Ekskluzivno:
SONJA LIHT, AMBASADORKA SRBIJE U AMERICI!
Formiranjem Vlade Nacionalnog Pomirenja (DS + SPS) započela je Faza Zahvalnosti: sad se valja odužiti svim ljudima koji su poslednjih godina do poslednjeg atoma ljubavi stajali uz Borisa Tadića, objašnjavajući nam koliko je Predsednik vizionar i uglavnom Genije. Prva na listi zaslužnih jeste Sonja Liht, danas još uvek šefica Fonda za političku izuzetnost, a već uskoro, čim Srbija prekine diplomatsku samoizolaciju - ambasadorka Srbije u Sjedinjenim Američkim Državama!
Piše: Petar Luković
Vest iz krugova bliskih Borisu Tadiću - da će Sonja Liht u idućem ambasadorskom mandatu u Vašingtonu zameniti Ivana Vujačića - nije nikakvo iznenađenje za onu javnost koja prati njene pravoverne medijske nastupe; već godinama, Sonja Liht kao da ne liči na onu Sonju Liht iz perioda vlasti Slobodana Miloševića, kad je bila prepoznata i proglašena za jednog od najvećih „srpskih neprijatelja” jer je u to vreme vodila Fond za otvoreno društvo (Soros fondaciju). Vredi podsetiti da je, tačno pre deset godina, Fond za otvoreno društvo bio zabranjen i zatvoren, ali da je međunarodni pritisak bio takav da je čak i Slobodan Milošević morao da popusti pred zahtevima da Fond nastavi da normalno radi.
UPOZNAJTE AMBASADORKU

Sonja Liht rođena je u Subotici, gde završava osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je sociologiju, a magistrirala sociokulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bila je dugogodišnja istraživačica na Institutu za međunarodnu politiku i privredu, kao i na Instititu za evropske studije. Sredinom osamdesetih godina, aktivnije se uključuje u javni život, osnivajući više nevladinih organizacija, a 1991. dolazi na čelo Fonda za otvoreno društvo, gde će ostati do 2003. godine. Za vreme njenog mandata, Fond je podržao približno 20.000 različitih projekata i u njih uložio više od sto miliona dolara.
Od 2003. godine, Sonja Liht je predsednica Beogradskog fonda za političku izuzetnost, a istovremeno učestvuje u radu upravnih odbora više uglednih međunarodnih i domaćih institucija. Dobitnica je, između ostalih, Nagrade za mir Socijalnog foruma Socijaldemokratske partije Švedske (1992), Hirošima nagrade za mir (1993), Nagrade za mir Evropskog rektorskog kluba (1995), Nagrade Alber Švajcer instituta za ljudska prava i borbu za humanije društvo (1998), Nagrade za toleranciju Ministarstva za ljudska prava i manjine državne zajednice SCG (2005), Pro Merit ordena Saveta Evrope za izgradnju civilnog društva i demokratije u Srbiji i Jugoistočnoj Evropi. Ovih dana je dobila nagradu MDG3 baklja od istoimene danske kompanije.
U intervjuu za „Standard“ prošle godine, Lihtova je rekla: „To što se u mnogo situacija moje mišljenje razlikuje od mišljenja nekih poznatih ljudi u nevladinom sektoru, ne znači da sam prešla na drugu stranu. Jedna osoba, neću pominjati imena, nemojte me ni pitati, povodom jedne moje izjave, rekla je da sam prešla na drugu stranu. Bila sam kritična prema stvarima za koje se smatra da se ne smeju kritikovati.“
„Pridajete mi veliki značaj. Borila se jesam, ali u vašim komplimentima ima i preterivanja. Priznaću vam, ja sam šizofreničarka, ali mislim da tu bolest još mogu da kontrolišem.“
- Izjavila sam da su napadi na Borisa Tadića, kad je izabran za predsednika, krenuli odakle sam najmanje očekivala. Kada mi je rečeno: „Prešla si na drugu stranu“, odgovorila sam: „Kod vas manihejaca očigledno samo postoji crno-bela strana. Kod mene to nikad nije bio slučaj.“
*Da li vam prija što vas vezuju za tzv. ženski četverac zajedno sa Sonjom Biserko, Natašom Kandić i Biljanom Kovačević Vučo?
- Loše obavešteni mogu da me vezuju za šta god hoće. Ne pripadam nijednom krugu koji biste mogli da omeđite. Od šezdesetih imam disidentsku prošlost. Pre toga je za mnoge tvrde kritičare nacionalizma i Miloševićevog režima sve bilo u redu, a neki su i služili u tadašnjim državnim institucijama. Ja nisam nikad.
Na jednoj od konferencija, u trenutku žute minute, rekla je: „Pridajete mi veliki značaj. Borila se jesam, ali u vašim komplimentima ima i preterivanja. Priznaću vam, ja sam šizofreničarka, ali mislim da tu bolest još mogu da kontrolišem”, jednog trenutka iskrenost je savladala Sonju Liht.
Konačno, u najnovioj fazi svekolike podrške Tadiću, Lihtova je gostovala na domaćem terenu, na Radiju B92, gde je pokušala da pojasni šta je, u stvari, Boris Tadić, hteo da kaže:
*Kad govorimo o tome da je predsednik SPS umro, šta mislite o izjavi predsednika Srbije i Demokratske stranke Borisa Tadića koji kaže da su i Demokratska stranka i SPS podjednako u bolu?
Sonja Liht: Nije rekao podjednako, izvinite, reč podjednako ja nisam čula, ja sam čula da je to tako... može da se presluša ponovo, on je govorio o bolu i jedne i druge stranke, nije rekao podjednako, to je vrlo značajna reč. Podjednako bi značilo identifikacija dva gubitka. Koliko sam ja shvatila iz celog govora, ali iz te rečenice to nije uradio, on je konstatovao da i jedna i druga stranka imaju svoju bol. Naravno da oni ne mogu da se uporede iz mnogo razloga, pre svega zato što Demokratska stranka gubitak Zorana Đinđića sigurno doživljava kao najveću traumu koju je doživela u svojoj istoriji, ali ona je imala i drugih trauma, a te traume su se događale devedesetih godina u borbi sa režimom Slobodana Miloševića. Dakle, ona ima niz bolova, da tako kažem, od kojih je sigurno najveći i nemerljiv gubitak premijera i predsednika stranke. Međutim, mi moramo da shvatimo da je i odlazak Slobodana Miloševića bio tragičan, umreti u zatvoru sam samcat, kada ste inače potpuno bespomoćni, jer o vama brine jedan sistem, pa onda u jednom trenutku taj sistem očigledno negde omaši i čovek umre bez ikoga oko sebe i ičega, bez obzira na sve što je on radio, a radio je jako loše stvari pre svega za ovu zemlju, pa i za ceo region, za sve nas. To jeste isto tragedija.
Šlihtovski rečeno!

del.icio.us
Digg
Facebook
