Ničeg takvog u spornoj reklami nema. Ona je, međutim, i dalje skaradna, blasfemična i uvredljiva. Zašto? Zato – objasnit će nam teolozi, laici i građani iz takozvane građanske inicijative – što na neprimjeren i uvredljiv način koristi Svetu obitelj u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe.

Pa da vidimo, za početak, kako stoje stvari s tim naročitim oblikom blasfemije – korištenjem katoličkih svetinja i općih mjesta kršćanstva u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe.

Cijela je Hrvatska, na primjer, išarana osebujnim grafičkim simbolima: veliko slovo U kojemu je među krakove umetnut klasični kršćanski križ, simbol žrtve raspetog Isusa. To je znak ustaškog pokreta, totalitarnog nacističkog režima koji je samo u jasenovačkom logoru likvidirao preko sedamdeset hiljada civila, ljudi nevinijih – hajde da budem blasfemičan – čak i od subverzivnog Isusa Krista. Slovo U je simbol ustaškog pokreta čak i bez ljupkog dekorativnog detalja u obliku križa. Zašto se onda crta s tim dodatkom? Zato što se time želi poručiti: Isus je na našoj strani, Crkva je na našoj strani. Slobodno prevedeno – uz Isusa Krista protiv srbokomunista. U osnovi, dakle, križ umetnut u simbol ustaškog pokreta nije ništa drugo doli marketinški trik. Pojednostavljeno, to bi značilo da Isus razapet na križu prodaje ustašku ideju onako kako mali Isus u jaslicama prodaje red bull.


Red Bull nema ugovor s Crkvom, reklamni stručnjaci tamo su na svoju ruku preuzeli zaštićene trade-markove kršćanstva bez ikakve obaveze. Neće nijedan tinejdžer, privučen reklamom za svoj omiljeni energetski napitak, ujutro nakon cjelonoćnog rave-partyja otići kod don Vinka na misu za mlade. U slučaju Marka Perkovića Thompsona radi se o uredno ovjerenom ugovoru, obje strane tu imaju koristi: Crkva u svoje krilo privlači mlade s Thompsonovih koncerata, a Thompson prodaje svoj militantni nacionalizam u paketu s katoličkim accesoirom
Pa ipak, i Crkva i ja složit ćemo se da nije tako. Niti ja mislim da je limenka red bulla u rukama malih anđelčića uvredljiva kao križ uglavljen u zločinački simbol, niti Crkva misli da je križ uglavljen u ustaški simbol uvredljiv kao limenka red bulla u rukama malih anđelčića. Nije, naime, Crkva u Hrvata, ili Biskupska konferencija, nije ni Glas Koncila, na primjer, nikad javno poručio da križ umetnut u slovo U vrijeđa vjerske osjećaje građana. Nisam čuo da je pokrenuta građanska inicijativa pod radnim naslovom, šta ja znam, „Zaustavimo blasfemiju Križa“, niti sam čuo da su katoličke udruge pisale bijesna pisma i apele državnom vrhu ili gradskim poglavarstvima, pozivajući vlast da spriječi i ukloni simbole koji na neprimjeren i uvredljiv način koriste najsvetiji simbol kršćanstva u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe, dapače za reklamiranje nacizma, sasvim sigurno najzločinačkije i najbezbožnije ideje u cjelokupnoj povijesti čovječanstva.

Dobro, reći će odvjetnici Kaptola, križ u U, a U na čelu u načelu je reklamni trik nepoznatog marketinškog stručnjaka i Crkva se ne može osvrtati na svaku pojedinačnu zloupotrebu svojih svetinja. Čak i ako prihvatimo ovo bijedno opravdanje, hajde da vidimo kako onda stoje stvari s korištenjem katoličkih svetinja i općih mjesta kršćanstva u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe od srane Crkvi poznatih fizičkih i pravnih lica.

Desničarski trubadur Marko Perković zvani Thompson, recimo, već godinama koristi katoličke svetinje u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe, prodavajući uz pomoć kršćanskih simbola ne samo svoju muziku nego i političke ideje. Najsvježiji primjer su album i turneja „Bilo jednom u Hrvatskoj“, čiji je grafički zaštitni znak – što je preplavio izloge, zidove, televiziju i čitav hrvatski javni prostor – zlokobni mač oko čije je drške s medaljonom svetog Benedikta isprepletena klasična krunica s nehajno prebačenim križem.

Mač, kako znamo, ne služi za sjeckanje luka ili mazanje nutele, već isključivo kao hladno oružje za uništavanje žive sile, pa ipak – ni Crkva ni Glas Koncila nisu našli uvredljivom manipulaciju kršćanskim simbolima ljubavi, mira i života u dizajnerskom slavljenju rata i smrti: nije ih osobito uvrijedio na maču niti medaljon svetog Benedikta, a kamoli najsvetiji kršćanski simbol. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju katoličke inteligencije da je neki nadobudni dizajner krunicu omotao oko, recimo, vibratora. Sa zgodno ugraviranim medaljonom svetog Benedikta na ružičastom glaviću.

U krunici omotanoj oko sprave za rezanje ljudske utrobe neprimjerenu su igru kršćanskim simbolima, međutim, prepoznali samo bosanski franjevci. A njih ni u rođenoj Crkvi nitko ništa ne pita: tamo, poznata je stvar, nemaju ništa protiv vješanja krunica na oružje, niti protiv Marka Perkovića Thompsona, koji ukrašen medaljonima i krunicama pozdravlja svoju publiku starim katoličkim pozdravom „Za dom – spremni!“.

Naprotiv, Crkva i Thompson vole se prilično javno. Marko svira po katoličkim misijama i prikuplja novac za gradnju crkava, a biskupi i svećenici rado se druže s njim. Prije nekoliko dana, baš nekako u vrijeme dok su katolička srca preskakala šokirana reklamom za red bull, štinjanski župnik don Vinko Puljić na misi za mlade rekao je kako „Thompson štiti mir, dobrotu i domoljublje“, te najavio njegova tri koncerta u Pazinu. „Nisu mu u Istri dozvolili jedan koncert, pa će sada imati tri, kao sveto Trojstvo“, rekao je nadahnuti don Vinko. I opet, pogađate, nitko se u Crkvi nije našao pogođenim ovom rijetko kretenskom uvredom Oca, Sina i Duha Svetog.

-.--.-Simbol koljačke ljubavi: Mač sa medaljonom svetog BenediktaZašto je, dakle, za Crkvu uvredljiva limenka red bulla na Isusovo babinje, a nije uvredljivo korištenje kršćanskih simbola u propagandi nacizma, šovinizma, rata i kulture smrti? Zato što se u potonjem slučaju radi o – ne znam kako bih to jednostavnije objasnio – prebijanju. Iliti, kako bismo mi iz marketinške branše rekli, kompenzaciji. I to je ključna razlika: Red Bull nema ugovor s Crkvom, reklamni stručnjaci tamo su na svoju ruku preuzeli zaštićene trade-markove kršćanstva bez ikakve obaveze. Neće nijedan tinejdžer, privučen reklamom za svoj omiljeni energetski napitak, ujutro nakon cjelonoćnog rave-partyja otići kod don Vinka na misu za mlade. U slučaju Marka Perkovića Thompsona radi se o uredno ovjerenom ugovoru, obje strane tu imaju koristi: Crkva u svoje krilo privlači mlade s Thompsonovih koncerata, a Thompson prodaje svoj militantni nacionalizam u paketu s katoličkim accesoirom.

Stvar funkcionira otprilike kao teleshopping prodaja: srednovjekovni hrvatski mač od nerđajućeg čelika s tisućljetnom garancijom, pouzdani kuhinjski set za mazanje očiju i rezanje ušiju. Pogledajte – podjednako oštro reže rajčicu, drvo ili kamen kao i dušmanski vrat, i nakon sedamdeset hiljada puta još je oštar kao prvi put. Ako nazovete odmah, ovaj ćete pouzdani mač dobiti s prekrasnim medaljonom svetog Benedikta na glavi drške. Ali to nije sve: prvih stotinu tisuća kupaca uz ovaj set će dobiti i kvalitetnu krunicu od bukovine, sa certifikatom kojim jamčimo da je blagoslovljena svetom vodicom u zagrebačkoj katedrali.

Zato, eto, Crkva i njene građanske inicijative nemaju ništa protiv blagoslovljenog slova U, a imaju protiv red bulla. Red bull simbolizira kulturu koja je sotonska, mladi se na tim partyjima, naliveni limenkama đavolske vodice, tresu i skaču kao obuzeti, nema tu ni Boga ni Domovine ni Nacije. Slovo U blagoslovljeno križem, shvatili ste, simbolizira upravo to: Boga, Domovinu, Naciju. Sveto Trojstvo.

Zato sutra, u nedjelju 28. prosinca, neće na televiziji biti blasfemične reklame za red bull, ali će u Zagrebu, Splitu i još ponegdje biti održana misa zadušnica za poglavnika Antu Pavelića i nitko se neće naći uvrijeđenim, ničije vjersko osjećanje neće zadrhtati znanim reklamnim sloganom patera Vjekoslava Lasića – „Poglavnik je svojom ljubavlju prema Bogu i hrvatskom narodu očistio svoje srce i sad s nevinom dječicom gleda Boga u lice“.

I da sam ja marketinški stručnjak i copywriter, da radim u agenciji čiji je klijent poznata kompanija Kaptol d.d, predložio bih naručiteljima sljedeću efektnu televizijsku reklamu, koja bi se, kako sam ja to zamislio, emitirala negdje oko Božića.

U kratkom animiranom spotu vidimo poglavnika Antu Pavelića kako u Jasenovcu, na obali Save, vrijedno nožem kolje Srbe, Židove, Rome, antifašiste, tko mu dođe ruku. Nakon nekog vremena Poglavniku, umornom i iscrpljenom, prilazi fra Miroslav Majstorović i pruža mu limenku blagoslovljene vodice. Pavelić halapljivo iskapi limenku i – gle čuda – stanu mu rasti krila. U posljednjem kadru vidimo Poglavnika kako s nevinom dječicom na nebu zuji oko dobroćudne sijede glave, s dubokim glasom u offu: „Crkva u Hrvata daje ti krila!“.

Oceni
5.00
Ostali članci iz rubrike Boris Dežulović
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak